Preshao story deo bete, radio dodatne questove, Kor Dragan, istrazhivao mape i dungeone, pa bih napisao koju.
Grafika je, meh, ali navikli smo na to od Actizzard do sada. Nije mi smetalo u Diablo 3, nije me ni u chetvorci posebno tangiralo, ali me smori malko kada vidim neki kul detalj pa zumujem, a onda zazhalim shto sam to uradio. Svidja mi se shto je mrachna igra, kul su mi momenti kada jedva vidish dalje od par metara oko sebe. Zbog chega je font u igri teshko smetje? Nadam se da je u pitanju placeholder.
Svidja mi se gore, voleo bih da je josh krvavija i morbidnija igra. Nadam se da tje da pojachaju u kasnijim act-ovima, ali i u ovom prvom je bilo par dobrih momenata - onaj oguljen lik shto je razapet na lancima, recimo. Fini su mi i neki detalji u pozadini, pogotovo pred kraj acta. Chesto sam se zaustavljao kako bih razgledao sitnije detalje.
Odlichno je uradio Jovcov onaj deo sa nivoima zooma. Primetio sam da me iritira shto ne mogu ja da kontrolishem nivo zooma (osim onog najvetjeg). To bih voleo da otkljuchaju, a ne da me nerviraju onim nivoom zooma koji je u selima. Muzika mi je bila kul, ali brzo sam je mute-ovao i pustio Altar of Sacrifice od Slayer i igrao uz to.
Osetjaj klanja mi se dopada. Nisam testirao melee klase, ali ne mogu da zamislim da su to zasrali. Retko sam protrchavao kroz neprijatelje u zhurbi, vetj sam se gotovo uvek zaustavljao samo da ih ubijem. Igrao sam prvo Sorc koja koristi led, a posle sam se preshaltao na light jer nisam ljubitelj vatre. Na kraju sam bio pun legendary itema koji su poboljshavali build, pa sam osetio malo kako je kada kidash sve oko sebe (ne uvek

). Kapiram da tje u endgame biti josh bolji osetjaj.
Shto se priche tiche, nisam obratjao pazhnju, chesto sam preskakao dijaloge i psovao igru kad se neshto zabaguje pa ne mogu da prekinem da slusham kako neki NPC pokushava da me zainteresuje za prichu. Nebitna mi je pricha u Diablo igrama, ja bih samo da gledam kako rastu brojevi i da ubijam. Takodje bih da se kockam, shto mi je i dozvoljeno u igri sa onim blood shards ili kako se vetj zovu.
Dungeoni su... nisu bash zabavni. Idi na jednu stranu, povuci lanac/donesi neshto, otvori se boss soba, idi ubi bossa. Ne zhelim da uvek moram da radim to. Ponekad bih da jednostavno protrchim kroz dungeon i ubijem bossa na kraju, ne bih da moram da istrazhim gotovo celu tamnicu. Suzu sam pustio kada sam morao zbog questa po drugi put da radim dungeon koji sam ranije radio.
Onaj MMO trip mi se ne dopada mnogo. Ne volim da vidim druge igrache oko sebe, osim kada su u pitanju ortaci s kojima je planirana grupna sesija. Ne bih mnogo o level scaling, osim da mislim da bi bilo daleko bolje bez toga. Rubberbanding pakao je bio chest, kapiram da tje to reshiti, jer se deshavalo da igra postane neigriva dok ne izadjem na char screen i vratim se u igru.
Ukratko, za sada bih dao neku labavu sedam od deset ocenu. No, da li bih igrao igru? Da, igrao bih i najverovatnije uzhivao, barem neko vreme. Sve shto mozhe da izazove zavisnost kod mene, kada su igre u pitanju, sam primetio u Diablo 4. Tona achievementa, mogutjnost da ubijam satima i gledam kako se puni neka skala i rastu neki brojevi, eventovi koji se deshavaju u odredjeno vreme, skupljanje cvetja i ruda, itd. Plus oni kozmetichki itemi za prave dinare. Da li tje sve to biti dobro odradjeno, dovoljno da me nalozhi maksimalno na igru? Ne znam, ali sam uveren da igru netju kupovati. Kada bude na nekom popustu, mislim da tju je odigrati.
E, da, bilo je bisera na UW monitoru:
