Nekad redovno čitao ali otkad je Kuzma uzeo primat sve manje i manje dok nisam skroz prekinuo. Kad vidim novi broj na trafikama povuče me svaki put ali naučio sam se da ne grizem mamac jer i kad kupim ne pročitam.
Ovo su casopisi koje sam kupovao krajem devedesetih i pocetkom 21. veka. Poslednji casopis sam kupio neke 2003.
Gamer je bio daleko najmanje kvalitetan, ali mi to nije mnogo smetalo tada. PC Play i Bug sam najvishe voleo chitati, ali najjachi su bili diskovi koji se dobijaju. Igrati demo igre bez da moram biti na dial up vezi 12+ sati kako bi se demo skinuo je za mene bilo odlichno.
SK sam kupio samo par puta i nervirao me kvalitet papira. Kasnije sam dao Svetu Kompjutera novu shansu, ali me je najvishe istrigerovalo Kuzmino trabunjanje, pa nisam kupio vishe od par brojeva.
pc play jedan od onih ekstravagantih stranih casopisa koje sam kao klinac vidjao na kioscima u budvi...xd. veci format, bolji papir, jos i disk, jbg dosta bolje od gamera, bonusa i sveta kompjutera ali to smo imali ovde, kasnije je pc play mogao ovde da se nadje.
mada kad vidim novi gamer/screenfun stari gamer mi deluje ekstravaganto, zato ga i ne kupujem, deluje mi kao da treba da ga bacis posle citanja, kao novine
Sada ste me vratili u detinjstvo sa postovanjem ovih starih časopisa. Dosta njih sam sakupljao, ali kako je vreme odmicalo ili sam posle poklonio ili bacio.
Gamer nije bio kvalitetan časopis, i videlo se da je za tinejdžere koje samo zanima gejming. Svet Kompjutera sam oduvek pratio zbog dobrih recenzija kompjuterskih delova, i intervjua sa raznim developerima, i naravno zbog preporuka ka video igrama jer su posedovali kompetentne novinare koji su realistično to disecirali. Nažalost 2008 sam prestao da ih redovno kupujem, tako da ne znam da li se kvalitet i dalje održao.
Bonus mi je ostao takođe u lepom sećanju kao zabavan konzolaški časopis jer se tu pojavilo par novinara koji su pre svega imali dobrog šljifa za humor i ono osećao si tu neku gejmersku toplotu i da nisu tu samo da ti uvale nešto i da moraš da potrošiš pare roditelja na novu igru.
Hacker je uistinu bio najkvalitetniji, zaista utegnut dizajn koji je mogao da se meri sa tadašnjim stranim časopisima. Uvek su imali demo diskove koji su bili dobar pokazatelj da li će uopšte neka igra da vredi da se zaigra. Isto su posedovali novinare koji su imali šljifa za pisanje. Kupovalo me i to što su uvek stavljali originalne postere kada su radili najave igara, i za veliko čudo imam poveću kolekciju koju sam sačuvao i nikada nigde nisam zalepio. Ne bi bilo loše da grunem neke novce u ramove i da ih okačim na zidove. Barem proverene kultove.
Trebalo bi da možeš da vidiš sve. Kada sam postovao sve slike, jedino ta poslednja ostaje kao link jer izgleda da imate limit na forumu koliko se slika može postaviti.
This site uses cookies to help personalise content, tailor your experience and to keep you logged in if you register.
By continuing to use this site, you are consenting to our use of cookies.