VoivodBG
nerealni elitista
Bullet Train (2022)
David Leitch nastavlja svoju tradiciju visoko oktanskih akcijaša, postignutu sa prvim John Wick-om i kasnije stilski nadograđenu sa Atomic Blonde (2017) i Deadpool 2 (2018). Bullet Train je rađen po romanu japanskog autora koji nisam imao prilike da čitam, ali ako ste ikada došli u kontakt sa bilo čime iz njihove kulture, od mangi do animea i raznih filmova, imaćete osećaj već viđenog.
Pratimo Bubamaru (Brad Pitt) plaćenika koji ima zadatak da se dokopa izvesnog kofera, i koji je ogroman baksuz i pokušava da se povrati posle godina terapije i na miran način završi svoje misije. Kao što to uvek biva, zadatak neće biti lak i na tom istom vozu se kriju razni drugi plaćenici i ubice koji imaju svoje zadatke i gle čuda nekako će sve biti povezano.
Iako Bullet Train ne nudi ništa novo, uspeo je kroz više šarenolikih likova i dosta fizičkog humora (u današnje vreme je sve manje akcionih filmova koji koriste humor, što je velika greška jer i on i te kako može da bude zabavan, setite se samo starijih filmova sa Jackie-m Chan-om) da izgura na mišiće sve. Pripomaže dosta i stil, ko je gledao pređašnje filmove, znaće da će biti previše neona, jarkih boja i dosta dobro osmišljene koreografije borbe i akcije koja je prijatna za oči jer se sve jasno vidi, i pre svega ima osećaja za prostor i koordinaciju.
Što se priče tiče jako je jednostavna, nemojte očekivati neku dubokoumnu ili zamršenu misteriju, jako brzo se spajaju sve tačkice. To je i najslabiji aspekt, mogli su da dorade više te delove, jer u jednom momentu se pred sam kraj oseti da poslednjih 40 minuta vrišti da bude izbačeno jer samo šteti već lagodnom toku.
Brad Pitt u ovom filmu glumi samog sebe, ali bih izdvojio dvojicu glumaca koji su bili zapravo i najsimpatičniji u ovom blokbasteru nafilovanom raznim poznatim licima, u pitanju si Aaron Taylor-Johnson kao Tangerin i Brian Tyree Henry kao Lemon. Dvojica plaćenika, braća (ne pitajte kako) koja svojim malim prepirkama dok pričaju o najobičnijim stvarima proizvode najsimaptičniji humor i odišu odličnom hemijom i šarmom. Ako se ikada odluče da rade nastavak ili prikvele, obavezno da njih dvojica dobiju zasebni film.
Pored njih ima tu pregršt cameo uloga, nema tu šta da se doda, jer nemaju veliki uticaj sa performansima ili na priču, više su tu iz estetskih razloga i jer su dobri ortaci sa Pitt-om i režiserom.
Verbalni humor je takođe dvosmislen, meni je prijalo što je toliko bazičan, da ne kažem sada siguran, ali ako ste se cerekali ikada na bilo kakvu foricu vašeg ćalca, prepoznaćete ga i ovde.
Na kraju dana sa svim nedostacima, Bullet Train je jedan zabavan akcijaš i toplo ga preporučujem. Jaka 5, ide ka 6.
David Leitch nastavlja svoju tradiciju visoko oktanskih akcijaša, postignutu sa prvim John Wick-om i kasnije stilski nadograđenu sa Atomic Blonde (2017) i Deadpool 2 (2018). Bullet Train je rađen po romanu japanskog autora koji nisam imao prilike da čitam, ali ako ste ikada došli u kontakt sa bilo čime iz njihove kulture, od mangi do animea i raznih filmova, imaćete osećaj već viđenog.
Pratimo Bubamaru (Brad Pitt) plaćenika koji ima zadatak da se dokopa izvesnog kofera, i koji je ogroman baksuz i pokušava da se povrati posle godina terapije i na miran način završi svoje misije. Kao što to uvek biva, zadatak neće biti lak i na tom istom vozu se kriju razni drugi plaćenici i ubice koji imaju svoje zadatke i gle čuda nekako će sve biti povezano.
Iako Bullet Train ne nudi ništa novo, uspeo je kroz više šarenolikih likova i dosta fizičkog humora (u današnje vreme je sve manje akcionih filmova koji koriste humor, što je velika greška jer i on i te kako može da bude zabavan, setite se samo starijih filmova sa Jackie-m Chan-om) da izgura na mišiće sve. Pripomaže dosta i stil, ko je gledao pređašnje filmove, znaće da će biti previše neona, jarkih boja i dosta dobro osmišljene koreografije borbe i akcije koja je prijatna za oči jer se sve jasno vidi, i pre svega ima osećaja za prostor i koordinaciju.
Što se priče tiče jako je jednostavna, nemojte očekivati neku dubokoumnu ili zamršenu misteriju, jako brzo se spajaju sve tačkice. To je i najslabiji aspekt, mogli su da dorade više te delove, jer u jednom momentu se pred sam kraj oseti da poslednjih 40 minuta vrišti da bude izbačeno jer samo šteti već lagodnom toku.
Brad Pitt u ovom filmu glumi samog sebe, ali bih izdvojio dvojicu glumaca koji su bili zapravo i najsimpatičniji u ovom blokbasteru nafilovanom raznim poznatim licima, u pitanju si Aaron Taylor-Johnson kao Tangerin i Brian Tyree Henry kao Lemon. Dvojica plaćenika, braća (ne pitajte kako) koja svojim malim prepirkama dok pričaju o najobičnijim stvarima proizvode najsimaptičniji humor i odišu odličnom hemijom i šarmom. Ako se ikada odluče da rade nastavak ili prikvele, obavezno da njih dvojica dobiju zasebni film.
Pored njih ima tu pregršt cameo uloga, nema tu šta da se doda, jer nemaju veliki uticaj sa performansima ili na priču, više su tu iz estetskih razloga i jer su dobri ortaci sa Pitt-om i režiserom.
Verbalni humor je takođe dvosmislen, meni je prijalo što je toliko bazičan, da ne kažem sada siguran, ali ako ste se cerekali ikada na bilo kakvu foricu vašeg ćalca, prepoznaćete ga i ovde.
Na kraju dana sa svim nedostacima, Bullet Train je jedan zabavan akcijaš i toplo ga preporučujem. Jaka 5, ide ka 6.