Pređoh juče Batman: Arkham City.
Bitno je znati da nisam preterano ljubitelj Betmena. Nije da ga ne gotivim, nego nisam mnogo upoznat s likom. Pogledao sam Batman Returns, Batman Forever i the Dark Knight. Od igara sam prešao samo Arkham Asylum, a stripove nisam čitao.
Igra mi je fino legla. Priča mi je skroz na mestu, iako bih voleo da se manje vrti oko Jokera (što i jeste slučaj donekle), a i kraj mi je nekako meh. Držala me do kraja. Mislim da je pomoglo to što igra nije preterano dugačka (ako se ne cimate mnogo oko Riddler trofeja). Blesavo mi je što za drugi kraj moram da odradim sve Riddler gluposti, previše ih ima. Kapiram da to duplira dužinu igre, ali neka, nije za mene. Nemam pojma da li je Cat Woman DLC ili deo priče, ali je okej uklopljeno u igru.
Grafički mi je i dalje sasvim okej, iako je lako primetiti da je igra stara preko 10 godina, ni malo nije uticalo na konačan utisak. Muzika je okej, ali je povremeno umela da me iritira kad se zaleti. Dopali su mi se zvukovi mlaćenja, nebitno da li delim ili primam batine. Što se mlaćenja tiče, u početku mi je bilo pomalo dosadno, možda jer igram na normal, ali kasnije postane izazovnije. U početku sam mogao lagano da se provlačim sa zlostavljanjem X dugmeta, uz povremeno Y kada odlučim da bi bilo kul. Srećom, neprijatelji postaju brojniji, izazovniji i ubojitiji, pa je potrebno korišćenje gadgeta, kao i taktiziranje za vreme borbe. Borbe protiv boss-ova su mi uglavnom bile dosadne. Izuzetak je Freeze.
Najbolji deo igre su mi lore detalji i zbog toga mi je bedak što su mnogi sakriveni iza Riddler-ovih ludorija. Čitao sam sve što sam otkrio, ali sam najviše uživao u detaljima o kriminalcima. Imali smo Character Bios u Arkham Asylum, ali sam davno igrao to, pa se ne sećam koliko su bili detaljni.
Takođe mi je kul slušati likove kako se šepure da bi isprebijali Betmena, a onda im uletim petom u nos.
Igra je puna detalja koje mislim da bi ljubitelji Betmena cenili, stoga mislim da vredi dati shansu igri, ako do sada niste.
Jaka devetka od deset.