Veoma zanimljiv psihološki triler koji dolazi iz Kanade. Počinje dugačkom scenom u sudnici gde se upoznajemo sa slučajem tri nestale tinejdžerke koje su potom mučene i ubijene. Ubica je mučenja i ubistva snimao i kačio na mračne strane interneta, gde su se potom bolesni umovi s druge strane ekrana nadmetali za kupovinu. Osumnjičeni je uhapšen i pokušava da se dokaže da je on čovek iza maske na tim snimcima.
Početak filma ne treba da zavara, ovo nije sudska drama, nećemo ovde kroz ceo film biti u sudnici, pratiti iznošenje dokaza, nadmetanje advokata, niti će osumnjičeni biti glavna tema, on je nebitan, ne pridaje mu se neki značaj. Fokus se prebacuje na protagonistkinju Keli En, model, hakerku i strasnog igrača online pokera koja dolazi da prati to suđenje. Na istom tom mestu će upoznati i jednu mladu devojku koja je uverena da ubica nije kriv i da mu zbog nekog razloga sve smeštaju, serial killer groupie.
Pre svega moram da nahvalim Juliette Gariepy, devojku koja igra glavnu ulogu. Ne samo da ona sama pojavom ima tu neku energiju koja se odmah oseti, već izgleda kao da sa takvom rutinom iznosi emocije, nijanse, pokrete, poglede svojim upečatljivim tamnim očima, hladnoću, oštrinu, misteriju i mrak koji se nalazi u njoj. Toliko obogaćuje svoj lik da je za svaku pohvalu, kao prava veteranka glume sa gomilom iskustva. Apsolutno je pojela ulogu, toliko da ne mogu da zamislim neku drugu glumicu na njenom mestu, a to je valjda najveća pohvala.
Najveći teret je iznela na vrhunski način, neka slabija ili pogrešno odabrana glumica bi dosta naštetila ovakvom filmu, gde mnogo toga zavisi da se ne promaši s izborom glavne uloge. Nadam se da neće ostati na ovome i da će se probiti i u jače produkcije i filmove koji dopiru do većeg broja ljudi. Film je generalno glumački jak, svi su odlični u svojim ulogama.
Još jedna velika pohvala ide za režiju, rad kamere, montažu, kadrove i sam izgled filma. Nema trenutka nekog praznog hoda, suvišne scene ili kadra, sve je maksimalno zategnuto. Već ta prva dugačka scena ima neka zanimljiva rešenja, kamera koja polako ide po sudnici i pojedini kadrovi koje hvata dok advokati iznose svoje uvodne reči su baš dobro odrađeni, a takav je i ostatak filma. Vizuelno veoma zanimljiv sa svojim hladnim bojama koje savršeno dočaravaju tu mučnu atmosferu i jezu koja se oseća od samog početka. Tome takođe pomažu i zvuk i muzika.
Iako je slučaj takav kakav je, sadizam i ubistva, ovo nije torture porn vrsta filma, ništa se eksplicitno ne prikazuje na ekranu, takve stvari su u skroz drugom planu. Jedna od scena savršeno prenosi jezu putem zvuka i kadra zakucanog na Keli En i groupie devojci.
Kroz ova dva lika, a i nekih drugih stvari, film pokazuje mračne strane nas samih, interneta, opsednutosti zločinima i mrakom, hladnoću, manjak empatije i razumevanja, iskorišćavanje, otuđenost, medije koji su kao hijene, sve se muze zarad jednog pregleda više, ne misli se o žrtvama, niti onima bliskim njima, zloupotreba tehnologije i mane koje dolaze s njom, itd.
Ima ovde stvari za tumačenje, film mami da se pogleda ponovo. Hint: zanimljiv je nickname koji Keli En koristi u jednoj mučnoj sceni, šta to govori još o njoj, ima tu stvari za dodatno istraživanje po netu, a i lepo je kad te film odradi tako da poželiš da potražis neka značenja.
Ako bih tražio neku manu, možda su eto pojedine motivacije Keli En malo mršave, ali uopšte mi to nije pokvarilo ukupan utisak, a i može se tumačiti i u nekom drugom smislu.
Šteta što se o ovom filmu nije pričalo ni izbliza (može se reći čak i uopšte) koliko zaslužuje, utisak je da je prošao skroz ispod radara.
Od mene velika preporuka!