Indirekt Showcase 2022 je bio jedan mali ali efetkivan festival. Nažalost od momenta kada im je preminuo glavni i idejni tvorac Dejan Bošković (osnivač izdavačke kuće @ammonite) vidi se da su utanjili sa događajima i promocijom.
Ove godine nisu bile nikakve konferencije i radionice gde ste mogli da naučite kako da izreklamirate svoje bendove i na koje platforme postavite muziku ili kako da organizujete turneju, i naravno bilo bi još slađe da je trajalo duže, ali ipak se ovaj jedan dan jako ceni.
U kratkim crtama, satnice su bile maksimalno ispoštovane, sa malim izuzecima, koji su naravno bili potrebni u vrlo brzim i preciznim smenama između bendova koji su nastupali u sve tri sale Dom Omladine. Da, dobro ste pročitali, od malog kluba, bioskopske sale i Amerikane, sve tri su dobro (osim Amerikane) odabrale svoje aktere da prikažu kako Srbija, a i komšijske zemlje imaju interesantne izvođače koji jedva čekaju da isplivaju na površinu.
Sa malim zakašnjenjem sam uhvatio nastup beogradske četvorke proto tip. Iako su isprva nosili naziv prototip, zbog povrede autorskih prava benda Prototip (izdali za PGP RTS jedan album Flyer i bili su prvo zamorče studija S3P koji je kasnije izdao albume benda Strip) su morali da izmene ime. Nekako mi je smešno da već toliko star i neaktivan projekat tuži omladince koji tek kreću i još pride da bi im narušili neki glas, no dobro, lepo je videti da to i kod nas funkcioniše.
Proto tip su otprašili dve pesme jer sam kasnio zbog toga što sam hteo da budem na dva mesta istovremeno, ali ono što sam uhvatio je zvučalo više nego korektno. Na velikom nasleđu alternativnih bendova 90tih, te gitare su zvučale opasno i bubnjar je davao neurotični disbalans publici, u kojoj gle čuda biilo momaka i devojaka koji su znali tekstove i ložački ih uzvikivali. Odvikao sam se od toga da čujem da publika zna tekstove pesama, ali dobro je i čuti da proto tip može da izađe iz sene velikih Repetitora, i da će od njih biti bend koji je svoj na svome. Album se očekuje da izađe za Pop Depression-Kišobran digitalnu etiketu. Tako da će vaše alternativne želje biti podmirene.
Posle njih ubrzo je usledio sastav Nevaspitani, sa kojim sam se susreo putem bandcamp-a, i izdavačke kuće Krava 22 koja je objavila dotični prvenac Lepote Srbiije. Iako se radi o četvoročlanom sastavu, koji se sastoji od raznih članova bendova novije generacije bendova (klotljudi, Regulator, Dingospo Dali) i kao novo pridošle pevačice Maje (Nike Eyes) oni su bili zvezde večeri malog kluba. Početak je bio jako interesantan jer je na stejdž izašao jedan član za sekvencerom i puštao hipnotišući ritmični beat da bi mu se ubrzo pridružili perkusionista, i drugi dugmaroš koji je puštao sekvencere ritam mašine i raznih efekta i gitarista koji je svojim paukolikim prstima davao taj gruv koji je nosio dosta pesama. Maja je došla mnogo kasnije i kao što se može čuti na snimku, bilo je kikseva sa mikrofonom, mada iako je to izazvalo srdžbu, nije se dala pomeriti sa mesta pa je iskoristila da pleše i hipnotiše publiku svojim zavodljivim plesom. (jel sme to u današnjoj pc kulturi da se tako nazove?)
Nevaspitani duguju svoje nasleđe velikanima No Wave i Dark Wave, ali sa lakoćom umešaju industrial i dub, i fin je to koktel, iako se ta improvizacija oseća sve vreme ne narušava dinamičnost koju poseduju njihove pesme. Ovaj nastup je odveć drugačiji od prvenca, i nadam se da će uskoro izbaciti nove pesme, i bilo bi strava da ništa od toga ne poliraju u studiju već sve sniimaju uživo po principu 1, 2, 3! Da se ne izgubi inicijalna munja. Ali jedno od nekolicine iznenađenja sa festivala i topla preporuka da ih i ostali istraže ili vide uživo. Mala trivia bili su predgrupa Trobecovim krušniim pećima, pa time da kažemo da dobijaju i dodatne kredite. Videćemo šta im budućnost donosi.
Zovu se Nemeček, ovaj svemoćni trio (stari rok postulat, ako je trio, onda će da bude snage svuda!) je uspeo da izgradi neverovatnu koncertnu atmosfer u kamernim prostorijama velike bioskopske sale Doma omladine Beograda. Ovo je pre svega jako slojevita muzika, od našeg Balkanskog nasleđa, možda grešim, ali me pevanje podseća na brđansko dozivanje na krševitim planima, dok se akustična gitara prožeta raznim efektima u rukama frontmena nekim čudom ne pretvara u prah od intenziteta kojom je svirana i šalje zvučne vibracije u etar sale. Nikako tu ne treba zaboraviti ni versatilnog bubnjara koji tačno zna da napravi najslađe prelaze iz totalne mirnoće i discipline do kosmičkih krešendoa koje nastaju kako se gradi svemoćni rif i na to sve kada se doda čovek zver, ma šta zver, pauk za sintisajzerima i moog spravama koji tka tu melodičnost. Dobijamo najveći i najteži zvuk koji je čut na našim prostorima. Ako ste se našli na ovom koncertu sinoć imaćete najlepše sećanje i tražićete još u budućnosti. Nemeček su bend koji treba ispratiti u budućnosti i nadajmo se da će nam biti česti gosti i da će ta muzika i završiti na vinilima, jer oni to zaslužuju.
I onda se desio jedan poveći peh na samom festivalu, ne znam kome je palo na um da stavi kao headlinerke u Amerikani, "pevačice" @bejbimotorola Mladabeba i Jymenik. Obe koketiraju sa sadašnjim popularnim trep i hip-hop žanrom, sa time što Mlada Beba zaista nema nikakav talenat i glas , i sve se svodi na mljackanje i uvijanje i vrištanje, znam da pokušava da emulira CRUNK i južnjački stil, ali kada nešto ne ide, ne ide! I više se oslanja na "posh" odeću i dok zavija i uvija iz pesme u pesmu.
Jymenik sa duge strane ima boju glasa koja tek treba da se razradi, u soul varijanti koju je otpevala u nekolicini pesama ima potencijala, ali isto tako se trudi da zvuči kao Senidah sa glratim melosom, ali moraće da ispeče još koncerata i pesama da bi došla dotle. A kao njihov dj je bio prekaljeni Summerdeaths aka Letnje Smrti, aka dečko koji obećava sa bitovima i za kojeg ste čuli ako ste vrteli ćertifikato bengere Zicer Inc. i Kene Berija na kojima je producirao bitove. Njemu bih voleo da nastavi da praši i da nađe mnogo bolje saradnike, jer se tačno čuje da je ubo tu zlatnu žicu između undergrounda i pokušaja mejnstrima.
Amerikana nije bila puna, a to je ono što me je zanimalo jer se preko striming servisa, instagrama i sličnih mreža guraju kao the next best thing. Ako je bilo oko 70tak ljudi i to zbijenih u prvim redovima, ali su nezaslužno dobile ovaj termin jer je poslednji bend mogao da ne svira pred još manjim brojem ljudi.
I za kraj ostalo je najveće iznenađenje Indirekt Showcase, Danski trio The Homesick. Izdali su album za eminentni Sub Pop Records
Ovi momci su bili supernova posle odlaska Mlade Bebe-Jymenik i najveće iznenađenje, odmah da ukažem na albumima ne zvuče tako dobro kao uživo. Suštinski bubnjar drži ritam i daje fantastičan gruv koji se kreće od jungle do post-punka, dok druga dvojica pevaju i kroz vokodere i razne reverb efekte i sekvencere daju bitove koji vas teraju da ne možete da ostanete mirni u mestu i da plešete dok se ne završi čitav set. Poseta nikada manja i najveća greška da se gurnu posle 00, jer su oni mogli komotno da budu headlineri u Amerikani i šteta je što je 50tak ljudi imalo priliku da ovo doživi i da uživa.
Set je bio kratak ali sladak, potaman da ne bude previše i da nas ne iznure i da oni mogu da zapale u Dansku i kažu hej videli smo tamo neki Beograd i ovi su đirali na naše trake. Ako ste ljubitelji recimo Animal Collective njih bi trebali da overite, i ako volite Durutti Collumn i slične stare bendove, onda je ovo uživancija u najavi.
I na kraju mogu napisati samo sledeće, dobro je da se ovakav festival desio, manjka ih po Beogradu jer se organizatori sve više plaše da guraju domaće izvođače jer ih smatraju neprofitabilniima, pogotovo ove iz alt miljea. Ali tu svakako postoji mogućnost i istrajnost samih bendova napravi grupa ljudi koja bi ih pratila pod uslovom da održe kvalitet.
Nadam se da će i u nadolazećim godinama ostati istrajni i makar trajao samo taj jedan dan, da pononovo naprave dobru zabavu i izbor bendova iz regiona na koje treba obratiti pažnju, a kao što sami znate, dobro odabrati je najteži deo posla.