• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

Šta igrate trenutno?

Fu**, nisam znao da je Saturn verzija bolja, ja sam pre 10ak godina odigrao PlayStation verziju i baš se oduševio.
PS1 i Saturn su ono best option al Saturn ima jos ovo:


- Additional scenes.

- Altered dialogue in a handful of scenes.

- Additional character close-ups.

- Additional "breast bouncing" interactions and uncensored bouncing. (Sony censored the PlayStation version by having the bouncing animation toned down.)

- Bonus videos that become available after completing the game.

- Two alternate versions of the ending credits. The easiest way to access these is simply reload the final save point in the game; you do not have to replay the entire game to view them.

- The anime cutscenes now run at 24 frames per second, instead of 15 in the PlayStation version, but the video quality is slightly reduced.
 
Ne vidim da imamo temu za Split Fiction.
Zavrsismo ga neki dan. Ispade super igra, nastavili su u istom maniru kao i sa prvom. Mnogo je veca igra od prve, sto mi i nije plus :D Chapteri su predugi, bilo bi mi vise kul da su kraci, ali da ih ima vise.

Sama ideja mi je super. Podeljene price i svetovi junakinja, konstantna tranzicija izmedju sa kulminacijom u poslednjem nivou, koji je totalno ludilo.
Kao lik mi je bliza Mio, ali su mi se zone od Zoe mnogo vise svidele. Lepse su uradjene i zanimljivije. I njen backstory je tezi :/
Opet su price emotivne kao i u prvoj igri. Bave se ljudskim gubitkom u ovoj igri i bude dosta momenata sa kojima se poistovecujes.

Vidi se da su ozbiljno podigli produkciju, vizuelno su sabili sa kvalitetom, dizajna i tehnikalija. Efekti, muzika, svetovi, bas su izludovali. AAA level produkcije.

Igrao sam sa devojkom kao i prvu igru i nekako mi delovalo da iako su zone vece i teze, ne zavisite toliko jedan od drugog. Jedan napreduje, drugi se spawnuje svako malo :D

Super zabava za coop, definitivno za odigrati.
 
Probao dve igre i nisam siguran da ću i jednu da nastavim

Prva je Carmagedon Rogue Shift. Nažalost i ovaj Carmageddon nema veze sa dvojkom koji je jedini delo koji sam prilično mnogo igrao. Igra je više roguelite Death Rally sa pogledom iza kola nego Carmageddon. Kao što rekoh cela igra je organizovana kao roguelite gde vozite trke i bijete glavonje dok ili ne poginete ili ne podbacite glavni cilj. Kola ne možete da budžite između trka već samo kada natrčite na polje na tabli trka na kojem to možete da radite i svaka nadogradnja se plaća. Kada poginete ili podbacite možete između dve instance kupovati nova vozila, permanentna poboljšanja i kozmetiku. Svako toliko u trci će biti cilj da za određeno vreme ubijete jakog protivnika kojeg štite njegovi paceri. Grafika je ok sa zanimljivim vizuelnim stilom ali iskreno ne vuče me nešto da nastavim da jurim u njoj. Mada i inače nisam ljubitelj rogue/roguelite igara već dugo.

Druga je Crisol Theater of Idols i nju sam hteo da probam baš zbog vizuelnog dizajna. Iz slika podsetila me na 3D verziju Blasphemous. U pitanju je spora i metodična horor pucačina iz prvog lica čija je za sada (prošao sam samo poduži prolog) najzanimljivija stavka da za municiju plaćate krvlju tj životnom energijom i to pri svakoj dopuni pištolja. Kada je igra počela na osnovu toga što je protagonista nazvan Gabrielom i što mu se obraća bog koji je u zlatu izlivena statua lica u suncu (što je daleko od netipične vizualizacije za boga u iberiskoj katoličkoj ikonografiji) pomislio sam da se radi o hrišćanstvu ali ovo su neke izmišljene religije sunca i mora. Igra je za početak spora, protivnici koji su neke drvene statue izuzetno otporni i svaka greška se dobrano plaća. Nisam neki ljubitelj horor igara pa me ne vuče previše ali me zanima da vidim da li je ovo neka lavkraftovska abominacija.
 
Last edited:
Uhvatio sam se malo Talos 2 i prija mi, zen je lagano rešavati zagonetke i izmedju čitati filozofiranja. Ko je igrao keca zna tačno sta da očekuje, igra je jako slična samo veća u svim sferama. U većini situacija to je odlično, veće, bolje i raznovrsnije zagonetke, tematski biomi u kojima su smeštene, obim priče koji se raširio sa filozofiranja šta je svest na teme o smislu postojanja, svrsi civilizacije, debati o suzivotu sa prirodom ili preuzimanja odgovornosti nad istom pa sve do ulozi inteligencije u razvoju univerzuma. Zavisnosti od vas, moze biti pravo uzivanje u citanju stavova o velikim temama pa sve do slaganja sa USK6 (Boresome themes) rejtingom😅. Tempo zagonetki je dosta poboljsan, razdvojene u grupe, gde svako malo ima jedna nova mehanika da ih osveži dosta pomaže sa ritmom u poredjenju sa prvom igrom, ali zato veličina zona bez ičega između potpuno ga ubija, vreme potrošeno na traversal je najveca mana igre. Takodje ako neko očekuje nivo Portala, i seamless integraciju priče, zagonetki i okoline u zaokruženu celinu koju može da igra svako, pa biće razočaran, ovo je žanrovska igra i ako vam ne prijaju puzzle igre ovde cete najpre naci frustraciju.
 
Kotama je još jedna anime metroidvanija, ovog puta iz ruske kuhinje. Odmah da kažem da nema muškog lika u igri i da su ženski likovi najčešće dizajnirani i obučeni više kao za igru za jednoručno igranje nego za zaista dobru i zahtevnu metroidvaniju. Najbliži opis bi bio „thirsty genshin doujin“

Sada kada smo igru zgadili nekima da pređemo na zanimljv sadržaj. Igra je mehaički odlična sa dobro balaniranom količinom količinom i težinom zadataka i tajni koje su često deo rešavanja dobijenih zadataka. Srećom skoro svi skriveni prolazi su u stvari obeleženi i potrebno je samo imati potrebne sposobnosti kao i kreativnost u upotrebi istih uz malo preciznosti da bi se sve prilično lako prošlo. Kome je i to previše teško mogu da uključe poseban mod koji mogućava da preskočite baš najteže platformske sekvence od kojih bi neki čupali kosu.

Borba je najbolji deo. Ume da bude frustrirajuća jer neke uobičajene taktike za žanr („proklizavanje“ kroz protivnike i njihove napade) nisu dostupne u početku iako deluje da jeste kao i to što je vremenski prozor za „proklizavanje“ kraći nego obično i meni deluje veoma nekonzistentan. Osim toga nemam neke zamerke. Postoje 3 oružija od kojih krećete samo sa kišobranom i svako oružije je totalno drugačije. Takođe i svako oružije ima svoju primenu u otvaranju nekih prolaza. I ovde je pariranje bitan deo borbe al je vremenski okvir pariranja veoma širokogrud plus može se lepo igrati i bez toga. Glavonje su veoma kreativne i pored malog broja pravih džambasa ima svako toliko neki koji vas skoro nepredvidivo zarobi u sobi dok ga ne istamburate ali vas zauzvrat nagradi nekim materijalom za unapređenje oružija. Dobrom osećaju borbe doprinosi i predvidivost i običnih protivnika pa i glavonja koji imaju mnogo raznih napada ali uvek dolaze u ustaljenom sekvencama pa nema neprijatnih iznenađenja.

Jedna posebnost u igri je i neki oblik sata koji se pomera prelaskom iz sobe u sobu. Takođe imate i samo određen boj sati od snimanja pozicije u centralnom vozu pre nego što sat crkne. Pošto neke zadatke morate odraditi i neke stvari sakupiti pre određenog vremena u danu treba pažljivo planirati put kao i pod hitno tražiti gde su aparati koji vam pomeraju startno vreme za jedan sat ranije i daju još jedan sat/sobu kretanja.

Druga bitna mehanika igre koja je tu, rekao bih, da olakša autorima balansiranje igre je to što igrač može u svakom trenutku da se zaleči ali to da plati osnovnim resursom (novcem). Ako se izgubi jedna cela jedinica zdravlja ona može da se oporavi samo u centralnom vozu ili razbijanjem akvarijuma koji su razbacani po mapi. Iskreno bez ovoga i sa mojom nesposonošću da pouzdano pariram napade nikada ne bi prešao igru.

Priču iskreno nisam pratio. Pokušao sam par puta ali iskreno mi je delovala uvek kao anime baljezgarija. Kadam pročitao o istoj na internetu deluje kao da ima neke ok mada mnogo puta prežvakane ideje ali način na koji je ispričana me je odbio. Estetika likova je najviše doprinela tom utisku.

Grafički dizajn mogo varira. Većina neprijatelja je ok gde svaka zona ima svoju estetiku i temu ali većina pozadina je generična i neinteresantna. Neprjatelji su bolji ali i medju njima ima dosta „meh“ kreacija.

Zaključak bi bio da je u pitanju dobra igra koja čini dobro svom žanru ali koja zahteva mnogo posvećenog vremena jer bilo šta sem kompletiranja svega vodi izrazidonezadovoljavajućem i kratkom lošem kraju.

 
Last edited:
Plachem jer nije poseban topic vec ovde u pileup. Mozda da napravimo poseban thread za metroidvania igre?
 
mislim da bi i Metroidvania thread bio ok...
Postoji i zove se Metroidvania Manija. Ja sam ga napravio i zaboravio.

 
Ili da uvedemo neko pravilo

ako (autor == "carnex") i (duzina_posta >= WALL_OF_TEXT) onda
pretpostavi da je "nova igra"
automatski_kreiraj_novi_thread()
Vrlo prosto, problem je sa nazivom ove teme "sta trenutno igrate" to vuce ljude da lagano pisu ovde, bez i da proveravaju dal vec postoji tema itd...
Da bi se ljudi motivisali da otvaraju nove teme koje ne postoje, za igre koje igraju, ja bih ovu temu preimenovao u Indie Games, mada i za te igre neke su tako dobre da zasluzuju svoju temu...
Metro tema ima, mada isto vazi, neke igre zasluzuju svoju temu...
Uglavnom, da ove teme nema, ne bi bilo izbora i morala bi da se otvara nove tema za svaku novu igru, tako da bi to bilo resenje problema, ako je to zaista resenje problema.
 
Nakon DQ 1-2 remake presao sam i DQ7 Reimagined. Sedmica mi je bila ok ali dosta konfuzna, teska za igranje i dugacka. Sada su to sve unapredili i napravili savrsenu igru! Uzivao sam u svakoj minuti. Pronasao sve medalje, odigrao post game i max lvl na svim likovima. 70 sati uzivanja.
 
Back
Top Bottom