• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

Movie Filmovi (2023)

Status
Not open for further replies.
324997069_745847673343595_1984678653743696398_n.jpg
ja kad sam bio poslednji put u njemu, zvao se hobit :D
 
THE INSIDE OUTTAKES - Bo Burnham (4K)


Na youtube-u je okačena 4k verzija ovog specijala


Ko nije gledao original, ovo, logično, neće mu biti uopšte zanimljivo. A za nas koji smo bili oduševljeni specijalom, ovo je kao neka vrsta bisa, jer nisu baš outtakes, ima i novih pesama ima i novih kadrova i ideja (reklame), u suštini dosta je zanimljivo, maltene je ovo kao još jedan novi specijal. Problem je što su razbacane ideje i nije baš montirano da pravi jednu celinu, tako da je ovo kao neka vrsta više dobrih ideja koje nisu ugledale svetlost dana - sve do sada.

A original, ko nije gledao, obavezno! Ovde sam pisao o tome, ne bih se ponavljao
 
James Cameron je po treci put za redom uspeo da dostigne 2 milijarde. Kako je krenulo, u sledecih mesec dana ce A2 nagrebati dovoljno da prebaci Titanika i uskoci na #3 all-time mesto.


U Kini je ovaj vikend pocela proslava njihove nove godine sa dosta njihovih visokobudzetnih filmova, pa je u celom svetu jedino tamo A2 dosta pao.
 
Odgledao i ja Avatara.

Audio i vizuelno spektakl kakav sam očekivao ali je film generalno ipak uspeo da bude gluplji nego što sam očekivao.

Baš gomila debilnih i nepotrebnih dijaloga i cringe momenata. Potpuno je OK da ne postoji neka kompleksna priča i da storytelling bude bazičan za ovakav vizuelni showcase film ali se i tu nekako gubi film i sve je nekako na silu ubačeno. :)

Sve u svemu ipak je bilo zabavno i ukupno je pozitivan utisak. Samo što se tiče svega ostalog nije da je low effort nego su se potrudili da bude loše.
 
Babylon (2022)

Damian Chazelle je godinama gradio svoju karijeru pažljivo birajući filmove i narative u kojima su uglavnom prikazivani jadi umetnika (Whiplash) ili istorijskih ličnosti (First Man) i sve je to uvek upakovao sa svojom stilizovanom i osvežavajućom režijom i zasluženo dobio status "dečka koji obećava".
Sada kada već ima jaču kilometražu iza sebe i dovoljno nagrada, uhvatio se uvek nezahvalnog zadatka da napravi svoj magnum opus ili da izgori pokušavajući.

Babylon je u tome posve jedan nestandardan film koji dolazi iz današnjeg Holivuda, žarko želi da prikaže Holivud prošlosti kao fabriku snova i mogućnosti, a i ujedno kao totalno anarhično mesto, gde su životi naših junaka tretirani poput farse. Chazelle nije ni prvi ni poslednji režiser koji je skupio snage i muda da uradi tako nešto. Sa svojih impozantnih tri sata trajanja (koje je vazda moglo da bude skraćeno za sat vremena, i dobili bi daleko koherentniji i bolji film) imamo uvid u živote žitelja Holivuda:

Manuel-a Torres-a (prva velika uloga Diego-a Calva-e, on mi je bio i najslabiji od svih) meksičkog potrčka koji ima inspiracije da jednog dana bude veliki producent u filmskom svetu i koji je suštinski predstavlja gledaoce filma.

Nellie LaRoy (Margot Robbie, po prvi put mogu da napišem da je ovde pokazala glumačko umeće, od širokog raspona emocija, i neverovatne koreografije plesa, njen prikaz Nelie je poput fitilja koji polako izgara na štapini dinamita i vi samo čekate da dođe do masovne ekslozije) koja želi da uspe, a dolazi iz najveće čamotinje i bede. Divlja karta čitave ekipe.

Jack Conrad (Brad Pitt, kao i slučaju Tarantinovog remek dela Once Upon a Time... in Hollywood, odličan izbor i vrsna uloga, pride svemu pridodaje i meta komentar na sopstvenu karijeru koja ide polako u suton, ali ako je ovako samo neka nastavi) velika zvezda nemih filmova, nepopravljivi ženskaroš i poštovalaoc dobre čašice.

Sidney Palmer (Jovan Adepo, poprilično neupadljiv performans, pored ostalih flambojantnih i iskarikiranih predstavljanja od ostalih kolega deluje kao da ne zavređuje pažnju, ali je predivno videti da imamo barem jednog ozbiljnog lika) jazz muzičar u usponu koji će dobiti svoj proboj putem rada na filmovima.

Lady Fay Zhu (Li Jun Li koja uspešno prenosi šarm i šmek istoka i dodaje dozu velike misterioznosti) kabare pevačica i spisateljica titlova na nemim filmovima. Femme Fatale filma.

Elinor St. John (Jean Smart, od Farga, pa u svakom sledećem projektu, gde god da se pojavila, naprosto pleni svojom prirodnošću i kako lagano barata britkim opaskama i humorom) vremešna tabloidna novinarka koja prati silna dešavanja ove gorepomenute ekipe likova.

I pratimo njihove uspone i padove tokom decenija i kako se sam film menjao, samo što se tu dovodi u pitanje da li je Babylon samo zabavan i ima li šta novo da kaže o Holivudu što već nismo znali?

Drago mi je da potvrdim da je dovoljno neozbiljan i drzak sa svojim priprostim humorom da će svakako biti veliki dašak osveženja na već pomalo učmalim filmovima koji igraju na sigurno. A to rade kroz to da ne prikazuju ništa što bi nekoga uvredilo, biraju određene glumce i glumice da bi mogao film da se izgura na mišiće jer kada se razmisli malo, doba filmskih zvezda je prošlo, sada se čini da su franšize sve i da samo preko njih može da se opstane, svaka čast izuzecima.

Zaista nema problem da vas nasmeje sa pokazivanjem govana, pišaćkom, znojem i krvlju svih ljudi koji su učestvovali u stvaranju Holivuda i da pri tome ima ritam koji prati poput velikog improvizatorskog jazz benda.
U suštini sve ovo ima dobar ritam u početku, i ta energija se jako ceni. Prvih sat i nešto vremena neće vam dati da se opustite i napregnuće sva vaša čula, kao kada vas uhvati neka vrsta euforije i ne stišnjava se. Nekada sam mislio da je uvod u La grande bellezza najraskalašniji početak i najbolji đir ikada prikazan na filmu, e pa Chazelle je na sve to samo rekao nema problema daću vam najbahanalniju žurku ikada, sa toliko golotinje, narkotika i hektolitara alkohola i upregnuću kameramena (Linus Sandgren, vrstan izbor i već ustaljeni saradnik, čije su igre senki i boja raskošne i kada treba zahvatiti krupan i epski kadar, on je bio pravi izbor, a Babylon ima toga na izvoz) i montažera (Tom Cross, čovek pauk, ako je kokainska montaža izraz koji se koristi za frenetičnu montažu, onda je ovde ima na pleve, čak su kadrovi i tranzicije toliko komplikovane i precizno urađene, dok se povremeno mešaju sa skoro pa dokumentarističkim prikazom kamere koja je snimala iz ruke i osećate da ste tu i konstantno spaja sa muzikom koja zadaje ritam) i dobićemo nešto što će mnogi studenti filma izučavati i pokušavati da skinu u budućnosti.

Cenim to što se bavi silnim karakterima, jako velika pažnja pridodaje samom procesu stvaranja filmova, većina ljudi koji gledaju filmove ne zanima taj proces, a ovo će nadam se pomoći, iako je ovde prikazan zastareli način pravljenja, ali utoliko i zabavan, kako to nije lak posao, i da postoji dosta prepreka koje treba konstantno savladati da bi imao gotov proizvod. Neke od tih scena su takođe neverovatno zlatne u smislu da prave atmosferu koja je konstantno negde između totalnog ludila i gomile neprijatnosti do apsurdnih situacija zbog kojih ćete se kikotati sebi u bradu, a i čitavoj ekipii koja učestvuje u pravljenju istih.
Iako poseduje dosta zabavnog materijala, i fenomenalno je snimljen, nebouzdanost i ekces dolaze Chazelle-u glave, jer kada krenu da se ponavljaju scene ekscesa, zapitamo se da li moramo da pojedemo još jedan deo tog kolača ili je ovo sve već do sada bilo dovoljno? Prehrabo što se nakanio da ide do kraja sa svojom vizijom. Ali film je čak u par monologa i scena pre samog završetka, poentirao neke stvari u vezi prolaznosti zvezda, i u tome zašto svi vole da gledaju filmove. Tome doprinosi i jako čudnjikava završnica za koju i dalje nisam siguran da li je sasvim ozbiljna ili sprdnja sa njegove strane, ali me takođe nije ostavila ravnodušnog.

Voleo bih samo da je film zaista imao veću poentu od puke zabave, nije da je to nešto loše svi mi volimo da utrošimo vreme na filmove koji nam daju oduška od stvarnog života, ali mi se čini da je ovome zaista jako malo falilo da postane klasik.

Osvrnuo bih se još na muzički rad Justin-a Hurwitz-a, ako je sa pređašnjim filmovima kalio zanat i dao nesvakidašnji pečat, ovde je odradio maestralan OST koji se toliko organski veže za film, da nikako drugačije moglo da funkcioniše Od velikih orkestracija, zaraznih jazz ritmova i nežnih klavirskih soloa, ovo je jedna vredna mućkalica koja se može ispratiti i van samog filma, ali takođe pokazuje da je simbioza slika i zvuka i dalje bitna.

Jaka 6, teži ka slabašnoj 7, gledao bih ponovo jer je moja kopija u bioskopu imala neki čudan šum pa su se boje razlile do kraja filma

Edit: tehnički film je izašao baš na kraju 2022, pa bih ga stoga uvrstio u 2023.
 
Last edited:

koliko filmova ste pogledali odavde?
Ja 3, pinokio, JW, morbijus.
 
Pogledah Babylon - poprilično dobar film.

Traje možda malo duže nego što bi trebalo, scenario je mogao biti bolji i režija malo utegnutija. Ali zato kinematografija, soundtrack, produkcija (scenografija, kostimi, šminka) i gluma su odlični. Sama završnica je takođe poprilično dobro legla i mogla je doći ranije (zato rekoh da možda za moj ukus malo predugo traje).

Preporuka od mene bi bila da pre gledanja pogledate, ako do sada niste, Singing in the Rain, Sunset Blvd, Modern Times i recimo The Passion of Joan of Arc. Čisto kako biste se zagrejali za ovaj svet i ovu atmosferu koja vas očekuje.
Više puta sam pisao ovde da mi je Šazel, uz Edgara Rajta, omiljeni iz ove novije generacije režisera i smatram da ovim filmom nije podbacio - iako je po svemu sudeći ovo bioskopski flop.

Od mene jaka sedmica, možda čak i 8
 
Znači uspeo je da izbegne pokušaje cancel kulture da ga sahrane... Jedan od retkih ko je to uspeo. Iako za ovo postoji snimak i ceo svet je video šta je uradio, on se izvukao. A neki drugi, ne kažem da nisu krivi (većina su debili i drago mi je što su cancellovani), su cancellovani samo na osnovu tvitova ili nekih tako prijava koje nisu toliko kredibilne, pa se uostalom i zato sude kako bi dokazali validnost tih izjava. A ovaj frajer ladno opalio šamar, fizički udario drugu osobu ispred svih... I to komičara kome je posao da se šali.

Ali ajde, da ne dižem tu raspravu iz groblja tema za diskusiju, samo sam hteo da kažem da mi je zanimljivo to kako je uspeo da to sve spinuje i nastavi sa karijerom.
 
Kad mu nista nisu uradili ni tu u sali, posle mu jos tapsali...Kako god meni je zestoko pao u ocima.
 
Pao odakle? Najbolje sto je snimio je 'Getting jiggy with it'.
 
Bas nenormalan CGI, znaci one reakcije Wren-a su bas bile na mestu. :D Kad je poceo da opisuje scenu sa kaisom oko ruke, ili sta su uradili sa Spider-om... Water rendering tech im je bas top top top of the line.

Za simulcast depth-rendering sam znao od ranije, spominjali su i onu lebdecu kameru za face od perf capture likova.
 

Pogledao sam ovih dana neke Marvel filmove koje nikako da stignem i dakle jesu to CGI top tier efekti, iliti efekti koji se ocekuju u takvim produkcijama, ali ovo sta je uradjeno u Avataru2 je drugi sport u odnosu na dosadasnji CGI. Marvel CGI izgleda kao da se neko igrao pravljenja efekata. Kada se tako vrhunski uradi posao, onda efekti traju godinama i decenijama kasnije. Pogledajte samo LOTR i Goluma recimo, neverovatno da je i dan danas to toliko dobor izgleda. A Avatar2 je dao nesto novo, nesto sto filmovima sa CGI likovima skoro uvek fali, a to je tezina likova i osecaj koji imate dok ih gledate kako se krecu i skacu po environmentu. A ovde svaki lik ima svoju tezinu kad stane, hoda, udari vodu... Bas je uradjen neverovatan posao. Jedva cekam Avatar3 samo zbog toga.
 
Status
Not open for further replies.
Back
Top Bottom