Prva sezona Mindhunter je suvo zlato. Dobro su pokazali početke bihevijorističke psihologije i razgovore sa poznatim serijskim ubicama i kako su razvili tehniku da prepoznaju takve slučajeve. Razgovori koje imaju sa njima, su kao preneta sa traka video i audio intervjua koje možete videti i čuti u raznim real crime dokumentarcima.
I imala je odličnu jezivu-morbidnu atmosferu. Meni je pomalo Holden bio drven, u smislu kao početnik agent, koji je više akademik i spreman je da probije granice po svaku cenu, a kada sam uzeo da čitam o pravom tipu koji je inspirisao tog lika, uopšte nije bio takav. Više su mi se dopali ostali likovi, naravno Kemper zvezda serije. Tom bratu treba dati da glumi u još nečemu, ne nužno da ponavlja ulogu sociopate.
Druga sezona je bila daleko slabija, jer nisu znali šta da rade sa likovima, Holden je zapao u zapećak, Trench-u su dali probleme u porodici, što je i bilo donekle efektivno, ali recimo sa Wendy nisu znali šta će osim, hej ona je gej momenta. I sve vreme je delovalo kao da kupuju vreme i grade priču o BTK, mislim svako ko je ikada pratio dokumentarce i priče o serijskim ubicama, zna iz aviona od prve sezone da je po njemu baziran tip...
Iako su slučajevi i ubice u drugoj sezoni grozni, ne mogu, a da se ne otmem utisku, da to više nije imalo tu energiju kao prva sezona.
Verovatno je i bolje što nije nastavljeno, jer kada ti nestane snage i ideja, džaba Fincher i Penhall za kormilom, kada je silazna putanja bez prekida.