Shubeik Lubeik
Deena Mohamed, Pantheon, 2023.
Kako bi izgledao svijet u kojem su želje roba koju je moguće kupovati i prodavati? Zanemarujući
pokojeg razgovorljivog magarca ili strašnog zmaja koji tu i tamo do temelja spali susjedno
suparničko selo, bio bi to zapravo ne toliko različit svijet od našeg vlastitog. Barem ga je tako
zamislila mlada egipatska strip autorica, ilustratorica i grafička dizajnerica Deena Mohamed u
svojem prvom grafičkom romanu naslova "Shubeik Lubeik". Taj naslov inače potječe iz bogatog
arapskog folklora, a predstavlja dio fraze koju tipično izgovara duh oslobođen iz magične lampe
netom prije nego što će svom osloboditelju ispuniti želju te prevedeno s arapskog znači otprilike
"Tvoja želja je moja zapovijed". Originalno je ovu grafičku bajku Mohamed crtala i pisala na
arapskom jeziku, a prvi dio je samostalno objavila u svom rodnom Kairu još 2017. godine. Strip
nije prošao nezapaženo i pokupio je nekoliko nagrada, kao što je glavna nagrada na Kairo Comix
festivalu (2017. godine). U idućih nekoliko godina Mohamed je kompletirala cijelu priču u tri
dijela, a sva tri je na arapskom jeziku objavila izdavačka kuća Dar al-Mahrousa. Strip je u
međuvremenu došao i u ruke Anjali Singh, književne agentice koja je između ostalih "otkrila" i
Persepolis od Marjane Satrapi. Uz njezino posredništvo, Mohamed je uspjela ugovoriti međunarodno
izdanje svoje priče na engleskom jeziku (prijevod je napravila sama), u produkciji američke
izdavačke kuće Pantheon Books (Penguin Random House). Sva tri dijela Shubeik Lubeika nalaze se u
ovom integralnom Pantheonovom izdanju na otprilike 520 stranica. Osim originalnog arapskog
naslova, Pantheonovo izdanje je zadržalo i arapski način čitanja (s desna na lijevo). Postoji i
verzija istovjetnog izdanja za tržište Ujedinjenog Kraljevstva (u izdanju izdavačke kuće Granta
Books), gdje je naslov preveden i glasi "Your Wish Is My Command". Valja napomenuti da je ovo
britansko izdanje također i osjetno jeftinije od američkog.
Struktura ove moderne bajke vrti se oko broja tri, kojem se i općenito često pripisuju mistična
ili spiritualna svojstva, a kao literarni princip (tzv. "pravilo trojke", eng. "rule of three")
pojavljuje se i u mnogim drugim pričama (Aladinove tri želje, tri slijepa miša, tri prašćića,
Zlatokosa i tri medvjeda, tri mušketira, Cvilidreta koji je dao tri dana kraljici da pogodi
njegovo ime itd.). Knjiga je podijeljena na tri dijela, a svaki dio priča priču iz perspektive
jednog od tri glavna lika u suvremenoj, ali istovremeno fantastičnoj verziji Kaira. Iako ove tri
priče velikim dijelom funkcioniraju i zasebno, Mohamed ih je vrlo vješto ispreplela u jedan
kompletan narativ, organsku cjelinu koja je veća od pukog zbroja njezinih sastavnih dijelova.
Konačno, okidač cijele priče su tri želje i dileme koje su te želje stavile pred svakog od naša
tri protagonista. Čak je i kompozicija panela na stranicama stripa često trodijelna. Tako su
kratki detalji pojedinih priča nerijetko ispričani sekvencama od tri panela, što je skoro pa
standardna struktura pasica dnevnih novinskih stripova. To pogotovo vrijedi za pasice
humorističnog sadržaja, čiji zapleti prirodno imaju trodijelnu strukturu: kontekst (premisa vica),
razrada (konflikt) i rezolucija ("punchline" ili poanta vica). Sasvim prikladno za Shubeik Lubeik,
jer se svakako može reći da je upravo humor jedan od bitnijih začina na kojem Mohamed ne štedi od
početka do kraja. No, unatoč zdravoj dozi humora, Shubeik Lubeik nije primarno humoristično djelo,
a neke od ozbiljnih tema kojih se dotiče su politika, birokracija, eksploatacija, kolonijalizam,
klasna dinamika, mentalne tegobe, religija i još mnogo toga, a sve kroz fantastičan koncept
magičnog ispunjenja želja. Jednostavno rečeno: magični realizam.
Želje su u autoričinoj verziji stvarnosti samo još jedan u nizu resursa i dobara koje je moguće
ekonomski eksploatirati. U svom iskonskom obliku potječu od magičnih bića iz folklora i usmene
predaje, a njihovo korištenje je do kraja 19. stoljeća bilo rijetko i limitirano na područja sa
kojih ta bića prirodno potječu (to su prije svega Bliski istok, Indija, Indonezija i Brazil).
Industrijska proizvodnja želja je započela kada je neki britanski znanstvenik smislio proceduru
pomoću koje je moguće ta magična bića kontrolirati i zarobiti unutar nekog šupljeg objekta (boca,
limenka, lampa i sl.). Unatoč protivljenju nativne populacije zemalja bogatih nalazištima želja,
industrija eksploatacije želja započela je eksponencijalan rast, a primat u proizvodnji želja i
njihovoj trgovini preuzele su naravno bogate zemlje Zapadne Europe, Sjeverne Amerike i Dalekog
istoka. Zvuči poznato, zar ne? Važno je još napomenuti da nisu sve želje jednake i dolaze u tri
komercijalna razreda (još jedna trojka), ovisno o svojoj kvaliteti. Najskuplje želje su naravno
najpouzdanije, ali su isto tako zbog svoje ogromne cijene dostupne samo najbogatijima. S druge
strane, jeftinije želje koje su dostupnije širem broju ljudi, a posebno one najlošije među njima,
tzv. trećerazredne želje, često imaju neželjene negativne ishode. Dilema korištenja želja je stoga
dvojaka: nedostatak trećerazrednih želja je što ne dobijete ono što želite, a prvorazrednih što
dobijete upravo ono što želite. Dakle, oprezno sa željama, jer bi vam se mogle (ne)ostvariti! Zbog
svega navedenoga ne treba ni naglašavati da je trgovina željama pod snažnom regulacijom države, a
sve je popraćeno neizbježnom birokracijom gotovo kafkijanskih razmjera. To su samo neki od detalja
pomoću kojih je Mohamed izgradila poprilično uvjerljiv svijet, u kojem je unatoč svim fantastičnim
elementima uspjela ispričati tri vrlo autentične životne priče.
Radnja započinje u jednom malom kiosku na živopisnim ulicama Kaira, čiji je dobroćudni vlasnik
Shokry od svog pokojnog oca naslijedio tri prvorazredne želje. Shokry je pobožan čovjek i predani
musliman, a njegova religijska uvjerenja sprječavaju ga da sam iskoristi navedene želje. Stoga ih
je odlučio prodati, no unatoč ogromnom popustu koji je ponudio, već godinama nije uspio prodati
niti jednu, jer naravno nitko ne vjeruje da bi se na nekom nasumičnom kiosku u Kairu pojavile
legitimne prvorazredne želje po tako niskoj cijeni. Tako započinje prva priča Shubeik Lubeik
trilogije, koja prati Azizu, ožalošćenu udovicu čiji je muž nedavno poginuo u prometnoj nesreći.
Ona jedinu šansu za izlječenje tuge zbog gubitka voljenoga muža vidi u jednoj od prvorazrednih
želja iz Shokryjevog kioska. Za Azizu koja je odrasla u najsiromašnijim četvrtima Kaira te su
želje gotovo pa nedostižne, čak i kad se uzme u obzir Shokryjev popust. Ipak, uz mukotrpan rad na
čitavom nizu (slabo plaćenih) poslova, Aziza napokon nakon nekoliko godina uspije prikupiti
dovoljan iznos i kupi jednu Shokryjevu prvorazrednu želju. No tek tu počinje prava Azizina borba s
birokracijom (naravno, želju se prije korištenja mora registrirati, ishoditi sve potrebne dozvole,
pečate i slično) te cijelim tim okrutnim i korumpiranim sustavom koji joj čak pokuša i oteti teško
stečenu želju. Kroz priču o Azizi Mohamed oslikava nemilosrdan žrvanj modernog društva koji
osobito temeljito melje živote onih najslabijih i najsiromašnijih. Kako i sama Aziza zaključuje,
ponekad se između tebe i tvoje želje nalazi "samo" hrpa novca, a ponekad je to državni zaposlenik
s papirologijom na četvrtom katu.
Protagonist druge priče je Nour, student i pripadnik zlatne mladeži, kojem naizgled ništa u životu
ne nedostaje. U klasnom smislu Nour tako predstavlja suprotnost Azizi iz prethodne priče. No, kada
se malo zagrebe ispod površine, brzo postaje jasno da nije sve tako bajno kako se čini na prvi
pogled. Nour je duboko nesretan, iako ne može jasno ni sam sebi objasniti zašto. Zbog toga ga
dodatno muči i osjećaj krivnje, jer ima puno ljudi kojima je objektivno puno teže u životu, a čine
se puno sretnijima od njega. Nour slično kao Aziza čuje za Shokryjeve želje te nakon kraćeg
premišljanja odluči kupiti jednu. Za razliku od Azize, sve što je on trebao napraviti da nabavi
želju je bilo ispeglati nekoliko očevih kreditnih kartica, što je još jedna zgodna ilustracija
klasnih razlika. U ostatku priče prikazana je Nourova borba s teškom depresijom te njegove moralne
i praktične dileme povezane s korištenjem kupljene želje. Ispostavlja se da za rješavanje jednog
tako neopipljivog i teško objašnjivog problema kao što je depresija treba biti jako oprezan čak i
s prvorazrednom željom. Nisam nikada bolovao od depresije, no mišljenja sam da je Mohamed to
stanje prikazala dosta uvjerljivo i s velikom razinom razumijevanja i empatije. Stječe se dojam da
je Nourova priča temeljena na iskustvima neke autorici bliske osobe, a možda čak i njezinim
vlastitim iskustvima. Bilo kako bilo, činjenica da se depresija ne može jednostavno izliječiti čak
ni u magičnoj verziji naše stvarnosti snažno naglašava važnost problematike mentalnog zdravlja u
modernom društvu, u kojem su depresija i slične psihičke bolesti nažalost još uvijek nepotrebno
stigmatizirane.
Posljednja, a meni ujedno i najdraža priča prati samog Shokryja koji uz pomoć preostale treće
želje pokušava spasiti svoju teško bolesnu prijateljicu Shawqiu. Međutim, dvije glavne prepreke mu
stoje na tom putu. S jedne strane to je Shokryjevo vlastito religijsko uvjerenje koju mu brani
korištenje želja čak i u takvim iznimnim situacijama. S druge strane, simpatična i živopisna
starica Shawqia, koja je zadovoljna svojim dugim i iznimno ispunjenim životom punim uspona i
padova, izričito je zabranila Shokryju i svim članovima svoje velike obitelji da iskoriste dotičnu
želju kako bi ju izliječili od terminalne bolesti. Dok Shokry pokušava shvatiti Shawqijin stav,
usporedno se boreći s vlastitim moralnim dilemama o korištenju želja, sama Shawqia, koja je za
mene prava zvijezda ove priče, postepeno kroz razgovore sa Shokryjem i s članovima svoje obitelji
otkriva detalje svog života, koji poput dijelova slagalice u konačnici sjednu na svoje mjesto i po
mom mišljenju čitatelju pruže vrlo zadovoljavajući zaključak.
U vizualnom smislu većina stranica je nacrtana u crno-bijeloj tehnici, no nekoliko stranica na
početku svakog poglavlja te između pojedinih poglavlja su u boji. Konkretno, između poglavlja se
nalaze metodično dizajnirane infografike koje vizualno prezentiraju ključne informacije o svijetu
u koji su smještene priče Shubeik Lubeika. Mohamed koristi stilizirani stil crteža koji se posebno
odlikuje vrlo ekspresivnim izrazima lica likova (bez obzira radi li se o ljudskim ili životinjskim
likovima) i dinamičnim pozama dok se kreću kroz panele njezinog stripa. Sve to doprinosi
uvjerljivosti likova koji su puni života te unatoč stilizaciji s lakoćom čitatelju prenose sve
svoje emocije, čežnje i strahove. Ja bih se čak usudio povući određene tematske i crtačke paralele
s Gilbertom Hernandezom i njegovim pričama iz Palomara, remek-djelom magičnog realizma u stripu.
Mohamed također na zanimljiv i vizualno dojmljiv način pomoću (pretežno) arapske kaligrafije
prikazuje inače nevidljiva magična bića koja ispunjavaju želje. Ta nadnaravna duhovna bića, očito
temeljena na džinovima iz arapskog folklora, najčešće su centralne figure priča u kojima se
pojavljuju, ali u ovoj priči su svedeni na običan resurs kojim se trguje i ništa više od plot
devicea. Procesom industrijske proizvodnje želja džinovi su podčinjeni volji vlasnika želje čime
im je oduzeta sva osobnost. Čak ih nitko više ni ne zove "džinovi", postali su jednostavno
"želje". Logično je stoga da nemaju ljudsku figuru, a sve što im je preostalo su riječi kojima se
obraćaju vlasniku želje nakon što ih je ovaj oslobodio. Kaligrafija je ništa drugo nego vizualni
prikaz riječi, a zahvaljujuči dinamici i fleksibilnosti kaligrafije Mohamed je uspjela prikazati
različite tipove želja na vrlo efektan način. Tako su prvorazredne želje prikazane kao elegantne i
lijepo ukrašene kaligrafske minijature, koje čak pomalo i podsjećaju na ljudsku formu. Forma
trećerazrednih želje s druge strane je više životinjska i buntovna, a izgledaju kao nekakve
žvrljotine ili grafiti. Razlog tome je što su prvorazredne želje industrijski proizvedene tako da
maksimalno udovolje svojem vlasniku pa nisu zadržale ništa od svoje originalne osobnosti.
Trećerazredne želje su zadržale velik dio osobnosti originalnih džinova od kojih su potekle pa
imaju veću kontrolu nad svojom formom. Upravo zato korištenje trećerazrednih želja najčešće
rezultira negativnim posljedicama. Još jedan u nizu zgodnih detalja pomoću kojih je Mohamed
učinila svoj svijet uvjerljivijim i zanimljivijim.
Na kraju mogu samo svima preporučiti ovu vrlo maštovitu modernu bajku, koja je tim više
impresivna, jer se radi o prvom grafičkom romanu jedne relativno mlade umjetnice. Osim engleskog
izdanja trenutno su u pripremi i izdanja na francuskom, talijanskom i perzijskom jeziku, a ja ne
sumnjam da će se tom društvu relativno brzo pridružiti i hrvatski jezik.
); "I, Rocket" (Al Williamson, Frank Frazetta i Roy Krenkel), ispričana iz perspektive napuštene olupine rakete koja se na nekom nepoznatom planetu prisjeća svojih prijašnjih avantura; "A Sound of Thunder" (Al Williamson, Angelo Torres i Roy Krenkel), klasična priča o opasnostima putovanja kroz vrijeme; "There Will Come Soft Rains" (Wallace Wood), poetično melankolična priča o kući koja je nekim čudom jedina u svojem okruženju "preživjela" napad nuklearnim oružjem; "The Million Year Picnic" (John Severin i Will Elder), priča o destruktivnoj ljudskoj prirodi i novim počecima.
