- Messages
- 2,203
- Reaction score
- 5,338
- Points
- 513
vidim da je jedini pomen na igru Immortals Fenyx Rising u jednom postu na celom forumu, igra bas nije dobila nikakvu paznju makar ovde. mesecima sam cekao da odigram ovo jer mi se artstyle mnogo svideo i sama mehanika kretanja i borbe mi se cinila prilicno pitkom, pa sam je presao pre par dana. pisem ovde jer nemam motiv da kreiram zasebnu temu za ovaj naslov.
meni igra nije odgovarala. od odigranih 20 i nesto sati igre, poslednjih 10 sati sam se terao da je predjem. sa jedne strane, zeleo sam da uzivam u njoj zbog gorepomenutog artstyle i utegnutosti mehanike samog kretanja/borbe, a sa druge strane, moja desetogodisnja netrpeljivost prema open world igrama je bila opsteprisutna. tolika prenatrpanost sveta stvarima koje mogu da se urade/sakupe, da sam osecao gusenje u vecini slucajeva i protrcavao sam pored mnogih boreci se sa unutrasnjim porivom da pocistim jos jedno sranje sa mape. mislim da je ovo prva open world igra gde sam mainlineovao samo glavnu pricu i odradio minimum sporednih aktivnosti. BOTW je mnogo elegantnije ovo odradio i mnogo vise mi je prijala ta pustos i atmosfera koja je bila prisutna bas zbog te prividne praznine.
shrines, iliti, kako su u igri nazvali, lairs, meni nisu legli, za razliku od shrines u BOTW, koje sam zapravo zeleo da zavrsim da bih skupio za staminu ili health. predugo traju, puzzle su nekada toliko ogranicene puzzle elementima koji ih cine napornim na prvu loptu da sam se cesto okretao i izlazio iz lairs i odustajao. ubisost quebec je ocigledno video sta je zelda radila pa su rekli "hajmo i mi" i vidi se da nisu imali slifa kao sto to Nintendo ima. a mozda je samo do mene.
prica je samo ok, nista vise od toga, prozeta tu i tamo praznjikavim humorom sa jako losom "grcki naglasak engleskog" glumom. sam kraj igre je toliko predugacak da sam par puta pozeleo da ugasim sve i da upalim poslednju cutscenu na YT i da zavrsim vise sa tim. sto i ne bi bilo tolika drama, jer se ne osecam ispunjenije jer sam izgurao sve to do kraja.
igra je za mene imala i pozitivnih stvari, kao sto su razlicit dizajn svake regije, gde nije samo puki reskin, vec postoje velike razlike i u vertikali i u horizontali izmedju svake regije. samo putovanje kroz njih je bilo super, narocito sto penjanje radi kao u BOTW, sve dok imas stamine, mozes da odes gde god hoces. borba je takodje ostavlja onaj osecaj zadovoljstva kada se odradi parry ili evade i zbog nje nisam zaobilazio grupe neprijatelja.
mislim da open world igre u ovom konceptu moraju da izumru i da se nesto ozbiljno poradi na njihovom dizajnu i organizaciji sporednih stvari. ovo besomucno trpanje svakakvih gluposti na mape gde dizajneri ne dozvoljavaju igracu da dise samo ima negativan efekat (na mene, ima ljudi koji ovo vole). od mene ne ide preporuka za immortals i ko god je ne odigra nista u zivotu nije propustio. samo jos jedna bezlicna open world igra u moru istih.
meni igra nije odgovarala. od odigranih 20 i nesto sati igre, poslednjih 10 sati sam se terao da je predjem. sa jedne strane, zeleo sam da uzivam u njoj zbog gorepomenutog artstyle i utegnutosti mehanike samog kretanja/borbe, a sa druge strane, moja desetogodisnja netrpeljivost prema open world igrama je bila opsteprisutna. tolika prenatrpanost sveta stvarima koje mogu da se urade/sakupe, da sam osecao gusenje u vecini slucajeva i protrcavao sam pored mnogih boreci se sa unutrasnjim porivom da pocistim jos jedno sranje sa mape. mislim da je ovo prva open world igra gde sam mainlineovao samo glavnu pricu i odradio minimum sporednih aktivnosti. BOTW je mnogo elegantnije ovo odradio i mnogo vise mi je prijala ta pustos i atmosfera koja je bila prisutna bas zbog te prividne praznine.
shrines, iliti, kako su u igri nazvali, lairs, meni nisu legli, za razliku od shrines u BOTW, koje sam zapravo zeleo da zavrsim da bih skupio za staminu ili health. predugo traju, puzzle su nekada toliko ogranicene puzzle elementima koji ih cine napornim na prvu loptu da sam se cesto okretao i izlazio iz lairs i odustajao. ubisost quebec je ocigledno video sta je zelda radila pa su rekli "hajmo i mi" i vidi se da nisu imali slifa kao sto to Nintendo ima. a mozda je samo do mene.
prica je samo ok, nista vise od toga, prozeta tu i tamo praznjikavim humorom sa jako losom "grcki naglasak engleskog" glumom. sam kraj igre je toliko predugacak da sam par puta pozeleo da ugasim sve i da upalim poslednju cutscenu na YT i da zavrsim vise sa tim. sto i ne bi bilo tolika drama, jer se ne osecam ispunjenije jer sam izgurao sve to do kraja.
igra je za mene imala i pozitivnih stvari, kao sto su razlicit dizajn svake regije, gde nije samo puki reskin, vec postoje velike razlike i u vertikali i u horizontali izmedju svake regije. samo putovanje kroz njih je bilo super, narocito sto penjanje radi kao u BOTW, sve dok imas stamine, mozes da odes gde god hoces. borba je takodje ostavlja onaj osecaj zadovoljstva kada se odradi parry ili evade i zbog nje nisam zaobilazio grupe neprijatelja.
mislim da open world igre u ovom konceptu moraju da izumru i da se nesto ozbiljno poradi na njihovom dizajnu i organizaciji sporednih stvari. ovo besomucno trpanje svakakvih gluposti na mape gde dizajneri ne dozvoljavaju igracu da dise samo ima negativan efekat (na mene, ima ljudi koji ovo vole). od mene ne ide preporuka za immortals i ko god je ne odigra nista u zivotu nije propustio. samo jos jedna bezlicna open world igra u moru istih.
Last edited:





