Caught Stealing (2025)
Drago mi je da vidim da je Aronofski i dalje sposoban da napravi film, koji nije daleko odstranjen od njegovih inicijalnih radova i interesovanja, a ponovo može da se smatra narodskim. U neku ruku, ovo je greatest hits njegove čitave karijere. Nemojte samo da vas zavara trejler i slatki poster koji odašilju da će ovo biti akciona komedija. Humor postoji, i proizilazi iz situacija u kojima se glavni lik nađe.
A situacije su jako životne, i na momente bliske stvarnom životu, stoga unose velike tenzije i potencijalne napade panike. Povremeno se to razbije sa dijalozima za koje bi manje pametni ljudi rekli, hej pa ovo je Tarantinovski. Ali je daleko od toga, ima svoju priču i isporuku dijaloga, ali ne način na koji to prevashodno pomenuti gospodin radi. Generalni problem koji imam sa filmom jeste tonalitet, istovremeno dobijamo prikaz pojedinca koji ne da ima loš dan, nego loš život.
Ta neujednačenost između toga da se ozbiljno prihvati jednog stila, možda će odbiti mnoge ljude koji ga budu gledali. Dve gospođe su izletele napolje, posle realnih scena nasilja. A ovo kažem u najboljem smislu, jer nije bilo skoro holivudskog naslova (Weapons tu pokidao ove godine!) koji nasilje ne koristi za zezanje i komičnost, iako ima par scena, ali što se dublje udubite i pratite glavnog lika, to vas više pogađa. Znači bavimo se ozbiljnom temom, ali istovremeno, uleti crni humor koji pomalo to razbije, ali onda deluje kao da se film nije obavezao ni na jedan specifičan način pripovedanja i da to ispoštuje do kraja.
Veliku zamerku imam na to što su jednog lika iskoristili za najbedniji stereotip koji kruži još od osamdesetih, a zenit je doživeo devedesetih. Verovatno sam očekivao više od Aronofskog, jer imao je u svojim naslovima poput The Fountain, PI, Requiem for a dream i čak the Wrestler daleko bolja i promišljenija rešenja.
Ostin Batler je dobro glumio Henka, našeg antiheroja. Tipa koji ne može da pređe preko svojih problema i demona sa kojima se bori, ali zbog onog prokletog Holivudskog osmeha što svi rade sada. Urušilo mi je imerziju i ipak je to na kraju dana Ostin Batler, a ne neki brat iz 1998. Mislim da od njega tek možemo da očekujemo najbolje, i da će mu ovo biti prva uloga sa kojom može da kaže da ne radi klasične kokicožderske filmove koji sakupljaju nagrade.
Zoi Kravic je šarmantna i senzualna u ulozi njegove devojke, i hemija između njih dvoje je uverljiva. Nisu mi delovali samo kao odabrani par popularnih glumaca koji bi privukao nove naraštaje u bioskope. Voleo bih da su imali više scena zajedno.
Film je zaista odlično snimljen, verujem da je bilo jako teško rekreirati scenografiju i lokacije iz 1998. jer ta mesta više ne postoje. Ima zaista neverovatnih dron scena koje koriste prostor i zahvataju psihološka stanja lika. I primetio sam da su za par lokacija koristili čak neke scene iz njegovih pređašnjih filmova (PI, Requiem For A Dream se dešavaju na sličnim lokacijama) i da su digitalno rekreirali to razdoblje.
A ujedno, dosta enterijeri i eksterijeri pričaju o Americi koja je nestala pod naletom kapitalizma i džentrifikacije, i mislim da je Aronofski koji je došao iz tog razdoblja imao želju da podari svojevrsnu vrstu komentara gde su oni i kada pogrešili i zašto im je sada gore nego pre?
Najveća zvezda je i mačka koja je tako dobro uklopljena da sam većinu vremena mislio da je CGI, a posle sam preko IMDB video da je u pitanju pravi mačor koji ima glumačku karijeru.
Ovo me podseća na mnoge trilere sa kraja osamdesetih i tokom devedesetih, poseduje tenziju, akciju, humor, solidno probrane glumce i glumice. Režija natprosečna za Holivud. I Aronofski se vidno dobro zabavlja, jer ovakav rad nije njegova standardna radnja koju je pre obrađivao. Siguran sam da je scenario pomalo skraćen (dva i nešto sata je dosta za ovakvu vrstu filma) i da su istrebljeni određeni pretparački elementi mogao je da dogura i do mnogo kvalitetnijeg i konciznijeg naslova, možda čak i budućeg klasika.
Gledati ako volite neurotične napade, viceralno nasillje, filmove Aronofskog i da pogledate nešto što nije franšiza koja postoji već XY godina i koju štancuju do beskraja.
A ako vam se gledaju filmove gde glavni likovi prolaze kroz pakao, obavezno štivo: Good Time obavezno, Dog Day Afternoon, Uncut Gems, Bad Liutenant, Shame, In Bruges, I Saw The Devil, The Chaser i mnogi drugi.
Ide za koji dan recenzija na Vritualnom Kutku.