The Specials (2000)
Verujem da je za rane dvehiljadite ideja o superherojskoj B(eton) ligi tima bila primamljiva Kregu Mazinu i Džejmsu Ganu. Verovatno su trljali ručice misleći da su uboli džekpot i da će preteći sve žive pre nego što se superherojska groznica potpuno proširi sa nadolazećim filmskim naslovima koji su usledili. Ideja je sledeća, tim heroja iz niže lige, uzima odmor i tu treba da dobiju dil sa kompanijom igračaka. Istovremeno dolazi i nova članica i tu se upoznajemo sa čitavim timom.
Ali ovo je baš jedna golema propuštena prilika da se nešto kaže o superherojima na promućuran način. Verujem da je najveća restrikcija bio sam budžet, jer su čak i za to vreme, kada su sa svih strana izlazili razni indi naslovi snimani štapom i kanapom, mnogi od njih izgledali bolje od The Specials. Ne mogu da zamislim da je imao bioskopsku distribuciju, već deluje kao da je od početka bio spreman direktno za televiziju.
Dopada mi se Tomas Hejden Čurč i njegov lik The Strobe. Odličan prikaz pompeznog i egoističnog vođe tima koji ne zna gde mu je dupe, a gde glava. Čurč generalno ume sjajno da prikaže takve likove.
Džudi Grir izgleda kul kao Deadly Girl, koja je klasičan prototip gotičarke, i šteta je što nisu barem napravili neku foru sa njenim moćima, moglo je to da funkcioniše i bez specijalnih efekata.
Ostatak ekipe glumaca i glumica nema baš toliko sreće u svojim ulogama. Materijal koji je napisao Džejms Gan, sa tim njegovim vidite, bre, koliki sam edžlord!, pristupom i ne baš suptilnim humorom koji često prelazi granice dobrog ukusa, kao i skeč-formom, pokazatelj je da svi moramo da krenemo od trnovitih početaka kako bismo kasnije uspeli da se razvijemo i postanemo bolji.
Ovde se vidi sve ono što danas radi, samo u ogoljenoj formi koja je teška za gledanje, a još manje smešna. A dodatno boli to što je ubacio sebe kao jednog od glavnih likova koji uopšte nije simpatičan. Bolje da ne pričamo o ulozi njegovog brata Šona Gana, ne znam da li danas pogleda ovo i pomisli: „Kako me nije sramota ove uloge?”
Trebalo je da se odluče da film do kraja urade kao punokrvni rijaliti-dokumentarac, jer upravo u tim scenama, kada ih snimaju po sobicama dok komentarišu razne gluposti, film ima najviše potencijala. Postoji tu i „dramska” priča između pojedinih likova, ali ništa od toga nije dovoljno ozbiljno jer primat ipak imaju otrcani gegovi.
Danas već imamo seriju The Boys, koja je parodirala superherojski tim i korporaciju koja stoji iza njega. Ali kada bi se izašlo iz tog ciničnog pogleda, zaplet iz The Specials, sa mnogo manje poznatim superherojima, mogao bi odlično da se osveži iz današnje vizure i da se napravi rimejk koji bi funkcionisao ili kao mini-serija od jedne sezone ili u dugometražnoj formi. I da se mnogo detaljnije govori o superherojima i njihovom mestu u industriji i pop kulturi.
I čini mi se da je izbor muzike Ganovo maslo, tačno se čuje po izboru laganih pop pesama i par pankerskih brzalica, da je to nešto što je u njegovom miljeu i što će kasnije još više usavršiti kada bude radio svoje filmove.