• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

PS5 Xseries PC Remnant: From the Ashes & Remnant II

Okej okej, zabavno je useravati se u uticajne novinare, ali ne kvarimo thread glupostima.
Pokusajmo se suzdrzati :D
 
Poceo da igram Remnant From the Ashes (prvi deo).
Nisam puno igrao, ali svidja mi se za sada...

Cudan izbor tezine, krece od normal, pa ide hard, pa jos dva jos teza moda, stavih hard, valjda se nisam zajebo, ovi tezi su verovatno za neki co-op il tako nesto, bem li ga...
 
Igra je prezivela, igram je jos, bio sam blizu brisanja jer je bas teska i kod prvog boss-a ako nisam zaginuo 20 puta, tako da sam se verovatno zajebo sto sam stavio hard, ali citam po netu, da je tezak taj pocetni deo, dok ne izgradis svog lika i zaista jeste, sad je sve kliknulo, nabavio sam opremu za svoj stil igranja, upgrade-ovao i igra je postala uzivanje... sporo sam napredovao do sad, ali sad sam usao u fazon, pa ide sve tecnije... vrlo specificna igra, nema sta, ima svoj... sarm.

Cak je i grafika neocekivano dobra, pogotovo osvetljenje, iznenadjuje...

Sa druge strane, dosta krade od Dark Souls-a, "bonfire", fog doors i tezinu, ali ne mogu da zamerim... slobodno se moze reci da je Dark Souls sa pucanjem...

 
Kec je kliktao momentalno s tim što fora jeste bila da se prelazi u nedogled, svaki put na većoj težini.
Ne sećam se da li je hard bio OK u startu.
 
Ok, konačno da ne budu samo Krejzijevi utisci koji ne pričaju samo o optimizaciji igre, u prethodnom periodu sam maksimalno iskoristio game pass.

Ranije sam i pored dobrih utisaka preskočio Remnant: From the Ashes jer nisam imao vremena, a i zato što nisam imao puno vere da souls koncept može da radi tako dobro u tps ruhu. Dobra vest je da sam pogrešio, jer Remnant funkcioniše vrlo jednostavno i iznenađujuće dobro. Gameplay i kontrole su dobri i precizni, dodge roll funkcioniše, sve radi kako se očekuje od moderne soulslike igre.

Odmah da kažem da ovo može sasvim opušteno da se igra u single playeru. Igra jeste prvenstveno dizajnirana za co-op i grind, ali ogromna većina loota nije potrebna da se pređe igra, a gank borbe nisu teške. Sa pogrešnim uverenjem sam krenuo na normal i praktično sam se prošetao kroz igru. Nijedan boss me nije ubio više od dva puta sem Undying Kinga koji je ionako opcioni, a veliku većinu sam prešao iz prve. Van toga, dešavalo se da poginem kada ne provalim odmah gimmick nekog dungeona, tipa onaj gde mi se konstantno smanjuje health pa moram da ubijam protivnike da bih ga regenerisao. Moram da napomenem da sam igrao sa mišom i tastaturom, ali mislim da bih se snašao i sa gamepadom. Ako ste iole iskusni u pucanju, pogotovo sa mišem, mislim da ovo slobodno može da se krene na hard čak i ako sami igrate.
Bossovi se definitivno dosta oslanjaju na pomagače i nisu nešto posebno dobro dizajnirane borbe (mada pamtim jednog dobrog koji leti pored mosta i koji se u jednom trenutku udvaja), ali se nikada nisam osetio toliko preplavljen protivnicima da ne mogu da se snađem. Inače sam birao Hunter klasu, pa sam većinu igre proveo sa snajperom, a kasnije i vatrenim SMG-om koji sam kraftovao od boss materijala. Dosta je značilo to što mogu da oneshotujem većinu slabijih protivnika.

Priča je takođe iznenađenje, solidan lore su izgradili i jako mi je kul koncept skakanja u totalno različite svetove koji su samo povezani time da su potencijalna meta kataklizme sa rootom. Jedino što mi se ne sviđa previše je postojanje klasičnih cutscena i to što main character priča, nisam navikao na to u soulslike igrama, ali nije nužno loše. Ima i dosta side questova, koji su btw totalno opskurni čak i za souls standarde, ali s obzirom na to da je dizajnirano da se prelazi više puta i rerolluju nove instance svetova u adventure modu, to je ok.

E sad, ono što nije dobro, to je dizajn nivoa. Donekle je razumljilvo, jer je sve proceduralno generisano i to daje neki replay value, ali prečesto sam imao osećaj da su novi svetovi samo reskin prethodnih. Imamo močvaru sa načičkanim kolibama, džunglu sa načičkanim kolibama, pustaru sa načičkanim kućicama, itd. Neki nivoi koriste malo više vertikale, tipa zgrade, ali to je to. Pokrenuo sam i par nivoa u adventure modu da vidim kako će da se razlikuju i očekivano sam dobio sličnu stvar, sa malo drugačijim layoutom ili redosledom mapa. Kad sam kod toga, in-game mapa nije baš sjajna u tome kako predstavlja istražene i neistražene lokacije, pogotovo ako postoje i vertikalna račvanja. Isto mogu da kažem i za protivnike, mislim da nema dovoljno raznovrsnosti, čak ni između različitih svetova.

Sve to (i činjenica da me je čekao nastavak) je doprinelo da ne istražujem puno, odradio sam main quest i nekoliko side dungeona i prešao celu igru za nekih 15-ak sati, verovatno i manje, što je za mene dovoljno. Generalno sve ovo deluje kao neki proof of concept jednog ne baš velikog tima, što verovatno i jeste slučaj. Ima dosta contenta, dosta loota i dosta customizacije, ali je sve to pomalo šuplje jer je jednolično i pravljeno za beskrajni online grind. Verujem da bi mi bilo zabavnije u co-opu, ali šta je, tu je, nisam imao vremena da se organizujem. Ipak, ono što je najvažnije, core gameplay je odrađen kako treba i predstavlja solidnu bazu za ono što sledi dalje...
 
Last edited:
... i, na stranu problemi sa optimizacijom, na toj solidnoj bazi su potpuno uspeli su da kapitalizuju u nastavku. Remnant 2 je super! Skoro sve što je valjalo u prvoj igri valja i ovde, a skoro sve što mi je smetalo, ovde je unapređeno, počevši od dizajna nivoa.

Iako je i ovde korišćena proceduralna generacija, ovde prvi put imam osećaj da je nivoe neko stvarno dizajnirao, a ne da su samo random generisani. Dosta su lepši, smislenije povezani, bolje razgranati, postoji više tajni i gimmicka, više questova i npc-jeva, itd. Takođe, svetovi se sada međusobno više razlikuju. Mislim da je na ovako dobar prvi utisak dosta uticalo to što sam prvo dobio Losomn koji je neka kombinacija Bloodborna i arturijanskih legendi sa vilenjacima, i što je početni redosled lokacija odmah dao zanimljiv glavni quest. To mi je definitivno omiljeni svet, a nešto malo za njim zaostaje N'Erud, koji iako ima blago iritirajuće protivnike i glavnu overworld mapu, isto ima jako zanimljiv lore sa event horizon i gajgerovskim elementima. Poslednja mi je Yaesha, džungla koja se vraća iz prve igre, doduše u nešto drugačijim okolnostima i dosta bolje bolje dizajnirana. Generalno je lore svakog sveta daleko bolje prezentovan nego ranije i zanimljiviji je. Jedino što mi je žao je što to ne mogu da kažem za main priču koja je već otišla u nekom blesavom smeru, ne znam šta da mislim o tome. Potreban je i DLC prve igre da bi se sve skapiralo, jer bitnu ulogu igra lik koji se tamo prvi put pojavljuje.

Gore sam pomenuo da je prvi deo imao neke opskurne questove, e ovde su to odvrnuli još jače. Opet pretpostavljam da ih je na to navelo to što ove igre prave za co-op igru gde više glava može da razmišlja o nečemu, ali je količina tajni i zagonetki neverovatna. I ne samo količina, već i kvalitet onoga što je tu. Ne da sam sad morao da ulažem neki monumentalni mentalni napor da rešim stvari, ali sam u poslednjih nekoliko godina igrao malo igara koje koliko-toliko poštuju inteligenciju igrača na ovaj način. Nema hintova, već treba čitati lore dokumente i gledati dizajn nivoa, nije sve nacrtano tako da kako uđem u prostoriju odmah znam šta treba da radim.
Questovi se granaju u nekoliko ishoda, postoji više očiglednih, ali i manje očiglednih načina da se nešto uradi, i za svaki postoji različita nagrada, tako da bi se poklopilo da se pokupi i vidi sve, verovatno treba rolati bar 4 ili 5 novih instanci svakog nivoa. A svaki sam rolao najmanje dva puta, tako da se može reći da sam praktično dva puta prešao igru. I za svaki svet mi se poklopilo da sam dobio totalno novi glavni quest koji je u slučaju Losomna i Yaeshe bio jednako dobar kao prvi put, dok je u N'Erudu bio nešto slabiji, ali su sve sva tri opet završila sa jako dobrim boss fightovima.
Nakon tog rolanja, zaključio sam da su chunkovi od kojih su sastavljeni neki nivoi veći nego ranije jer je dosta main delova nivoa bilo identično kao u prethodnom prelasku sveta, što možda utiče na manju raznovrsnost layouta, ali definitivno pozitivno utiče na kvalitet dizajna tako da mislim da je to bolja varijanta.

Za gameplay sam sve rekao gore, isto funkcioniše ovde, samo što su dodati novi nivoi customizacije, tipa mutatori za oružja koji poboljšavaju određene karakteristike, raznovrsniji modovi, detaljniji sistem klasa (mogu se birati i čak dve klase odjednom) i nove sposobnosti, itd.
Što se tiče bossova, ovde ima daleko manje gank borbi, što znači da su morali više da se posvete movesetu bossa. Samim tim, uglavnom su mnogo bolji. Ima tu i tamo nekih promašaja, u sporednim dungeonima čak i samo nekoliko talasa običnih neprijatelja, ali je generalno lestvica dosta podignuta. Najvažnije, svi main bossovi na kraju svakog od svetova su odlične borbe, čak i final boss koji je u prvoj igri bio totalni promašaj.
Za težinu igre imam da kažem istu stvar. Opet sam se zajebao da krenem na normal jer sam čuo da je ova igra teža, ali sem samog početka gde je malo znalo da zapne dok nisam ukapirao kako funkcionišu encounteri (tura običnih protivnika + elite za kraj na kojeg upozorava poseban zvuk) i nisam sastavio pravi build, opet nisam imao puno problema. Tako da sam za naredne verzije nivoa izabrao Veteran i to mi je delovalo kao ok mera za solo play.

Muzika mi je u prvoj igri bila ok, bilo je nekih zanimljivij melodija, ali mi nije nešto posebno privukla pažnju. Ovde je kompozitor totalno podivljao. Kada jedan random sporedni prašinarski boss ima ovakvu temu, znaš koliko je sati.

Ozbiljnija mana koju bih mogao da uputim igri je to što je u odnosu na prvu igru još više grinderski nastrojena. Ne samo što treba mnogo puta rolati nove svetove dok se ne pokupi nešto što je potencijalno potrebno za dobar build, već je igra i jako šrkta na osnovnoj valuti, kao i upgrade materijalima, da ne pominjem i ostalim novim elementima kao što su mutatori za oružja. Sve to totalno ubija bilo kakvo eksperimentisanje i često me je odvraćalo od toga da probam nešto novo, čak i da u početku pratim preporučeni level nivoa u kojem se nalazim jer nisam znao da li ću da nastavim da koristim trenutno oružje.
Za potpuno levelovanje jedne klase je potrebno kompletno preći bar dva sveta, verovatno i nešto više, tako da srećno onome koji pokušava da leveluje sve klase, pogotovo jer neke postaju dostupne tek pri kraju igre. Srećom, Hunter je tu od početka, i dovoljan je za sve u igri. Jasno je da je ovo pravljeno za Diablo
like grind, mnogi u tome uživaju, ali ja ne.

Druga mana je to što sam u jednom trenutku pokupio item sa zemlje i ispostavilo se da ne mogu da ga koristim jer je u meniju označen kao DLC. Ostaviti tako nešto u main igri je totalni bezobrazluk.

I da se osvrnem na tu famoznu optimizaciju. Očigledno su radili na igri od launcha, meni je na laptopu sa RTX2060 u 1200p sa DLSS-om na performance i kombinacijom low-medium detalja ovo ištlo uglavnom glatko. N'Erud je znao da malo pravi probleme na tom settingu, pretpostavljam zbog magle i nekih efekata, pa sam tu još malo smanjio detalje.


Ovo mi je jedno od prijatnijih iznenađenja ove godine, pogotovo jer sam tek otkrio serijal, tako da toplo preporučujem souls fanovima da bar probaju, pogotovo ako su voleli prvu igru. Ko nije igrao, čak bih rekao da i ne mora ako ga mrzi, osim ako baš mora da isprati početak priče. Meni je svakako mnogo zanimljiviji bio lore individualnih svetova nego to kako su nastavili glavnu priču u ovoj igri.
Definitivno će se naći na mojoj listi tokom glasanja za goty.
 
Dovoljno je što sam rekao da valja i da je jedna od najboljih igara ove godine.

Zaboravih da kažem, voleo bih da su melee opcije i buildovi jači u dvojci s obzirom na to da su dosta proširili repertoar oružja, sa mnogim jedinstvenim i specijalnim napadima.
 
Odmah da kažem da ovo može sasvim opušteno da se igra u single playeru. Igra jeste prvenstveno dizajnirana za co-op i grind, ali ogromna većina loota nije potrebna da se pređe igra, a gank borbe nisu teške. Sa pogrešnim uverenjem sam krenuo na normal i praktično sam se prošetao kroz igru. Nijedan boss me nije ubio više od dva puta sem Undying Kinga koji je ionako opcioni, a veliku većinu sam prešao iz prve. Van toga, dešavalo se da poginem kada ne provalim odmah gimmick nekog dungeona, tipa onaj gde mi se konstantno smanjuje health pa moram da ubijam protivnike da bih ga regenerisao. Moram da napomenem da sam igrao sa mišom i tastaturom, ali mislim da bih se snašao i sa gamepadom. Ako ste iole iskusni u pucanju, pogotovo sa mišem, mislim da ovo slobodno može da se krene na hard čak i ako sami igrate.
Kao sto rekoh, ne preporucujem hard jer je pretezak, a igrao sam sa misem i tastaturom, mada cuo sam da nije uvek isti prvi boss, vec zavisi od odredjenih faktora koju verziju ce te ubosti, ja sam uboo najgoru varijantu, sa kojom su svi imali velikih muka, citah na netu dok sam se mucio, ali igru sam odavno obrisao jer je dosadna ( i preteska na hard kad se igra solo).

Moguce je i to da je los balans, da je prelako na Normal, a pretesko na Hard...
 
Htedoh da se nadovežem na zdravkov post još kada napisao i sve saću saću i zaboravim, sada me Gile podsetio.

Što se tiče dizajna nivoa, Labyrinth je jedini static nivo, isti za sve igrače u svakom prelazu, ali sa razlogom jebiga. Ostali nivoi jesu prihvatljivi iako su procedurally generated jer jbg generisani su u određenim parametrima, i kada iznova i iznova igraš, ponovo je slično, znači nema prevelikog odstupanja i svega ostalog, zbog toga iako je proc gen izgleda kao hand made. Jelte za razliku od nekih igara kao što je No Man's Sky. Igra manjeg scopea ima bolji feel pogotovo kada je podeliš u svetove.

Meni se prvo pala Yaesha i malo me je smorila mapa, ne znam zašto, previše mi je bila neinspirativna. Posle Labyrintha sam upao u N'Erud i to, iako je pustara mi se mnogo sviđa. Mada zanimljivo kod ovog sveta je to što neki dungeoni, ne znam kako bi mogli da se pređu u solo igranju, jer je bukvalno potrebno da jedan igrač radi jedno, a drugi drugo da bi došli do dungeon bossa. Što mi je kul jer mi je baš tad upao neki lik, koji bukvalno nije mogao da skonta koliko je 2+2 pa sam kliktao pin location kao blesav da bi uradio nešto. Posle fazon 45 minuta otvaranje vrata i zajebancija smo prešli i ubili bossa, komično malo ali okej.

Lik bio slabiji od mene i pobegao liftom gore. Ja sam ostao dole da se bijem sa bossom i bio mi mali health jer sam baš baš bio u uskom prostoru i odem liftom gore, a ovaj retard stajao pored lifta i aktivirao ga i lift odmah krene se spušta i splječka bossa ahahaha :D mnogo sam se smejao, lik pokupio loot ništa nije uradio ali okej.

Inače, drugu polovinu Yaeshae sam igrao u coopu i mislio okej, biće laganica sada, a ono malo sutra. Igra je teža u coopu nego solo. Neprijatelji više skidaju plus imaju veći health i ima ih više, a ako nemaš normalne igrače pored sebe onda te sjebe ceo haos koji se dešava oko tebe. Došli do bossa, pola healtha nismo mogli da mu skinemo pola sata, izašao iz sveta, ušao sam, i prešao ga. Mada, kroz ceo svet nisam nadogradio oružje ni jednom, pa sam kada sam pobegao od mučenika otišao u Ward 13 i nadogradio pušku par puta i ubio ga iz prve i otišao da spavam.

Skoro svakog bossa sam pobedio solo jer za coop baš treba komunikacija i ostala sranja. Ili kao kada su one kocke u pitanju, čekao da umru ova dvojica i onda sam prešao sam. Ne kontam kako neko ne može da razume šablone po kojima se kreću i tako to. Baš sam se nervirao kada sam igrao, iako su mi oni projektili skidali bukvalno duplo više healtha nego kada bih igrao solo.
 
Mada zanimljivo kod ovog sveta je to što neki dungeoni, ne znam kako bi mogli da se pređu u solo igranju, jer je bukvalno potrebno da jedan igrač radi jedno, a drugi drugo da bi došli do dungeon bossa

Postoje specifične sekcije gde je potrebno više igrača da bi se pokupio neki item (kula sa tonovima i vrata u dungeonu sa zamkama na Yaeshi, ili dungeon sa rezervoarom vode na N'Erudu), ali se ne sećam ni jednog dungeona gde je bilo potrebno više igrača da bi se uopšte prešao.
 
Postoje specifične sekcije gde je potrebno više igrača da bi se pokupio neki item (kula sa tonovima i vrata u dungeonu sa zamkama na Yaeshi, ili dungeon sa rezervoarom vode na N'Erudu), ali se ne sećam ni jednog dungeona gde je bilo potrebno više igrača da bi se uopšte prešao.

Ako pričamo na N'Erudu taj dungeon koji dole ima pillar neki sa ajtemom i vodu, ako je to taj rezervoar vode, tu je i boss, koji baca neka sranja. Mislim možeš ti svaki dungeon da pređeš da ne naletiš na bossa koliko sam ja shvatio iz prelaska.

Ovde vrata na spratovima ne mogu da se otvore ako drugi igrač ne ode i ne aktivira switch sa orbom. Jer jedan igrač može samo do treća vrata da dođe. Znači jedan treba da prođe kroz vrata, drugi koji ostaje iza da uzme orb i zatvori vrata, i onda da on sa tim orbom otvori sledeća i tako dalje, a da ti ostaneš na početnom delu dok ti on ne otvori prečicu.

Ovo je jedini način da se kod tog dungeona dođe do bossa.

E sada, moguće da je to promenjeno kada si solo, da ima manje vrata ili igra ti daje više orbova. Zaboravio sam ime bossa jbg i šta se dobija, ali kada sam ja sam upao tamo, nisam mogao da pređem drugi sprat sam nikako, nije bilo puta niti rešenja nikakvog, dok ovaj lik nije ušao u igru.
 
Dobro to znam, može da bude više bossova u dungeonu, ali rezervoar npr. to je opcioni sadržaj. Inače svaki main boss dungeona može solo da se pređe. Bar može ako kreneš solo.

Edit: u stvari setio sam se na šta misliš. Kod mene je to sa orbovima definitivno moglo solo, ali je bilo malo komplikovano.
 
Last edited:
Dobro to znam, može da bude više bossova u dungeonu, ali rezervoar npr. to je opcioni sadržaj. Inače svaki main boss dungeona može solo da se pređe. Bar može ako kreneš solo.

Edit: u stvari setio sam se na šta misliš. Kod mene je to sa orbovima definitivno moglo solo, ali je bilo malo komplikovano.

Možda zato što sam ja ušao u tu regiju sa još dva igrača. Onda nastavio sam ali je već bilo generisano za party. Odakle znam.

Ma naravno da jeste opcioni, nego ja moram da pređem sve šta vidim :/
 
Sigurno ste naleteli na ovaj meme online:

e2e.jpg


Posto sam planirao da igram Remnant 2, hteo sam da iskusim i keca, ali da ne potrosim previse vremena na igranje jer sam ovo hteo da igram kao SP igru.
Igre uglavnom igram ili na normal ili na hard, na easy igram samo ako je gameplay bas krs ili ako sam igru vec presao ranije i ne zelim ponovo izazov.
Instalirao sam mod koji 5 puta ubrzava levelovanje i to je drasticno olaksalo igru. Poginuo sam ukupno nekoliko puta i igru zavrsio za manje od 10 sati.
Svidela mi se mehanika igre, a i kako je svet postavljen. Naravno, na svakom koraku je vidljivo da ovo nije AAA igra, ali za prvu igru u serijalu je sasvim dobra.
DLC je dobar i bitan za pricu, tako da preporucujem da ga odigrate.

Posle predjene igre sam se zapitao da li sam ja zaista odigrao Remnant.
Video sam sve biome, protivnike, pricu...ali ipak bih se donekle slozio sa likom iz meme-a. Ovakve igre su dosta zanimljivije kada su teske i kada ste primorani da vezbanjem postanete dovoljno dobri.
Pa i pored svega toga, nije mi zao sto sam igrao modovanu verziju.
 
Back
Top Bottom