Ajde da se smilujem da napišem nešto konačno, poslednjih mesec dana mi je bilo baš udarno sa igrama
Početak septembra,
AC Origins. Odlično dizajniran svet sa dosadnim i repetitivnim misijama, i nedorečenim mehanikama. Zbog toga sam relativno brzo protrčao kroz igru, mada mislim da sam uradio većinu side questova, a posebno sam se potrudio i da otkrijem sve grobnice jer mi se taj deo igre svideo.
Nakon toga,
AC IV: Freedom Cry. Preskočio sam ga svojevremeno pa sam ga sad ubacio između Originsa i Valhalle da kao razbijem ritam između modernih AC igara i da se podsetim stare formule. A i može da se pređe za 2-3 sata. Mogu da kažem da je ili relativno loše ostarilo, ili je onaj gradić prosto loše dizajniran za tip misija koje su ubacili u igru. U svakom slučaju, pomalo frustrirajuće iskustvo. Bitke brodova su i dalje zabavne.
Narednih 20-ak dana se jako igrala
AC Valhalla, trocifren broj sati, i generalno mi je igra bila vrlo pozitivno iznenađenje. Mnoge zamerke koje sam imao za Origins i predloge koje bih u to vreme imao da uputim su očigledno bili problem i drugim igračima, i izgleda da je to neko u Ubisoftu slušao. Baš me sada zanima koliko je toga u stvari urađeno već u Odyssey kao prelaznoj igri. Nešto sam već pisao u Valhalla threadu, i nadam se da ću jednog dana i više ako me ne bude mrzelo jer mislim da igra zaslužuje. Jedino je priča blesava
Posle AC-a sam prešao na gamepass ponudu.
Prvo
Sable jer je napuštala gamepass već za dva dana. Ova igra je na forumu pomenuta tačno jednom, kada je 2crazy pre godinu dana okačio review igre, i mislim da to nije fer.
Sable je pravio indy team od dve osobe, plus dvoje koje su radili na priči i soundtracku. Inspiracija za vizuelni identitet je očigledna, Moebius. U ulozi ste Sable, mlade devojke koja treba da sama ode na putovanje i "pronađe sebe", kao deo testa zrelosti koji je tradicija klana kojem pripada. Posle kratkog tutoriala, dobija svoju masku, glider (kao antigravitacioni motocikl), antigravitacioni kamen (nešto kao paraglajder u Zeldi), nešto novca, i spremna je da se otisne u svet.
Igru bih najbolje opisao kao Breath of the Wild u malom, najviše zbog načina na koji open world funkcioniše. Nema nikakvih smernica, već se slobodno vozite mapom dok ne naiđete na nešto što će vam privući pažnju. Male naseobine, olupine svemirskih brodova, pećine, ali na početku će to verovatno biti meteorološki baloni koji se nalaze na najvišim vrhovima svakog regiona, i tu možete da nabavite mapu i pitate kartografa šta ima zanimljivo u blizini. Svet je relativno mali, i retko popunjen, ali mislim da igra dobro koristi tzv. negative space da stvori neki utisak da ste na putovanju. Slično Zeldi, tu je i stamina sistem koji se troši kada brzo trčite ili se penjete negde. Stamine u početku ima vrlo malo, i iako igra ne zahteva neke velike poduhvate, preporučujem da je upgradeujete bar 2-3 puta da vam put kroz igru prođe bez frustracije.
Povremeno ćete nailaziti na naseobine gde možete da prihvatite nekoliko malih questova koji su uglavnom sakupljačke prirode, ali ima i nekoliko dužih koji se provlače kroz nekoliko regiona koji su vrlo lepo napisani i mislim da su, uz otkrivanje misterije svemirskih brodova, najbolji deo igre.
Kako ste na putovanju otkrivanja sebe, sam cilj igre je da kroz questove sakupite 3 ista bedža koja će vam omogućiti da dobijete masku. Maske su u ovom svetu veoma važne jer označavaju vašu profesiju i svrhu. Tu su mehaničar, trgovac, penjač, sakupljač metalnog otpada, stražar, i još nekoliko blesavijih izbora.
Igra je generalno vrlo opuštajuće iskustvo. Vozikate se po svetu uz simpatiču indie/alt pop muziku, srećete zanimljive NPC-jeve, istražite poneku olupinu i sl. Borba ne postoji, a prilično sam siguran da ne postoji ni način da se umre. Čak je i novac relativno nebitan jer služi da se kupi odeća koja je isključivo kozmetičke prirode, i delovi za glider koji utiču na performanse i upravljivost, ali ništa esencijalno.
Kada odlučite da vam je dosta i da ste našli masku profesije koja je na vas ostavila najbolji utisak kroz questove i ljude koje ste sreli (što može biti već posle 4-5 sati) vraćate se u svoj klan i potvrđujete vaš izbor. Vrlo simpatično putovanje, i kroz diskusije koje sam preleteo na redditu sam video vrlo šarenolik izbor konačne maske i svako je imao da ispriča neku ličnu priču o svom izboru.
E sad, da ne bude sve tako divno, igra je na PC-ju tehnički katastrofa. U početku sve radi fino, ali što duže igrate, framerate postaje sve gori, mislim da ide u nižih 20-ak fps-a, a neke stvari prestaju da rade. Npr. postoji opcija da zviždukom pozovete glider koja je u nekom trenutku prestala da funkcioniše. Restart igre ovo rešava tako da pretpostavljam da postoji neki memory leak. Jeste da je na igri radio samo dvoje ljudi, ali mi baš i nije neko opravdanje.
Ako možete da pređete preko toga da treba da je restartujete svakih sat vremena, preporučujem igru.
Nakon ovoga sam prešao
Scorn, o tome sam već malo pisao nešto u drugoj temi, i verovatno ću još malo. Utisci su generalno pozitivni.
Sada se bacam na
Plague Tale: Innocence, a nakon toga, ako mi se svidi, odmah i na nastavak
