The Iron Claw (2023)
2h 12m | R
www.imdb.com
Poprilično dobar film.
U filmu je pre svega fantastična glumačka ekipa, tu računam i Zeka Efrona naravno. Nisam ga gledao toliko, ali oduvek mi je bio meh glumac. Ovde je pokazao, pogotovo u scenama sa ocem i kada je okružen porodicom, koliku dubinu može da iznese. Takođe, svi glumci su se baš fizički pripremili za ovaj film, ali Zek je otišao korak dalje. Bukvalno izgleda kao neki WWE borac u prajmu. Ne znam kako je postigao ovo ako nije koristio steroide (našao sam po netu da nije navodno koristio), ali toliko je napucan da ne izgleda zdravo
Ostatak ekipe je uradio posao kao što se očekuje od njih. Najviše mi je podbacila Lilly James (<3), u nekim scenama njena gluma izgleda amaterski (pogotovo u drugoj polovini filma).
Ušao sam poprilično slepo u film, ne pratim toliko WWE (sem onoga što je bilo kod nas na televiziji 2000tih), tako da nisam imao predstavu ko su i šta su Von Erich braća. I evo sada sam potrošio sat vremena istraživajući sve o njima po netu. Poprilično fascinantna porodica i događaji koji su se dogodili.
Režija je kvazi retro stil 80tih sa čestim needle dropovima, sa poprilčno utegnutim dijalozima i radom kamere. Pohvalio bih posebno scene u ringu, ima nekoliko scena koje izgledaju baš realno (tj. kao da je neko snimao neki WWE događaj sa strane ringa bez prekida).
Najveći kvalitet filma je osećaj i atmosfera koja se oseća koja kreće negde od polovine, kada film dobije neki drugi ton i prosto krenete da se povezujete sa likovima iz filma. Kada krene odjavna špica (sa onim istorijskim podacima), osetite neku čudnu dozu mešavine tuge i radosti jer su se stvari završile kako jesu. Vrlo je specifična atmosfera, ili makar je mene tako odradio film, samo zbog toga bih preporučio ljudima.
Ovo je pre svega film o ljudskoj izdržljivosti, o roditeljstvu, o uzorima, o porodici i o svakodnevnoj borbi i nagradama koje dobijamo ako izdržimo i preguramo teška vremena.
Od mana filma bih naveo režiju, konkretno ideju i plan kako prići ovoj temi i obraditi ovu priču. Mišljenja sam da režiser nije znao da li treba ovo biti biografski film o Von Erich porodici, ili treba biti pogled u svet Kevina Von Ericha, tj. kako sve to izgleda iz njegovog ugla. I u toj dilemi kako prići, napravljen je kompromis koji nas je uskratio postojanja jednog od najboljih filmova ove (prošle) godine. Zbog ovoga mnoge scene deluju nepovezano i zbrzano, sa lošom pripremom za emocijalne trenutke koje nas trebaju pogoditi.
Najpribližniji film za poređenje bi mi bio The Warrior (2011), samo što u tom filmu nije bilo kompromisa zarad jeftinih biografskih (kliše) poena. I baš u tome je razlika, Warrior mi je jedan od najboljih filmova 2010tih, a ovo će mi ostati kao jedan od boljih 2023 godine. A mogao je biti mnogo više. Svakako preporuka za gledanje.
ocena 7.8/10