• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

Šta igrate trenutno?

Sada vec retro igra i konzola.
Znam da je 360 verzija inferiorniji ali nije ni PS3 tako loša nema seckanja i laga kao na Xbox klasiku ali su zato oni efekti kada pucate pa nema da od varnice prenese svetlost ne znam kako se to zove ali svakako jedan od kultnih naslova,steta sto nema nikakvog remastera...
3f4fed937cfd894ca5570e04dfd57aab.jpg


Послато са WP26 помоћу Тапатока

Uzhivao sam u toj igri, kao i u Escape From Butcher Bay. Prvi deo mi je drazhi jer u drugom ima manje stealtha, ali ne bih se bunio da ponovo obrnem obe.
 
Uzhivao sam u toj igri, kao i u Escape From Butcher Bay. Prvi deo mi je drazhi jer u drugom ima manje stealtha, ali ne bih se bunio da ponovo obrnem obe.
Zbog drugog dela sam krenuo i da igram poovo keca,dvojku nisam nikada presa :)
Kec jesam vise puta na xbox klasiku i 360,sada prvi put na ps3 pa cu odma i drugi :)
meni jedna od boljih igara koje sam odigrao u zivotu,volim kada igre nemaju 1000 stitova kao u skajrimu a realno koristices maximalno 10 kroz igru....
Jednoostavno ne previse linearno a opet dovoljno zanimljivo da te drzi :) plus su ovde sajd misije bar u prvom delu zapravo i korisne za neke benefite kasnije u igri...
 
Chronicles of the Riddick sam igrao na OG Xboxu kada je izasao, na nekom crtu od 12-14”. Znaci nestvarno je dobro izgledalo, bukvalno nisam mogao da verujem sta igram tada.

Sedeo na podu cele noci, tv ispred mene stavljen na casopise i igram do jutra onda uskocim u krevet kada se keva probudi i glumim da sam bolestan da ne bih isao u skolu da se naspavam

Imam disk za X360, jedva bio nasao UK verziju. Odavno sam hteo da krenem ponovo jer nisam odigrao Assault on Dark Athena ali nikako…


Sent from my iPhone using Tapatalk
 
Nije mi tesko igrati, tesko mi je pokrenuti igru, jel ima jos neko taj problem ili sam samo ja pred gamerskom penzijom?
 
Zavrsio sinoc RE3 remake. Izbegavao sam ovaj naslov zbog cele buke oko toga kolko je kratka igra, isecen sadrzaj itd i posle i zaboravih na igru dok se nije pojavila na GPU. Sve u svemu, da, mega kratka, trebalo mi manje od 4:30 za prvi prelazak al bila je zabavna sve vreme, dosta akcije. Posto sam odigrao svaki RE naslov, znam da je Nemesis OG al se stvarno nadam za RE9 da ce da se odreknu ovakvih protagonista koji te jure a da ne mogu da zaginu. RE2 (OG) je to imao u drugom prelasku, Nemesis u RE3, RE7+8 isto. Sad vec polako zamara taj koncept.
 
Sad kad igram meni i ne smeta dužina i isečene lokacije koliko mi smeta sto nema zadržavanja na ovim lokacijama, nemam utisak kao u re2 da sam istraživao i otvorio deo mape već da sam na brzaka jednom tuda pretrčao i otišao dalje. Nemesis je previše skriptovan, posle 2,3 sekvence postane naporno, ali je mnogo ozbiljniji neprijatelj od Mr.X i bilo bi bas ekstra da su takav pristup uradili, pateoliranja po zoni zajedno sa više sadržaja da se istrazi, ali šta sad. Osim toga nemam neke zamerke, re3 je unapredjen značajno po svim ostalim kriterijumima, više varijacija neprijatelja, detaljnije okruženje, proširene opcije u borbi, generalno mi je utisak pozitivniji od većine ocena, koje su izgleda ocekivale još jedan re2.
 
Danas sam rešio da završim SUPERHOT, i mogu da kažem da odavno nije jedna igra nije imala ovako lose izveden i naporan kraj, jako dobar primer kako moze ceo utisak da se pokvari kad igra nema osećaj za trajanje i raznolikost. To sve još više upada u oči kad mi se svideo početak, minimalizam estetika, dovoljno zanimljiv tvist u mehanici, kriptična priča, sve je lepo krenulo ali pošto se nista od toga ne razvija preterano mnogo tokom igre, drži zainteresovanost otprilike dva ili tri seta nivoa, od 5 koliko ih igra ima. I taman kad rešim "ajde da izguram do kraja kad sam vec toliko igrao", uvali mi zadnjih par niva bez hakova/moći i duplim trajanjem, tačno da utrlja do kraja taj utisak da me predugo mrcvari. Zaista paradoksalno koliko i premalo varijacije i previše ponavljanja može da izađe na nos, gore u 10h indie igri nego u nekom ubisoft 120h open world grind festu.
 
Zavrsih danas trilogiju rebutovanog TR-a, tj presao sam Shadow of the tr, ~29h mi je trebalo, ocistio sam kao i prethodne dve ~99% igre. Mogu reci da mi je ekstremno dobra ova trilogija, bas mi je savrseno legla. Nikad nisam voleo stare TR igre, al ove nove su mi potaman skroz.

Sottr izgleda fenomenalno, ne bih nikada rekao da je 6 godina stara igra. Kao sto rekoh sve mi je super osim jedne OGROMNE zamerke :D
Ali to nemogu samo ovu igru da krivim posto je cela ta prosla generacija patila od istog problema.

A to je jebeno PROVLACENJE kroz otvore mali milion puta tokom igre, valjda loading da zamaskiraju ne znam, al znam da ide na kurac onako zestoko ahaha

Pored te zamerke ostalo sve super, preporuka.
 
Meni instalirano već mesecima, krenuće se valjda skoro u jedan takav 100% run, koliko se sećam kad sam igrao prvi put na izlasku, tj prvu pretrčao i druge negde napola probao, najlošiji mi je utisak prva ostavila kao neki uncharted reskin, druge dve su popravile utisak sa malo više otvorenost, platformisanja i uopšteno imale su osećaj da igram TR igru.
 
IMG_2491.jpeg
Zavrsen SOTN po prvi put i to na Saturnu verzija koja je skoro izasla patch-ovana. Igra mi se bas svidela. Sto se tice verzije, kako nisam presao ps1 verziju nemam kako da uporedim. Ima pada FPS nekad kad se pojavi dosta stvari na ekranu mada nije strasno, igrivo je skroz.
 
Završio sam XCOM Enemy Within na Ironman Impossible. Poslednji put sam igrao 2017., pa mi je trebalo sigurno 40 sati da se opasuljim i naviknem na težinu i mehaniku. Aj što me krituju kroz full cover, nego i strateški (macro) aspekt igre ume da kažnjava, pa sam viđao i game over screen, a ne samo odustajao kada mi deo A tima strada. Prvi put sam ovaj deo igrao na Ironman, i čini mi se da mi je XCOM2 na ovoj težini bio ne dosta, ali osetno lakši. Kada sam video statistiku na kraju kampanje, iznenadilo me da mi je samo dvoje stradalo.

ah71TrF.png
zB22EZe.png
 
Ne mogu da se odlepim od Planet Crafter. Nije nesto prefinjena igra, ali ima dovoljno brojeva koje mogu da ucinim da rastu, da ne mogu da prestanem :D
Jao ja sam igrao Planet Crafter... predivna je igra! Stvarno je predivan osecaj kad jurcas po onoj pustinji i onda krene ona muzika. Nazalost, zbog posla, morao sam da batalim igru.
Svidja mi se i Lightyear Frontiers. To je farming i crafting igra gde vozis Mech koji lici na traktor, samo sto umesto pusaka ima pumpu za navodnjavanje, pijuk itd. Prelepa... bas sam sucker za cozy igre :D
 
Resio sam da popunim praznine u znanju i odigrao 3 najpreporucivanije horor indie igre.
Sve 3 su vredne igranja, ali nijednu ne spada u sam vrh zanra.

Za Signalis sam cuo kada je izasao, ali iz nekog razloga ovo nisam odigrao iako je igra bila na gamepassu.
Igra izgleda poput prvih Metal Gear igara, mehanicki je najslicnija originalnim RE igrama, dok su art direction i narativ pod uticajem Silent Hilla, Davida Lyncha i anime-a.
Srecom se anima estetika odnosi samo na dizajn likova, tako da mi ovo nije smetalo.
Borba je u najbolju ruku prosecna, tako da sam okrsaje uglavnom izbegavao. Kada je igra izasla, uglavnom su ljudi zamerali premali broj mesta u inventaru. Razumem da ovo neke ljude nervira, ali je sa druge strane neophodno da biste pravili (teske) izbore. Svakako je ovo delimicno reseno, posto se neki itemi vise ne racunaju. Zagonetke je jako dobre i uz pricu su najbolji deo igre.
Igra nije preterano teska, traje 9-10 sati, a neko ce sigurno pozeleti i da je predje vise puta, jer ima vise mogucih zavrsetaka.
Preporucio bih je ljubiteljima zanra, a i onima koji vole kripticne price, japanske ludorije i Lyncha.
Inace, na igri je radilo dvoje ljudi (uz par pomagaca) skoro 8 godina.

Tormented Souls je kopija RE/SH igara iz ps2/gc generacije. Izgleda prilicno dobro, muzika je odlicna (save location tema posebno), prica predvidljiva, a borba prosecna i u rangu novog AitD recimo.
Dizajn glavnog lika je bas los, a ne pomaze ni to sto je odmah na pocetku prikazuju golu u kadi. Ovakvih momenata srecom kasnije nema.
Igra nije teska, nema manipulacije inventarom, a ni potrebe da brinete da li cete imati dovoljno resursa za snimanje jer je ovo problem samo u prvih sat vremena.
Od svega mi je najvise smetala ne bas funkcionalna mapa i skoro pa kompletno odsustvo originalnosti. Zagonetke su prosecne i jedina zanimljiva stvar je sto je potrebno odraditi
neke akcije na opremi u inventaru
da biste ih resili.
Igra takodje ima vise krajeva, za prelazak mi je trebalo desetak sati, a ove godine se ocekuje i drugi deo igre.
Igra je debitantski naslov cileanskog studija.

Citajuci utiske o prethodne dve igre, primetio sam da se cesto pominje i Crow Country.
Radi se o igri koja je skoro izasla i koja ima zanimljiv izgled. Podseca na mesavinu necega sa ps1 i Little Big Adventure igara. Sama igra zauzima nesto preko 400mb.
Iako je svrstavaju u survival horror zanr, meni je ovo vise licilo na jednostavnu avanturisticku igru koja moze da ukljucuje i neke elemente horor zanra ako to zelite.
Igra ima 3 moda - normalni (ovako sam ja igrao), mod bez borbe i hard mode koji je naknadno ubacen (kazu ljudi da je frustrirajuce igrati ovako).
Borba je losa, pre svega zbog ponasanja protivnika i nacina na koji se nisani, ali mi je i pored toga igra bila zanimljiva jer ima neki poseban sarm.
Lokacija na kojoj se igra desava nije velika, ali su prostorije fino povezane, tako je uzivanje otkljucavati delove zabavnog parka.
Igra osim obaveznih sadrzi i neke opcione zagonetke.
Za prelazak mi je trebalo oko 6 sati. Prilicno me je iznenadilo sto je igru napravio studio poznat po Snipperclips.
Ovu igru bih preporucio manje-vise svima. Demo, koji uopste nije kratak, je na Steamu tako da i sami mozete probati igru i videti da li vam se svidja ili ne.
 
Last edited:
Odradio sam 100% run u Jusant, posle napola predjene igre prošle godine i mogu da kažem da je odlično legla, donekle i zbog toga što mi je trebala tiha i opuštajuca promena tempa posle Senuinih psihotičnih brbljanja.
Jusant nije neko wow iskustvo ali za taj mini žanr zen traversal igara je tačno ono što bi neko tražio, nekoliko sati opuštajuće aktivnosti koja daje osećaj prijatne masaže mozga. Postoji malo oštriji learning curve na početku zbog navikavanja na sistem penjanja kroz zasebne tastere za kontrole ruku, kada se to savlada sve lagano klizi do samog kraja.
Koga to zanima, za 100% run uglavnom treba guide da se počisti sve, ima 6 tipova collectibles sa totalom od preko 100 lokacija, ne bih preporučio besomučno zavlačenje svuda na prvom prelasku jer će samo da zakiseli utisak, već ko bi hteo razlog da još malo uživa u igri da juri to kasnije.
 
Back
Top Bottom