Sa ovom zajebancijom ICBERG CHART koju sam u zadnja dva posta bez konteksta bacio upoznao me je ovaj Goldeneye SpeedLore Iceberg
Na stranu taj kanal i njegovi vanserijski SpidLore Videos o kojima sam kucao detaljno na Emu pretpostavio sam tad da je ovo nešto što sigurno postoji u kontekstu za druge Igre i Tematike generalno ali sam malo i zbog prezasićenja svim i svačim zaboravio da to ispitujem.
Na Prvu Loptu Iceberg Chart deluje kao neki Test Znanja na zadatu temu i vrlo brzo svako može po asocijacijama pobacanim po nivoima da provali na šta se nešto odnosi a za šta nikad nije čuo. Naravno većina će jako brzo da preispituje Najniže Nivoe a neretko i Nivoe Ranije sa gomilom nepoznatih Ludila na šta god da se odnosi Ajsberg.
Ovde ću sad da se držim ovih vezanih za Gejming pre svega na ovaj posvećen nikom drugom do
Naravno da sam prethodna dva u Celosti pogledao vezana za Nintendo 64 Generalno (Solidan) i za Ocarinu (Vrlo Dobar) a takodje sam pogledao i još jedan za Okarinu koji me je bukvalno raspametio pa ko je HC Fan Igre kad bude našao vremena nema šta da razmišlja jer je ovo je Ultimejt Ajsberg Raslojavanje jedne od najboljih Igara Ikada
Dosta kraći iz dva dela postoji za neizdati Mother 3 za N64 koji se bavi svim postojećim klipovima, skrinšotovima i detaljima ikada poznatim za tu verziju. Kako je očekivano gledanje istog automatski Spojler za sve moguće iz kasnije izdate GBA Verzije a nisam je odigrao i dalje, gledanje tih klipova pomeram u nedogled.
ELEM, tema ovog posta je isključivo Mario 64 i danas kad sam gledao njegov Iceberg zaključio sam dosta nekih stvari koje su mi oduvek tu ispred nosa al najveće genijalnosti se gotovo uvek uzimaju zdravo za gotovo i ko sam ja da izbegnem tu zamku.
Sad bi se vratio na moj prvi susret sa Dzampin Fleš na PSX Mini. Vodili smo beskrajne i besmislene diskusije na EMUglx tad kakve su to igre u okviru klasik konzole zašto ova i zašto ona. Ja sam bio ta retka budala koja nije hakovala konzolu i vrtela je u krug to što je dato. Kad je konačno došao na red Dzampin Fleš ostao sam bez teksta. Prvo što uopšte nisam bio svestan te igre, mimo možda neke reklame iz časopisa (cenim za drugi deo) niti koliko je važna kao Pionir PLATFORMISANJA U 3D. Mogli bi smo zbog Bos Fajtova dodati važna i za još po nešto al sad ću preskočiti to no pun. Druga ništa manje bitna stavka je taj apstraktni ambijent na granici sa halucinacijom, kao neki dečiji košmar od previše sedenja za konzolom gde se sve pomešalo u jedan Virtuelni Svet koji samo i isključivo može da se doživi kroz 3D VIDEO IGRU. Dzampin Fleš znam površno u smislu da sam odskakao negde pola igre pa kontam da je za detaljnije sasvim ok ovaj random video
Dakle Dzmapin fleš me je potpuno preusmerio da drugačije sagledam taj čitav odnos ranog 3D koji je povezan sa podsvesnim, snovima, novim nepoznatim realnostima... Doom je Recimo u sličnom loncu kroz Taj Level Dizajn baziran večno na Tri Vrste Ključeva, Beskrajna Nedefinisana utvrdjenja MEDJUTIM Doom je logično uvek terao igrača da što pre napusti lokaciju na sve to dodao bi uvek i zadati time attack na kraju nivoa. Dolazak 3d Platformi malo kasnije kroz Mario 64 zastupa obrnuti princip gde forsira igrača (tada pretežno decu) da se u tom 3d SVETU ZADRŽE ŠTO DUŽE. DA prvo isprobaju gde mogu da se popnu, uhvate, šta mogu da bace, odvale, lansiraju PA TEK ONDA DA SE POSVETE ZADACIMA. A kad završe zadatke da se vrate bleji u tim čudnim nepoznatim nivoima prošaranim koliko opuštajućim ambijentalnim temama toliko i nekim zapravo veoma neprijatnim i zlokobnim. GTA je kasnije izgradjen na ovoj ideji sveta u kojem je poenta prvo da se igrač dobro iživi pa tek onda da se posveti zadacima i eventualno danas nemamo maltene više AAA igre bez tog Open World Segmenta koji je i dobar i loš no to je druga priča.
Sloboda u izboru je apsolutno prisutna šta će igrač da radi od samog starta gde je uvod ujedno i upoznavanje SA KRETANJEM KROZ PROSTOR posle kojeg gotovo svako provede neko vreme u majmunisanju pre nego što uopšte udje u zamak. Veoma često sam palio Mario 64 i nisam radio ništa, šetao se po zamku, ulazio u već predjene nivoe, prebacivao u prvo lice i gledao u objekte u daljini tražio nove prolaze lokacije itd. Zapravo je moj glavni problem bio što mi je ostala 1 jebena zvezda i njena lokacija je bila prilično random pa sam tako milion puta čukao naokolo u fazonu možda je nadjem. To je imalo gotovo uvek neki čudan trip i apsolutno postoje i kasnije N64 Igre gde se slična stvar odvijala , pre svega Ocarina pa i Blast Corps, Jet Force Gemini itd medjutim Mario 64 Nivoi su zanimljivi jer - što je igrač u njima duže a objasnio sam već zašto on PODSVESNO razvija još jači odnos sa tim nedefinisanim i nepoznatim ambijentom. Iako Mario 64 sasvim sigurno posle 98e nisam palio više od 2-3 puta ukupno, veoma često mi se dešavalo da sanjam onaj zamak i njegovu unutrašnjost ali sve to izgleda potpuno drugačije strašnije i dosta jezivije kako jeste obično u snovima. Akcenat na snove, trip i povezivanje istog sa Virtuelnim se može naći kao tema donekle u dokumentarcu Hipernormalizacija (2016) koji svima preporučujem nevezano za ovo. a u krajnjoj meri SEGA je možda i najkonkretnija tad bila sa igrom naziva NIGHTS INTO DREAMS no dobro znamo da se taj naslov kao i sama konzola nisu proslavili iako je to def. deo ove priče.
Takodje podsetio bi na ovaj tekst koji sam kačio na N64 Temi na EMU
www.gamingalexandria.com
Jasno je da je duboko ispod tog doživljaja 3d Platforme Nintendo pokušao da manipuliše na razne načine igračima kako bi ih naveo da što duže provedu vreme sa Mariom i ujedno podigao na viši nivo ZAVISNOST OD VIDEO IGARA makar dok su još deca bili glavni potrošači. Tu negde je i krenula Hajka na Nintendo jer setimo se kolektivnog Epi Napada u toku one neke Pokemon Epizode u Japanu
On December 16, 1997, an episode of the then-unstoppable Pokémon animated series was broadcast in Japan. Barely thirty minutes later, nearly 700 children were on their way to hospital.
kotaku.com
A takodje bilo je i ovoga, Izmišljena Priča (Kripi Pasta) o Samoubistvima Dece koju je navodila izvesna Melodija dok se igrao Pokemon Red i Green
Pokémon may be famously cheery, but creepy things can be found in nearly every game in the series
kotaku.com
Linkujem Kotaku jer je to sve sažvakano al svakako ima i sadržajnijih na temu pa koga ne mrzi neka gugla.
Naravno izmišljanje ovakvih stvari kao ne znači da nešto TU IMA svakako je znak da se razmišljalo u tom smeru jer da se ne zajebavamo MARIO MANIPULACIJA JE BILA JAKA, tu kreće cela ta fama oko gašenja Konzola Deci, Malo da popiješ mleka, da ideš napolje, Dobićeš EPI Napad itd. Ljudima je neko decu očigledno Omadjijao tad i nema sumnje to je bio Nintendo a njihove Metode su dostigle svoj Vrhunac upravo kroz Mario 64. O temi koju sam saznao skoro a to su PERSONALIZOVANI MARIO 64 KERTRIDZI zaista ne mogu sad jer nisam siguran da je i ja razumem do kraja ali je svakako završni potpis na ludilo i više nego opravdanu fascinaciju ovom igrom i tragom koje su rane 3d igre ostavile na sve koji su sa njima došli u kontakt a koje razume se prevazilaze Mario 64. Medjutim on je najvažniji deo te slagalice ako ne i ključan.
Uživajte u Mario 64 Iceberg video poz.