tl dr recenzija ovih dana, ja bih samo da se osvrnem na IMAX iskustvo ovde:
Moram priznati da sam bio skeptičan u vezi IMAXa, ali ispade interesantno iskustvo, platno je veće od bilo kojeg standardnog bioskopskog platna. I stvarno se vidi više slike unutar film. jer sam obratio pažnju na trejlere i widescreen izgled i pokazuje mnogo više slike unutar filma. što jeste kul caka, ali ne znam kako će to kasnije da prenesu na fizička izdanja.
Iako je bio 3d IMAX, nije mi smetao i prijatno je bilo iskustvo gledati skoro 3 sata filma. Možda je samo do mene bilo, ali mi se dešavalo par puta da deluje kao da slika"poskoči".
Sve je bilo kristalno čisto i jasno, 3d zaista pospešuje silne detalje da dođu do izražaja, od zrna začina koji se jedva nazire ili kada se menjaju perspektive i kadrovi, osećaš kao da si unutar filma sa svim tim likovima i da poput voajera pratiš šta se sve dešava oko tebe.
I neke od scena su bile epske u 3d, prvi susret sa crvom, kada Leto spašava rudare melanža, tu sam osetio u suštini koliko je epski i ogroman film i kako IMAX štrika vizuelno, a bogami i sa audio tehnikom da te rastavi na atome.
Bila je još jedna scena kao takva, ali da ne spoilujem ovima što nisu čitali i gledali.
Zvuk je isto specifičan, oseća se jačina, igra se na glasnoću kao i kod vinila i dobrih sound sistema, ali je tako prožeto širom sale i na sedištu na kojem se nalazite gde i kada treba nešto od muzike, pokreta likova, najnebitnije gdetalja kao prosipanja peska ili zvuka pljuce da budu prenaglašeno ili da se čuju svuda oko vas.
Za prvo i jedino IMAX iskustvo, nije razočaralo, imao sam neke zadrške i zbog 3d, jer običan 3d mi je oduvek bio samo jeftina fora da se uzme više novca na bioskopu. Ali posle gledanja Dune u ovakvom formatu, ne mogu da sebe zamislim kako ću gledati običnu verziju u bioskopu.
Ujedno ovo je odistinski bio doživljaj, i film je sa te strane ispunio svoju funkciju. Kao iz starih dana kao epski klasici (Kleopatra, Lorens od Arabije npr) vidi se da je Villneuve imao nameru da napravi art house-holivudski epski spektakl. U tome je delimično uspeo, kada poredim njegov i Nolanov rad, Nolan je najgora bezosećajna štreberčina koja prodaje gluposti raji, dok Villeneuve, ima tu artističku crtu i sjajan osećaj za art direkciju, implementiranje neverovatnih scena koje ostave bez daha i da unese više emotivnosti u svoje filmove.
Jeste da Dune ne postiže te emotivne visine kao recimo jedan Prisoners, Sicario, Enemy ili čak Arrival, ali i sa ispoliranim scenarijem koji manjka emotivnu nit (sve je kao u klinici, pod konac i zategnuto, ali što kaže Kejdžara Emoušns!), vrstan je ovo rad. A ocenu vam napišem kada dođe red za repku. Moram da sumiram utiske ovih dana. P.S. Vrlo je moguće da ga pogledam još jedared u IMAXu.
Od mene, velika preporuka da pogledate i doživite film na pravi način, a to je IMAX.