... i, na stranu problemi sa optimizacijom, na toj solidnoj bazi su potpuno uspeli su da kapitalizuju u nastavku.
Remnant 2 je super! Skoro sve što je valjalo u prvoj igri valja i ovde, a skoro sve što mi je smetalo, ovde je unapređeno, počevši od dizajna nivoa.
Iako je i ovde korišćena proceduralna generacija, ovde prvi put imam osećaj da je nivoe neko stvarno dizajnirao, a ne da su samo random generisani. Dosta su lepši, smislenije povezani, bolje razgranati, postoji više tajni i gimmicka, više questova i npc-jeva, itd. Takođe, svetovi se sada međusobno više razlikuju. Mislim da je na ovako dobar prvi utisak dosta uticalo to što sam prvo dobio Losomn koji je neka kombinacija Bloodborna i arturijanskih legendi sa vilenjacima, i što je početni redosled lokacija odmah dao zanimljiv glavni quest. To mi je definitivno omiljeni svet, a nešto malo za njim zaostaje N'Erud, koji iako ima blago iritirajuće protivnike i glavnu overworld mapu, isto ima jako zanimljiv lore sa event horizon i gajgerovskim elementima. Poslednja mi je Yaesha, džungla koja se vraća iz prve igre, doduše u nešto drugačijim okolnostima i dosta bolje bolje dizajnirana. Generalno je lore svakog sveta daleko bolje prezentovan nego ranije i zanimljiviji je. Jedino što mi je žao je što to ne mogu da kažem za main priču koja je već otišla u nekom blesavom smeru, ne znam šta da mislim o tome. Potreban je i DLC prve igre da bi se sve skapiralo, jer bitnu ulogu igra lik koji se tamo prvi put pojavljuje.
Gore sam pomenuo da je prvi deo imao neke opskurne questove, e ovde su to odvrnuli još jače. Opet pretpostavljam da ih je na to navelo to što ove igre prave za co-op igru gde više glava može da razmišlja o nečemu, ali je količina tajni i zagonetki neverovatna. I ne samo količina, već i kvalitet onoga što je tu. Ne da sam sad morao da ulažem neki monumentalni mentalni napor da rešim stvari, ali sam u poslednjih nekoliko godina igrao malo igara koje koliko-toliko poštuju inteligenciju igrača na ovaj način. Nema hintova, već treba čitati lore dokumente i gledati dizajn nivoa, nije sve nacrtano tako da kako uđem u prostoriju odmah znam šta treba da radim.
Questovi se granaju u nekoliko ishoda, postoji više očiglednih, ali i manje očiglednih načina da se nešto uradi, i za svaki postoji različita nagrada, tako da bi se poklopilo da se pokupi i vidi sve, verovatno treba rolati bar 4 ili 5 novih instanci svakog nivoa. A svaki sam rolao najmanje dva puta, tako da se može reći da sam praktično dva puta prešao igru. I za svaki svet mi se poklopilo da sam dobio totalno novi glavni quest koji je u slučaju Losomna i Yaeshe bio jednako dobar kao prvi put, dok je u N'Erudu bio nešto slabiji, ali su sve sva tri opet završila sa jako dobrim boss fightovima.
Nakon tog rolanja, zaključio sam da su chunkovi od kojih su sastavljeni neki nivoi veći nego ranije jer je dosta main delova nivoa bilo identično kao u prethodnom prelasku sveta, što možda utiče na manju raznovrsnost layouta, ali definitivno pozitivno utiče na kvalitet dizajna tako da mislim da je to bolja varijanta.
Za gameplay sam sve rekao gore, isto funkcioniše ovde, samo što su dodati novi nivoi customizacije, tipa mutatori za oružja koji poboljšavaju određene karakteristike, raznovrsniji modovi, detaljniji sistem klasa (mogu se birati i čak dve klase odjednom) i nove sposobnosti, itd.
Što se tiče bossova, ovde ima daleko manje gank borbi, što znači da su morali više da se posvete movesetu bossa. Samim tim, uglavnom su mnogo bolji. Ima tu i tamo nekih promašaja, u sporednim dungeonima čak i samo nekoliko talasa običnih neprijatelja, ali je generalno lestvica dosta podignuta. Najvažnije, svi main bossovi na kraju svakog od svetova su odlične borbe, čak i final boss koji je u prvoj igri bio totalni promašaj.
Za težinu igre imam da kažem istu stvar. Opet sam se zajebao da krenem na normal jer sam čuo da je ova igra teža, ali sem samog početka gde je malo znalo da zapne dok nisam ukapirao kako funkcionišu encounteri (tura običnih protivnika + elite za kraj na kojeg upozorava poseban zvuk) i nisam sastavio pravi build, opet nisam imao puno problema. Tako da sam za naredne verzije nivoa izabrao Veteran i to mi je delovalo kao ok mera za solo play.
Muzika mi je u prvoj igri bila ok, bilo je nekih zanimljivij melodija, ali mi nije nešto posebno privukla pažnju. Ovde je kompozitor totalno podivljao. Kada jedan random sporedni prašinarski boss ima
ovakvu temu, znaš koliko je sati.
Ozbiljnija mana koju bih mogao da uputim igri je to što je u odnosu na prvu igru još više grinderski nastrojena. Ne samo što treba mnogo puta rolati nove svetove dok se ne pokupi nešto što je potencijalno potrebno za dobar build, već je igra i jako šrkta na osnovnoj valuti, kao i upgrade materijalima, da ne pominjem i ostalim novim elementima kao što su mutatori za oružja. Sve to totalno ubija bilo kakvo eksperimentisanje i često me je odvraćalo od toga da probam nešto novo, čak i da u početku pratim preporučeni level nivoa u kojem se nalazim jer nisam znao da li ću da nastavim da koristim trenutno oružje.
Za potpuno levelovanje jedne klase je potrebno kompletno preći bar dva sveta, verovatno i nešto više, tako da srećno onome koji pokušava da leveluje sve klase, pogotovo jer neke postaju dostupne tek pri kraju igre. Srećom, Hunter je tu od početka, i dovoljan je za sve u igri. Jasno je da je ovo pravljeno za Diablo
like grind, mnogi u tome uživaju, ali ja ne.
Druga mana je to što sam u jednom trenutku pokupio item sa zemlje i ispostavilo se da ne mogu da ga koristim jer je u meniju označen kao DLC. Ostaviti tako nešto u main igri je totalni bezobrazluk.
I da se osvrnem na tu famoznu optimizaciju. Očigledno su radili na igri od launcha, meni je na laptopu sa RTX2060 u 1200p sa DLSS-om na performance i kombinacijom low-medium detalja ovo ištlo uglavnom glatko. N'Erud je znao da malo pravi probleme na tom settingu, pretpostavljam zbog magle i nekih efekata, pa sam tu još malo smanjio detalje.
Ovo mi je jedno od prijatnijih iznenađenja ove godine, pogotovo jer sam tek otkrio serijal, tako da toplo preporučujem souls fanovima da bar probaju, pogotovo ako su voleli prvu igru. Ko nije igrao, čak bih rekao da i ne mora ako ga mrzi, osim ako baš mora da isprati početak priče. Meni je svakako mnogo zanimljiviji bio lore individualnih svetova nego to kako su nastavili glavnu priču u ovoj igri.
Definitivno će se naći na mojoj listi tokom glasanja za goty.