Utisci posle nekoliko dana igranja:
Hollow Knighta sam probao kada je bio u jeku popularnosti, ali sam očekivao nešto potpuno drugačije od igre, ništa sem artworka mi se tada nije svidelo i batalio sam je posle jednog dana.
Evo posle koliko godina odlaganja, seo sam da i ja odigram HK, pa da počnem - ovo je igra u kojoj ne sme da se pravi velika pauza između dva paljenja. HK je prilično zahtevna igra koja traži veliku količinu koncentracije kada je prvi put igrate. Potrebno prilično vremena uložiti da bi se ušlo u flow koji je potreban da bi igra "kliknula".
Igra vam ne govori ništa. Ne vodi vas nikako za ruku. Nemate jasan cilj sem što kao igrač znate da morate doći do... "negde" i da morate... "nešto" da uradite. Ima nemilosrdni soulslike momenat da gubite valutu ako dva put poginete bez vraćanja svoje prave forme. Igra nema pogodan fast travel. Da biste brzo prešli iz regije u regiju, morate dobro da se potrudite da dođete do samog prevoza jer klasičnog teleporta na klik nema. Mapa je strašno uprošćena i otključava se tako što ćete je "nacrtati" TEK kada ponovo sednete na klupicu, a do tada, sve oko vas je lavirint. Potrebno je pamtiti gde ste koga od NPCjeva sreli da biste ikako mogli da kupite upgradeove, pamtiti na kakve ste monolite nailazili i kakve su vam kriptične poruke davali u nadi da ćete opet naići na njih sa odgovarajućim "ključem" u inventaru. HK vas jednom rečju ne voli.
Ali zato, ako osetite to što igra ima u sebi preduboko sakriveno, vi ćete i te kako voleti igru

Mene prilično rade depresivne kišne atmosfere u igrama (jedna od igara koja mi budi poseban mir je PS3 igra Rain) a HK je definicija depre. Melanholični klavir, zvuci kiše ili prigušeni ambijentalni zvuci zona, zvuk ostalih buba u neposrednoj blizini ili daljini... mislim da nisam dovoljno rečit da umem tu atmosferu da opišem. U borbi je igra apsolutno fer, kontrole su utegnute, nema bullshita i mišićna memorija je jedino na šta morate da se oslonite da biste bili što bolji borac.
Takođe, pri svakoj sesiji igre, nešto sam uspeo da uradim, kako bih imao osećaj da sam napredovao i da nisam uzalud bacio nekoliko sati lutajući bez cilja. Kupljen upgrade, ubijen boss, otključan NPC, docrtan deo mape, otvorena prečica... sve po malo se nekako samo namesti i uvek se sesija završi sa osmehom ili osećajem zadovoljstva.
Otvorio sam 5-6 regija i imam osećaj da sam tek na početku, jer sadržaj u ovoj igri po količini je zastrašujuć, ne smem ni da razmišljam šta me dalje čeka.
O koliko sam samo pogrešio sa predrasudama o ovoj igri
