Konačno sam završio igru. Evo i rezultata:
Igra je predugačka. Osamnaest sati za ovakvu igru je mnogo, a nisam istražio sve (promašio sam par dokumenata i slika). Pojedini delovi igre su, po meni, bespotrebno produženi i uvećani, npr. lavirint i zatvor. Bolnica nije mnogo manja, a nisu ni apartmani. Mislim da sam hotel najbrže prešao, deluje veliko na prvi pogled, ali mi se čini da sam se u njemu najkraće zadržao. Hotel je najlepši, ubedljivo, pogotovo dok prolazi kroz različite stadijume raspadanja, još kada krene pesma u poslednjoj fazi raspada... milina.
No, mislim da bi dužina igre, tačnije veličina mapa, mogla odbiti neke igrače, pogotovo jer je broj neprijatelja mali i borba brzo postaje repetitivna. Na kraju igre mi je ostala fina količina municije u šteku, ali većinu neprijatelja i jednog bossa sam rešio šipkom. Brzo mi je postalo dosadno plesati sa neprijateljima.
Ako su u pitanju doktorice, metak u glavu da se zanese, a onda dojurim i demoliram šipkom, zatim dodge (ponekad dupli kad veže napade), onda udarac šipkom, opet dodge, udarac šipkom i to ponavljam dok ne padne, a onda moram da gazim dok ne umre. U one prve neprijatelje uglavnom nisam pucao, s njima sam plesao, uglavnom brzo umru pa ne vidim razlog da pucam u njih, osim ako znam da me mame da ušetam u manekena koji stoji iza ćoška.
O manekenima sam dovoljno kukao i mnogo puta skrinšotovao njihove bedne pokušaje zastrašivanja. Ništa mi nije ubijalo atmosferu u igri kao oni, bude mi presmešno i skroz mi izbiju strah iz glave. U idealnom svetu kamera bi u rimejku bila kao u originalu, a onda bi to štekanje manekena imalo smisla i zapravo bi uspevali da iznenade, ali onda bi bio problem što igra ima cirka 100 jump scare-ova. Ne šalim se kada kažem da sam naleteo na 4 manekena jedan blizu drugog, svi "sakriveni" i čekaju da iznenade. Na manekene sam potrošio najviše municije, jer sam morao da ih izvlačim iz štekova.
Borbe protiv boss-ova su bolje nego u originalu, nemam zamerki. Borbe protiv njih su bile napete, pogotovo poslednje dve, a ubačen je čak i jedan dodatan mini boss.
Priča nije menjana, dodato je nešto malo da upotpuni lore, ni malo ne štrči. Promene na svim likovima su na bolje, pogotovo Angela i njen glas. Deo kada je
Maria iza rešetaka sam gotovo identično izgovarao pre likova, super je što nisu dali sebi previše kreativne slobode kada je priča u pitanju. James u bitnim momentima ima odlične izraze lica, a kul su mi i sitnice kao podočnjaci koji rastu i prljavština ispod noktiju koja se pojavi kako igra odmiče. Laura pred kraj igre ume da izgleda šašavo, kao da njeno lice ne prenosi emociju koju bi trebalo.
Unreal engine izgleda veoma lepo, ali ja nemam mašinu koja to može da izgura bez plakanja. Igrao sam prvu verziju igre, možda je to promenjeno kasnije, ali frame rate je umeo da opadne žestoko, čak i u cinematicima. Desilo mi se da uđem u prostoriju, napadnu me neprijatelji, frame rate padne na 3, a ja panično pokušavam da izađem iz prostorije i izbegnem smrt. Komp mi je star 5 godina, pa imam razumevanja, ali igrao sam se u video settings, nisam uspeo da primetim da promene utiču na FPS problem.
Zvuk je odličan, muzika takođe. Oba su zaslužni za odličnu horor atmosferu u igri. Davno sam igrao horor igru koja mi je bila jeziva kao Silent Hill 2 remake, osim u momentima kada manekeni kanališu Solid Snejka.
Igra nije preterano teška na normal, ali bio sam par puta veoma blizu smrti jer sam konstantno držao Jamesa na malo healtha. Išao sam ka "In the Water" kraju, ali sam,
uprkos gledanju u nož od Andjele, konstantnom low health i slušanju poruke pre kraja igre u dugačkom hodniku, dobio "Leave" kraj igre. Kasnije sam pročitao da su dodali još nekoliko check-ova koji određuju kraj igre, pa mi je jasno šta sam propustio da radim.
Možda deluje kao da mi se igra nije svidela, ali jeste, uprkos manama. Znam da je suludo očekivati iskustvo slično prvom prelasku original SH2, ali mogao bih reći da sam dobio nešto poput toga. Predugačka je igra, nije najbolje optimizovana, borbi ima previše i nisu preterano zanimljive, o manekenima ću pričati unucima, ali je Silent Hill 2 Remake odlična igra. Priča mi je jedna od omiljenih u igrama, teško mi je naći neku koja mi se više dopada, a tu je i način na koji je ispričana. Svet je prelep, mračan i tmuran, svakim korakom kroz Silent Hill rastu strah i napetost, a to retko koja igra ume da mi pruži.
Gotovo svi smo očekivali da će Bloober ekipa usrati igru, ali uspeli su da iznenade. Svaka im čast. Nisu imali lak zadatak.
8/10
Screenshot-ovi uštekanih manekena: