• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

Šta igrate trenutno?

Taman kada sam skinuo World of Tanks i War Thunder, izađe War Robots: Frontiers na PC. Uhvatio me je neki itch za metal na metal combat-om, fino je uletelo ovo, em je brže od ona dva naslova, em roboti, u svemiru... 🤖 🚀👨‍🚀
 
Prešao sam RedFall, jednu od najizvikanijih igara 2024. možda i najgoru. Iako sam se zarekao da je nikada neću igrati, ipak gamepass je gamepass, pa hajde da vidim šta je toliki greh. Pa, s obzirom da sam znao šta je greh, a to su poligoni koji se postepeno učitavaju, AI neprijatelja zbog kojeg bi bio zatvoren u neku instituciju zatvorenog tipa, cena od mislim $60 po izlasku, i još sijaset sitnica, ipak reko for teh lulz da je probam, igrao sam i gore (Land of the Dead: Road to Fiddlers Green).

Znajući takođe i da su mesec dana nakon izlaska, i nešto pre nego što su legendarni studio koji je ovi igru pravio - Arkhane, naterali da stavi katanac na bravu jer ih je ova igra, odnosno Mikrosoft izdavač, ugrobarila - izbacili i veliku popravku od mislim jedno 20gb, očekivao sam ipak da ni kurca od te igre neće biti.

Ali, evo me, 30 sati kasnije, prešao sam je.

Igra je mogla biti neverovatna, jer svi elementi su tu. Za starije igrače atmosfera nalik na Kingove knjige, jer se radnja odigrava u primorskom gradiću Redfal u Masačusetsu, Nova Engleska, Mejn je tu iza ćoška, zvučni efekti i jeziva muzika, misteriozni kultovi građana koji su rešili da je možda bolje da se uvuku u dupe vampirima i pokolju bližnje svoje, manji grad koji stvarno izgleda kao da u njemu žive ljudi, samo što poslednjih nedelju-dve dana baš nema nešto ljudi na ulicama, osim kultista, zatim razne poruke i knjige onih koji su se okultivisali i onih koji su na drugom kraju vampirskih očnjaka.

Opet, ima elemenata i za nove naraštaje - četiri spanki sprangi štrcava lika iz raznih multietničkih zajednica, looter-hero-shooter pucanje, traversal preko mape je zadovoljavajuć, kao i zvučni efekti kada nekog napucaš u glavu sa lanserom zašiljenih duguljastih predmeta. Svaki lik ima 10-ak sposobnosti koje mogu da se dobudžuju, a svaki kraj grada, kada ga oslobađate od jakih vampira, budži vam ugled među meštanima, što opet otključava razne perkove, a tu je i bacanje ultimate sposobnosti koje je kod sva četiri lika veoma zadovoljavajuća.

Ma koliko entuzijazma imao u prvih 20 sati, posle toga interesovanje je počelo da opada kada su se mane nakupile - AI protivnika je i dalje blago zaostao, grafika zna da štuca, četiri lika su (znam da će neki prevrnuti očima na to ali) DEI cookie cutter - generična blago meksička Mary Sue, spunky crnkinja studentkinja sa studentskim dugom, generični edgelord sa spektralnim/živim gavranom, magičnim snajperom i ghost-okom, i meni lično najzanimljiviji ali opet iritantni britanski Indijac kriptozoolog. Kao lik nije ništa posebno zanimljiv, ali ima sposobnost teleportacija što veoma olakšava traversal preko mape.

Glavni vampiri su blago rečeno nezanimljivi, i opet, sasvim slučajno, muškarci su debili i u vampirskom izgledu kao da ih je Kain iz Soul Riever-a pravio, dok su ženski bossovi sultry badass EEEVOOL mistreses of darkness.

NPC-evi takođe boluju od DEI, ali dosta o tome, jer imaju jedan veći problem - vidi se da je studio želeo da ih mnogo više produbi i stavi mnogo više lora oko njih, ali nisu stigli. Samo bitni NPC-evi imaju štošta da pričaju sa vama nevezano za questove, a često ih zateknete i kako pričaju jedni sa drugima. Problem nastaje kada triggeri za priču pošandrcaju, pa dva NPCa pričaju jedno sa drugim, i u isto vreme krenu da pričaju sa vama, tako da u jednom trenutku slušate tri konverzacije u isto vreme, mada, to mi se dogodilo samo jednom.

Oružja su takođe nedovršena - pištolji, ma koliko bili dobri po statovima su jednostavno inferiorna oružja naspram automatskih pušaka, koje su i najraznovrsnije.
Sačmare su situacione za baš kada se nalazite u bliskom susretu sa neprijateljem.
Snajperi bi bili OP jer pored neverovatne razdaljine imaju boli glava snagu pogotovo kada nekome zadate headshot, još samo da vas bogovi RNG-a počaste da snajper bude dobar a da može da primi više od 3 metka u okviru.
Lanseri kolaca su one shot one kill (ako hitbox ne izbaguje, što zna da se desi) za vampire, uglavnom jer imaju straobalni dmg koji postaje critical shot kada ih zdenčiš u glavu. Postoji samo 2 modela, prilično su slični, i na žalost mogu da prime samo tri koca u isto vreme i reload je uuuuužasno spor, tako da bolje da svaki pucanj bude pogodak, OR ELSE!
Love-hate oružje je UV reflektor koji postoji samo u jednoj varijanti, Medusa, koji skoro svakog vampira rešava veoma brzo i zadovoljavajuće, čak i sub-bosseve - uperiš UV zrak u vampira i on se posle 3-4 sekunde skameni, pa onda izvadiš lanser kolca, naciljaš u glavurdu i nema više vampira. Na ovo su imuni samo glavni bossevi, ostali se pretvaraju u prašinu veoma brzo.

Iako ovih nekoliko oružja zvuči OP, postoje tri mala problema - možeš da nosiš samo tri vrste oružja, i jedno od njih MORA da ima kolac na kraju, jer samo određena retka oružja bez kolca mogu da ubiju vampire, koje kada spustiš na 0HP upadaju u komu sa jasnim indikatorom gde da im zabodeš šiljak. Za to imaš 5-6 sekundi, što kasnije može da se upgraduje na 10. Samo jedan tip pištolja ubija vampire.

Dalji problem je pojava nekih stacionarnih vampir-generatora krvave magle koji ne napadaju direkt ali ispuštaju u velikom radijusu tu maglu koja vam topi HP i u isto vreme usporava kretanje. Oni mogu da se unište samo ako ih skamenite sa UV reflektorom, gde oni momentalno prestaju da ispuštaju maglu koja u momentu nestaje, i onda imate 5 sekundi da ih uništite bilo čime.

Dakle, ako imaš recimo poluautomatsku pušku, snajper i lanser kolca u paketu, kada naiđeš na ovo, moraš da uđeš u meni, izabereš koje oružje hoćeš da svapuješ za UV lampu, izabereš koju UV lampu, izađeš iz menija, rešiš magla-generator, vratiš se u meni, izabereš UV lampu u meniju, izabereš koje oružje želiš umesto nje, izađeš iz menija i nastaviše dalje. I sve to ponoviš posle 50-100 metara pešačenja jer se ti generatori pojavljuju po RNG principu, i nekad znaju da se pojavljuju lančano.

Priča je sasvim zadovoljavajuća i vuče vas da dalje otkrivate šta se zapravo desilo u Crvenpadu, otkud ti vampiri, ko su glavni vampireli, kakve veze konkretno ima lokalna fensi klinika za odvikavanje od zavisnosti u sprezi sa centrom za medicinska istraživanja, zašto je Sunce u konstantnom pomračenju, zašto je u toku mega oseka/cunami smrznut u vremenu, kome pripadaju collectable epruvete sa pramenima kose koji vam se obraćaju sa par kriptičnih rečenica glasom Stivi Niks iz Fleetwood Mac-a.

Svi elementi dobre igre su tu... ali nekako je sve out of place, neposlagano, pomalo u šreh, van vinkle, i nedopečeno.

Siguran sam da je imao barem još 3 meseca, da bi Arkhane izbacio dobar proizvod koji bi možda mogao da stane rame uz rame sa Dishonored serijalom. Ovako, igra može da se stvarno dopada samo onima koji kivi jedu sa korom.

Sledeća stanica - Fallout 76
 
Probah The Crew Motorfest demo, ok je igra, ali suvise lici na Forza Horizon 5 koju sam dugo igrao, te me nije drzalo dugo, cist plagijat, ukljucujuci Festival, koji kao prica dobrano smara, isto i likovi, trebaju da se manu te ideje da ubacuju pricu u voznje...

Ovako graficki izgleda ko Horizon i konceptualno sve, jedino sto mogu da pohvalim su zvuk, koji dolazi iz dzojpeda, bas obogacuje iskustvo i nisam ocekivao da je sasvim pristojan zvucnik u dualsense-u...

Drugo sto mogu da pohvalim je kolko su dobro iskoristili sve mogucnosti dualsense-a, tu je Haptic Feedback, gde osecas svaku mogucu sitnicu, kad menjas brzine, kad dajes gas, izleces sa puta itd... kao i adaptivni trigeri, gde imas otpor kad dajes gas, ali i kad kocis, zaista vrhunski odradjeno, najbolje od bilo koje igre do sada koju sam probao.
 
Zadnjih 10tak dana sam bio u Life is strange vajbu. Presao sam Life is strange 2 ukljucujuci i onu kratku uvodnu epizodu (Captain Spirit) i moram priznati da mi je odlicna igra bila, bas dobra prica i likovi i puno poprilicno teskih odluka tokom putovanja, pustio sam suzu u epilogu. Gameplay je standardni interaktivni film, meni je super, volim sto imas audio komentare na toliko puno stvari u igri, klikcao sam na sve zivo :D Grafika je bila bas fina, nisam imao vecih zamerki, unapredili su animacije u odnosu na prvi deo.

Posle toga sam presao Life is strange True colors, prva stvar sto ostavlja utisak je grafika koja je definitivno odlicna, a animacije lica su perfektne, bas su dosta unapredili mocap engine. Gameplay opet ista fora ofc, prica je dobra, ali mi se dvojka mnogo vise svidela, ipak je ozbiljnija mnogo. Ono sto mi se vise svidelo ovde su likovi, posto je cela igra fokusirana na mnogo manje likova svi su bolje razradjeni. Kraj mi je lepo legao i uzivao sam u igri iako je kao sto rekoh za nijansu ispod dvojke.

Sad mi je plan da nabavim remaster verziju prve igre koji ide sa onim spinoff naslovom koji nisam nikada igrao, ima mozda neko digital za ps4 ? :D Ako ne uzecu jednog dana na nekoj akciji.
 
Sestrić mi pozajmio Switch dok sam bio u bolnici, pa sam polako igrao Yoshis Crafted World. Volim Jošija, ali sam igrao samo ono s bejbi Mariom na SNES, pa mi je ovo fino leglo.
Igra je veoma simpatična, nivoi su lepi i dopada mi se koliko je polirana igra. Jako mi se svidela mašta ljudi koji su radili na nivoima i preprekama. Od rolni toalet papira naprave rakete, od kolaž papira i kartona razna vozila i zamke u nivoima, itd. Baš je praznik za oči. Kul mi je kako su animirani delovi boss-ova dok se sklapaju, izgleda kao da igra secka dok je sve ostalo u standardnom frame rateu.

Igra je veoma laka, ali to mi nije smetalo preterano. Zaginuo sam par puta na boss-ovima, ali nije bilo preteranog nerviranja. Kapiram da bi igra bila teža kada bih se cimao da skupim svo cveće i predmete koje traže kartonski roboti, ali nemam živaca za to.

Slatka igra koja se može brzo preći i zaboraviti - taman mi je nešto slično bilo potrebno.

Switch kao handheld mi se ne dopada. Redovno su mi trnule šake i prsti kada sam igrao u ležećem položaju. U sedećem je blago bolje, ali ne mogu da vidim sebe kako igram nešto satima u handheld modu, šteta.
 
@Yuka Sakazaki
O tome ti pricam regularan switch bez nekog gripa UZAS za igranje, jebena handheld konzola sa nula ergonomije :D Zato sam se skroz razocarao kada su prikazali Switch 2 koji opet izgleda ravan ko daska :D

Ja pikam relativno redovno ovaj moj Switch Lite sa gripom i mnooogo je bolje iskustvo. Pomaze to sto je laksa sama konzola, a i velicina je takva da se i bez gripa bolje drzi u rukama. Nadam se da ce biti neki Switch Lite 2 jednog dana.

Namestio sam emulatore pre koji dan i fino rade pa pikam malo to (PSP/PS1/NDS/GBA).

A od full igara igram Xenoblade 1, imam nekih 15h u igri i moram priznati da je bas odlicna, jedan od boljih jrpg-a sto sam igrao. Sad vidim zasto je serijal toliko hajpovan. Trebace mi godine da predjem sve 3 igre, al dobro :D

A na soniju pikam Fallout 4, probao sam ga kada je izasao i bio mi je OK, al nisam puno igrao. Sada pikam goty verziju nekih 20h imam za sada u igri i zadovojan sam, borba je mnogo bolja nego prethodne igre, lutovanje svega zivog konacno ima smisla zbog krafting sistema (sto je za hoardera kao ja godsend :D). Prica nista posebno za sada, ali uopste ni ne pratim main kvest, bukvalno sam odradio mozda 5 kvestova za sada, idem i istrazujem mapu freeroam style i super mi je.
 
Sestrić mi pozajmio Switch dok sam bio u bolnici, pa sam polako igrao Yoshis Crafted World. Volim Jošija, ali sam igrao samo ono s bejbi Mariom na SNES, pa mi je ovo fino leglo.
Igra je veoma simpatična, nivoi su lepi i dopada mi se koliko je polirana igra. Jako mi se svidela mašta ljudi koji su radili na nivoima i preprekama. Od rolni toalet papira naprave rakete, od kolaž papira i kartona razna vozila i zamke u nivoima, itd. Baš je praznik za oči. Kul mi je kako su animirani delovi boss-ova dok se sklapaju, izgleda kao da igra secka dok je sve ostalo u standardnom frame rateu.

Igra je veoma laka, ali to mi nije smetalo preterano. Zaginuo sam par puta na boss-ovima, ali nije bilo preteranog nerviranja. Kapiram da bi igra bila teža kada bih se cimao da skupim svo cveće i predmete koje traže kartonski roboti, ali nemam živaca za to.

Slatka igra koja se može brzo preći i zaboraviti - taman mi je nešto slično bilo potrebno.

Switch kao handheld mi se ne dopada. Redovno su mi trnule šake i prsti kada sam igrao u ležećem položaju. U sedećem je blago bolje, ali ne mogu da vidim sebe kako igram nešto satima u handheld modu, šteta.
Meni je svaka handheld konzola manje vise neudobna. Iznenadjujuce mi najbise odgovara gba sp a na prvi pogled to nikad ne bih rekao. Zato switch igram samo na tv 😆
 
Pređoh danas Lester, Metroidvaniju koja je izašla pre četiri godine za komoror 64. Mogu reći samo da je za debeljka ovo stvarno odlična igra. I dok je kraća i manje ambiciozna po pitanju priče, a posebno po pitanju prezentacije iste, ok Knigh'n'Grail mogu reći da je kao igra bolja. Prosto rečeno izvođenje je glatkije i konciznije i cela igra je dizajnirana oko toga da se uklopi u ograničenja debeljka umesto da se oičigleno buni protih njih.

Kao što rekoh dizajn grafike je takav da daje najviše što VICII nudi a da ne pribegava trigovima koji čitavu sliku čine muljavom. Sve je čisto i jasno. Muzika je takođe odlična mada neće nikome završiti na nekoj top listi. Kontrole su pre svega savršene i precizne a dizajn nivoa izuzetno pošten iako ima dosta preciznih skokova. Ne u piksel preciznih nego samo da morate da budete izrazito pažljivi.

Ukratko svaka preporuka. Igra je kratka i nikako kompleksna poput Metroida na NESu ali je i te kako zabavna i malo remek delo za ograničenja sistema na kojem je. Jedina prava zamerka mi je zadnji protivnik koji deluje baš inspirisan već spomenutom Nintendoovom igrom i koji zahteva da mu pristupite na tačno određen način ili će te samo umirati od frustracije.

Lester01.webpLester02.webpLester03.webpLester04.webplester05.webp
 
Last edited:
Prešao sam RedFall, jednu od najizvikanijih igara 2024. možda i najgoru. Iako sam se zarekao da je nikada neću igrati, ipak gamepass je gamepass, pa hajde da vidim šta je toliki greh. Pa, s obzirom da sam znao šta je greh, a to su poligoni koji se postepeno učitavaju, AI neprijatelja zbog kojeg bi bio zatvoren u neku instituciju zatvorenog tipa, cena od mislim $60 po izlasku, i još sijaset sitnica, ipak reko for teh lulz da je probam, igrao sam i gore (Land of the Dead: Road to Fiddlers Green).

Znajući takođe i da su mesec dana nakon izlaska, i nešto pre nego što su legendarni studio koji je ovi igru pravio - Arkhane, naterali da stavi katanac na bravu jer ih je ova igra, odnosno Mikrosoft izdavač, ugrobarila - izbacili i veliku popravku od mislim jedno 20gb, očekivao sam ipak da ni kurca od te igre neće biti.

Ali, evo me, 30 sati kasnije, prešao sam je.

Igra je mogla biti neverovatna, jer svi elementi su tu. Za starije igrače atmosfera nalik na Kingove knjige, jer se radnja odigrava u primorskom gradiću Redfal u Masačusetsu, Nova Engleska, Mejn je tu iza ćoška, zvučni efekti i jeziva muzika, misteriozni kultovi građana koji su rešili da je možda bolje da se uvuku u dupe vampirima i pokolju bližnje svoje, manji grad koji stvarno izgleda kao da u njemu žive ljudi, samo što poslednjih nedelju-dve dana baš nema nešto ljudi na ulicama, osim kultista, zatim razne poruke i knjige onih koji su se okultivisali i onih koji su na drugom kraju vampirskih očnjaka.

Opet, ima elemenata i za nove naraštaje - četiri spanki sprangi štrcava lika iz raznih multietničkih zajednica, looter-hero-shooter pucanje, traversal preko mape je zadovoljavajuć, kao i zvučni efekti kada nekog napucaš u glavu sa lanserom zašiljenih duguljastih predmeta. Svaki lik ima 10-ak sposobnosti koje mogu da se dobudžuju, a svaki kraj grada, kada ga oslobađate od jakih vampira, budži vam ugled među meštanima, što opet otključava razne perkove, a tu je i bacanje ultimate sposobnosti koje je kod sva četiri lika veoma zadovoljavajuća.

Ma koliko entuzijazma imao u prvih 20 sati, posle toga interesovanje je počelo da opada kada su se mane nakupile - AI protivnika je i dalje blago zaostao, grafika zna da štuca, četiri lika su (znam da će neki prevrnuti očima na to ali) DEI cookie cutter - generična blago meksička Mary Sue, spunky crnkinja studentkinja sa studentskim dugom, generični edgelord sa spektralnim/živim gavranom, magičnim snajperom i ghost-okom, i meni lično najzanimljiviji ali opet iritantni britanski Indijac kriptozoolog. Kao lik nije ništa posebno zanimljiv, ali ima sposobnost teleportacija što veoma olakšava traversal preko mape.

Glavni vampiri su blago rečeno nezanimljivi, i opet, sasvim slučajno, muškarci su debili i u vampirskom izgledu kao da ih je Kain iz Soul Riever-a pravio, dok su ženski bossovi sultry badass EEEVOOL mistreses of darkness.

NPC-evi takođe boluju od DEI, ali dosta o tome, jer imaju jedan veći problem - vidi se da je studio želeo da ih mnogo više produbi i stavi mnogo više lora oko njih, ali nisu stigli. Samo bitni NPC-evi imaju štošta da pričaju sa vama nevezano za questove, a često ih zateknete i kako pričaju jedni sa drugima. Problem nastaje kada triggeri za priču pošandrcaju, pa dva NPCa pričaju jedno sa drugim, i u isto vreme krenu da pričaju sa vama, tako da u jednom trenutku slušate tri konverzacije u isto vreme, mada, to mi se dogodilo samo jednom.

Oružja su takođe nedovršena - pištolji, ma koliko bili dobri po statovima su jednostavno inferiorna oružja naspram automatskih pušaka, koje su i najraznovrsnije.
Sačmare su situacione za baš kada se nalazite u bliskom susretu sa neprijateljem.
Snajperi bi bili OP jer pored neverovatne razdaljine imaju boli glava snagu pogotovo kada nekome zadate headshot, još samo da vas bogovi RNG-a počaste da snajper bude dobar a da može da primi više od 3 metka u okviru.
Lanseri kolaca su one shot one kill (ako hitbox ne izbaguje, što zna da se desi) za vampire, uglavnom jer imaju straobalni dmg koji postaje critical shot kada ih zdenčiš u glavu. Postoji samo 2 modela, prilično su slični, i na žalost mogu da prime samo tri koca u isto vreme i reload je uuuuužasno spor, tako da bolje da svaki pucanj bude pogodak, OR ELSE!
Love-hate oružje je UV reflektor koji postoji samo u jednoj varijanti, Medusa, koji skoro svakog vampira rešava veoma brzo i zadovoljavajuće, čak i sub-bosseve - uperiš UV zrak u vampira i on se posle 3-4 sekunde skameni, pa onda izvadiš lanser kolca, naciljaš u glavurdu i nema više vampira. Na ovo su imuni samo glavni bossevi, ostali se pretvaraju u prašinu veoma brzo.

Iako ovih nekoliko oružja zvuči OP, postoje tri mala problema - možeš da nosiš samo tri vrste oružja, i jedno od njih MORA da ima kolac na kraju, jer samo određena retka oružja bez kolca mogu da ubiju vampire, koje kada spustiš na 0HP upadaju u komu sa jasnim indikatorom gde da im zabodeš šiljak. Za to imaš 5-6 sekundi, što kasnije može da se upgraduje na 10. Samo jedan tip pištolja ubija vampire.

Dalji problem je pojava nekih stacionarnih vampir-generatora krvave magle koji ne napadaju direkt ali ispuštaju u velikom radijusu tu maglu koja vam topi HP i u isto vreme usporava kretanje. Oni mogu da se unište samo ako ih skamenite sa UV reflektorom, gde oni momentalno prestaju da ispuštaju maglu koja u momentu nestaje, i onda imate 5 sekundi da ih uništite bilo čime.

Dakle, ako imaš recimo poluautomatsku pušku, snajper i lanser kolca u paketu, kada naiđeš na ovo, moraš da uđeš u meni, izabereš koje oružje hoćeš da svapuješ za UV lampu, izabereš koju UV lampu, izađeš iz menija, rešiš magla-generator, vratiš se u meni, izabereš UV lampu u meniju, izabereš koje oružje želiš umesto nje, izađeš iz menija i nastaviše dalje. I sve to ponoviš posle 50-100 metara pešačenja jer se ti generatori pojavljuju po RNG principu, i nekad znaju da se pojavljuju lančano.

Priča je sasvim zadovoljavajuća i vuče vas da dalje otkrivate šta se zapravo desilo u Crvenpadu, otkud ti vampiri, ko su glavni vampireli, kakve veze konkretno ima lokalna fensi klinika za odvikavanje od zavisnosti u sprezi sa centrom za medicinska istraživanja, zašto je Sunce u konstantnom pomračenju, zašto je u toku mega oseka/cunami smrznut u vremenu, kome pripadaju collectable epruvete sa pramenima kose koji vam se obraćaju sa par kriptičnih rečenica glasom Stivi Niks iz Fleetwood Mac-a.

Svi elementi dobre igre su tu... ali nekako je sve out of place, neposlagano, pomalo u šreh, van vinkle, i nedopečeno.

Siguran sam da je imao barem još 3 meseca, da bi Arkhane izbacio dobar proizvod koji bi možda mogao da stane rame uz rame sa Dishonored serijalom. Ovako, igra može da se stvarno dopada samo onima koji kivi jedu sa korom.

Sledeća stanica - Fallout 76

Samo napred. Nije Fallout na toliko načina ali meni je bio upočetljiv u početku kada uopšte nije bilo NPCeva baš zbog priča koje sakupljaš sa terminala, audio zapisa i ostavljenih pisanih poruka. Jeste da svako toliko piša po originalnim idejama sa kojim je svet stvoren ali meni su bile veoma zanimljivo i često izrazito crnohumorno duhovite.
 
Last edited:
Zadnjih 10tak dana sam bio u Life is strange vajbu. Presao sam Life is strange 2 ukljucujuci i onu kratku uvodnu epizodu (Captain Spirit) i moram priznati da mi je odlicna igra bila, bas dobra prica i likovi i puno poprilicno teskih odluka tokom putovanja, pustio sam suzu u epilogu. Gameplay je standardni interaktivni film, meni je super, volim sto imas audio komentare na toliko puno stvari u igri, klikcao sam na sve zivo :D Grafika je bila bas fina, nisam imao vecih zamerki, unapredili su animacije u odnosu na prvi deo.

Posle toga sam presao Life is strange True colors, prva stvar sto ostavlja utisak je grafika koja je definitivno odlicna, a animacije lica su perfektne, bas su dosta unapredili mocap engine. Gameplay opet ista fora ofc, prica je dobra, ali mi se dvojka mnogo vise svidela, ipak je ozbiljnija mnogo. Ono sto mi se vise svidelo ovde su likovi, posto je cela igra fokusirana na mnogo manje likova svi su bolje razradjeni. Kraj mi je lepo legao i uzivao sam u igri iako je kao sto rekoh za nijansu ispod dvojke.

Sad mi je plan da nabavim remaster verziju prve igre koji ide sa onim spinoff naslovom koji nisam nikada igrao, ima mozda neko digital za ps4 ? :D Ako ne uzecu jednog dana na nekoj akciji.

Eh... lepo je videti nekoga ko kao i ja uživa u LiS igrama. Inače, sve igre imam i sve sam ih odigrao, ali moram da kažem jednu stvar - Double Exposure je...

...pa...

...totalni promašaj.

Za dosta LiS igara sam napisao Review na steamu i sve su bile odlične... ali za Double Exposure ne mogu da napišem ništa već skoro tri nedelje. Ne mogu da dođem k' sebi. Priča je konfuzna, mnoge stvari su nedorečene, Max Caulfield se jeste vratila i to je pozitivna stvar, ali je sve ostalo... pa... recimo...

...nabacano.

Wake ideologija na kojoj se JAKO puno insistira ne mogu a da ne kažem da mi JAKO smeta. Ranije je to bilo više usput i neobavezno, ali ovde...

A na kraju i velika konfuzija i mnogi nezakrpljeni loophole momenti... priča je zaista neuspela na mnogo nivoa.

Možda čak i previše.

Sada se kanim da možda upalim igru nakon svog ovog vremena da izganjam preostale achievemente, ali... čak mi i to nekako teško pada. Ne znam šta da kažem :( Nisam mislio da ću od ljubitelja postati sušti antipod, ali...

...ukoliko se stvari u budućnosti ne promene, mislim da će to biti baš tako... :(
 
Last edited:
Pa da kada je igru radio Deck Nine umesto Dontnod-a, vec kao sto rekoh se u True colors osetila razlika. Otpustili su dosta radnika posle izlaska igre, tako da nesto sumnjam da ce raditi na nekoj novoj LiS igri.

Vidim da je ova nova Dontnod igra (Lost Records) mnogo bolje prihvacena i cim nekako privedem F4 (~55h in so far) kraju planiram da je odigram :)
 
Last edited:
Atomfall je ovogodisnji Amnesia: The Bunker - kvalitetna, kratka AA igra koju ne bih igrao day 1 da nije na gamepassu.

Najbolja stvar u igri je sto vas ne ruce za rukav i sto dozvoljava da igrate kako zelite - zone su otvorene, mozete da idete gde zelite (ja sam prve dve zone totalno preskocio i otisao odmah u trecu), tragove mozete da istrazujete redom kojim hocete, a i borbe su uglavnom opcione. Progresija je prilagodjena tome - neke predmete neophodne za napredak mozete naci na vise mesta (ponekad i slucajno), kao i skillove i oruzje.
Meni je za prelazak sa svim otkljucanim krajevima trebalo oko 20 sati, pri cemu sam igru mogao da zavrsim i posle 8.

Gameplay je mesavina Metro/Fallout/Stalker igara, okruzenje i zaplet su zanimljivi, prica je prosecna.
Igra ima naravno i mane - zone su male, kretanje je lose, borba prosecna, nema fast travela (sto je u prve 3/4 igre prednost), prostor u inventaru je previse ogranicen, sto nije u skladu sa nekim mehanikama. Tezina na podrazumevanom nivou nije velika, imao sam manje probleme na dva mesta.
Igra nema dlss podrsku i posto nema TAA, primetno je treperenje kakvo u poslednjih 10-tak godina nisam video u nekoj igri.

Sve u svemu, bolje od ocekivanog. Jedva cekam da izbace prvi od dva dlca.
 
Završismo @s_hyperion i ja Resident Evil 5. Meni je ovo treći? prelazak, ali se ničega nisam sećao jer sam jako davno igrao. Sve u svemu, zabavno je bilo, iako je bilo par frustrirajućih momenata. No, tu je bio @fluffy da suflira. Igrao sam kao Chris, čisto za promenu da ne budem žensko u igrama i uglavnom sam koristio tši oružje. Onaj prvi SMG je teška tuga, morao sam ga prodati, a ni bacač granata nije puno bolji. S&W magnum sam nabudžio do kraja, ali je onda igra odbijala da mi baci municiju, pa mi je magnum samo zauzimao mesto u inventory.

Igra se i dalje sasvim dobro drži. Tenk kontrole su tu da nas vrate u prošlost i ponekad iritiraju. Neprijatelji su mogli biti raznovrsniji, a boss-ovi su mogli biti bolje dizajnirani. Većina nivoa mi se dopala izgledom, osim unutrašnjosti broda. Nije obavezno igrati sa piss filterom, ali sam morao zbog autentičnosti doživljaja.

Kapiram da ćemo odigrati i one ekstra scenarije ovih dana. To nikada nisam video, kontam da će biti zanimljivo. Mogli bismo i šesticu jednog dana.

Screenovi:

1744220031909.webp
1744220054152.webp
1744220087684.webp
1744220110318.webp
1744220135282.webp
 
Back
Top Bottom