• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

PS5 PS4 PC Death Stranding

Mislim da vanila verziju više nema smisla igrati pored DC-a. DC donosi baš dosta dodatnog sadržaja, od mehanike, preko opreme i građevina do dodatnog narativnog sadržaja. Kapiram i da veći broj igrača igra DC umesto vanila a, da podsetim, igra je socijalna u suštini, da ne kažem kvazi multiplayer. Drugi igrači ostavljaju za sobom vrlo korisne stvari u svetu koje možeš da koristiš ili koji mogu da ti budu od koristi. U suprotnom, prepušten si sam sebi i moraš sve sam da uradiš/napraviš što zna da bude iscrpljujuće i naporno, dovoljno da dosadi mnogima. Time rečeno, očekujem da je u DC-u taj socijalni element igre izraženiji samo čisto zbog većeg broja igrača.

@Super Simke 64 vanila i DC se ne razlikuju u početku pa komotno možeš npr. da odigraš deo koji se odigrava u zapadnoj regiji. Gameplay u centralnoj regiji već počinje značajno da se razlikuje između vanila i DC. Do tad ćeš, nadam se, osetiti da li je igra za tebe ili ne. Napominjem da je zapadna regija efektivno tutorial a da je centralna regija neuporedivo sadržajnija... tu tek takoreći igra kreće.
 
Last edited:
i mene je uhvatio gospodin hajp zbog MGS delte i DS2, pa sam napokon krenuo DS1 DC. @Super Simke 64 ja sam doplatio $10 na Epicu za DC verziju, nemam pojma sta sam dobio time, ali psiholoski efekat da moram "najnoviju" verziju da imam je odradio svoje.

na lauchu nisam kliknuo sa igrom uopste nakon igranja uvodna 2h, ali sada mi izgleda prija taj kurir gameplay gde povezujem stanice i dostavljam pakete.

najvecu frustraciju mi izaziva kisa zbog korozije na kutijama i naravno BT oblasti. nemam pojma da li dobro radim, ali sunjam se, zadrzavam dah i nadam se najboljem da cu da prodjem izmedju BTja. nisam siguran da postoji razradjenija taktika od te, ali ako postoji, voleo bih da cujem savete 😄
 
Rano tokom kampanje dobijas par alatki za odstranjivanje BT-a u open world-u. Mnogi igraci se previse upuste u pravljenje infrastrukture da zaborave da napreduju kampanju. Jedan od ranih chaptera [gde se prvi put mogu praviti putevi] moze da se igra 5h+ ako to igrac hoce.

Urin/Fecal granate i Bola mogu da stunnuju BT-ove [moras da stanes da ih vidis uz pomoc BB-a].
Blood granate i blood weapons ih ubijaju [pozeljno je nositi dodatani blood bag].
Na sredini kampanje dobijas stealth melee opciju da im seces cord-ove.
A uvek mozes i da se prosunjas kroz njihovu zonu...

Sto se propadanja opreme zbog timefall-a tice, za svoje pakete imas anti-timefall sprej i gradjevinu, a za propadanje gradjevina je najbolja taktika da ne ides cesto na spavanje. Spavanje pomera dosta in-game vremena pa sva oprema napolju brze propadne.
 
u suštini ako se nekim normalnim tempom krećeš između dve tačke u misiji dostave, neće ti korodirati paketi. potrebno je baš dugo da blejiš na kiši da bi toliko zajebao :D
 
u suštini ako se nekim normalnim tempom krećeš između dve tačke u misiji dostave, neće ti korodirati paketi. potrebno je baš dugo da blejiš na kiši da bi toliko zajebao :D
tako sam do sada i radio jer stvarno ne nalazim nigde na prirodnu nadstresnicu i uspevalo je za sada :D
 
A kišobrani, pećine, kao na početku igre, mogu da se koriste?
U principu mogu ali nema mnogo prirodnih mesta za to. Problem je što kiša neće da stane ako samo čekaš na jednom mestu. Timefall je trigger-ovan određenim event-ovima u igri. Tipa kada krećeš na isporuku... kreće naravno i kiša :LOL: ... onda kiša stane kada dođeš na odredište. Tu se malo gubi realizam jer je za očekivati da je timefall random događaj i da treba samo da sačeka pa da prođe ali nije tako. Treba da uradiš isporuku što brže i onda će stati. Pojava BT-ova je takođe trigger-ovana na isti način.

Brzina propadanja tj. korodiranja predmeta i građevina zavisi i od težine igre. Na very hard vrlo brzo propada :)
 
Jednom kada eliminises boss-a iz timefall regije, timefall tamo ne pada jedno vreme pa se mogu brze odraditi isporuke ako ne ides da spavas u medjuvremenu.
 
U početku igre, pre nego što postanu dostupne bolje zaštite od timefall-a, mostovi (u glavnom tuđi :)) odlično mogu da posluže kao sklonište. Sve ispod mosta je zaštićeno od propadanja. Tu mogu i da se ostave stvari pa da se istražuje okolina bez bojazni da će stvari propasti. Jedino što ne smete predaleko da se udaljite.

Poštanski sandučići su isto od pomoći mada ih ja lično praktično nikada nisam koristio.
 
Inace, pro taktika za nosenje opreme je da ORUZJA stavite na svoje udove [po jedan slot na nogama i rukama], a general cargo u backpack. Ako hocete da skinete sve sa sebe da bi ste mogli da se borite sa Mule-ovima ili Teroristima a da niste preoptereceni, samo treba da drzite trougao duze.
kHVBxgI.gif


U DS2 se itemi nece ovako rasprsiti, vec su dodali animaciju da Sam skine ceo svoj backpak.
uZiRuKY.gif
 
auh, stvarno jedno od posebnijih iskustava u gamingu koje sam doziveo. zabo sinoc do 3 misleci da sam na kraju, ali gospodin nije prestajao da me cascava epohalnim scenama. sacekacu malo da mi se slegne pa cu da pisem 👍🏼🫃
 
U poslednjih 15 dana sam proveo neverovatnih 50 sati. Pokušao sam da igram DS na launchu, ali sam baš tada dobio dete i pošto sam bio izmoren od nespavanja i hronične mučnine u stomaku svaki put kada čujem dečiji plač, brzo sam odustao. Možda već nakon sat vremena.

Sada su stvari malo drugačije. Da li narativ ima pretenciozne momente? Da li ima previše repetativnih tutoriala? Da li je prepuno kojimaizama? Odgovor na sva ova pitanja je "naravno, da" ali sam takođe doživeo stvarno unikatno iskustvo koje bih mogao da poredim sa Journey i sa Breath of the Wild.

Mislim da ni dan danas ne umem da odem u detalje priče bilo koje od MGS igara. Znao bih da sve sumiram u: "big bossa volim, snake je kul, revolver ocelot je previše kul". Priča u tim igrama je za mene uvek bila i ostaće konfuzna, ali sam sve te igre igrao zbog gameplaya (Peace Walker, Ground Zeroes, Phantom Pain ❤️) i zbog dramatičnih over the top momenata.

Sa takvim očekivanjima sam upalio i Death Stranding. Bio sam spreman da ništa neću razumeti, ali na moje veliko iznenađenje, priča je prilično pitka. Zašto se šta dešava, koji su motivi pojedinaca i šta je moj cilj, sve je bilo prilično jasno. Kojima nastavlja i dalje da bude Kojima, pa me imena poput Sam Porter Bridges, Die-Hardman, Deadman, Heartman, Mama, Brigdet Strand nisu ni malo iznenadila i dovoljno je bilo pročitati ih da bih razumeo ko su ovi ljudi i koju ulogu imaju u ovoj verziji Amerike. Znam da internet voli da DS naziva kurir simulatorom ili walking simom, ali mi je bio potreban predah od metroidvania, platformera i pucačina, pa sam core mehaniku igre prigrlio bez ikakvih predrasuda.

Prvih nekoliko sati su monotoni i ne pokazuju šta DS zapravo jeste. Idi i poveži gradove, šetaj kroz neravan teren i pokušaj da ne uništiš pakete saplićući se o kamenje ili brzake. Tačno, DS je walking sim samo ako se površno gleda na to. Onog momenta kada sam povezao par gradova na mrežu i video šta su ostali igrači napravili, kuda su utabali puteve, gde su ostavili znake, to je bio prelomni momenat. Sledeći je mislim svima poznat:

Prva ozbiljna misija, povezivanje Port Knot Cityja: Brdo, kiša, BT-jevi, stres, obuća na izmaku, i onda na vrhu brda izlazak sunca, silazak niz planinu uz Silent Poets - Asylums For The Feeling feat. Leila Adu. Ne sećam se kada sam imao takav osećaj sreće zbog tako male stvari u nekoj igri.

Ostatak je samo uzlazna putanja uživanja. Obožavao sam da upadam u Mule i Homo Demens kampove, da ih sve pobacam u nesvest i onda da im pokradem što više resursa da bih izgradio autoput. Takođe sam se par puta osmelio da krenem peške uz planinu. Ne znam koliko sam puta bio u bezizlaznoj situaciji a onda bi se tu našla građevina koju je neko postavio i uštedela mi 10-15min kvalitetnog mučenja 😄

Svako novo povezivanje grada na mrežu je donosilo taman toliko unapređenja da mi za nijansu olakša sledeći put, a onda bi me sačekala nova prirodna prepreka oko koje sam morao dobro da kalkulišem kako da je zaobiđem. Push and pull tehnika je baš upalila kod mene i prijao mi je taj ritam. Ja generalno ne volim multiplejer ali ova ideja povezivanja igrača je nešto što me je zadržalo. I dalje si sam, ali znaš da si okružen drugima koji su prolazili kroz iste muke i mnogi od njih su ostavljali pomoć bez ikakve lične koristi. Ako se borim protiv BTja, avatari drugih igrača bi mi "pomagali" dobacujući mi oružje i health iteme. Savršen primer altruizma koji je verovatno moguć samo u gejmingu 😄. A kada bih sutradan upalio DS, počeli bi da mi iskaču lajkovi za građevine koje sam ja ostavio i vizuelna potvrda da sam i ja nekome pomogao.

Borbe sa velikim BTjevima su mi najmanje upečatljiv deo. Samo na početku sam imao osećaj panike, a kada se provali fora kako da se pobede/izbegnu, nije više ništa toliko teško. I smatram da DS nije teška već samo izazovna na momente. Kako je priča odmicala, tako sam sve manje sporednih misija prihvatao i fokusirao se na main misiju. I naravno da sam se emotivno vezao za Lou.

Drago mi je da sam odigrao DS pa čak i posle 6 godina, vredelo je sačekati momenat kada ću zaista da kliknem sa njom.

🤫(y)(y)(y)(y)(y)(y)(y)(y)(y)(y)(y)(y)
 
@timemaster lepo rečeno. Ja već neko vreme tvrdim da je DS u stvari alegorija ljudskog života generalno :). Stalno nešto tegliš na grbači, pomažeš drugima koji zavise od tebe, ostvaruješ veze sa ljudima da da bi oni tebi nekad pomogli, živiš u nekom svom balonu i u svetu vidiš samo ostatke nečijih tuđih poduhvata i tuđeg truda.... i uvek neka prepreka koju moraš da pređeš :LOL:

Nego, da li si odneo picu Peteru Englertu :D?
 
Stalno nešto tegliš na grbači, pomažeš drugima koji zavise od tebe, ostvaruješ veze sa ljudima da da bi oni tebi nekad pomogli, živiš u nekom svom balonu i u svetu vidiš samo ostatke nečijih tuđih poduhvata i tuđeg truda.... i uvek neka prepreka koju moraš da pređeš :LOL:
ja bih jos dodao da je ovde udarena kontra na danasnji gejming, gde su jako popularni battle royale i multiplayer deathmatch tipovi igara, gde se stalno medjusobno eliminisemo i gde je najbitnije da si prvi, jedini i najbolji. kojima je odlucio da nas poveze i da pretera u potenciranju kako nasilje nije resenje i da moze da se spase svet bez i jednog ispaljenog metka. naravno nisam ja sam dosao na ovu ideju, cuo sam u nekom od eseja koje slusam ovih dana dok prozivljavam post Death Stranding depresiju.

Nego, da li si odneo picu Peteru Englertu :D?
mislis, POSLEDNJU picu 🍕 😁
 
mislis, POSLEDNJU picu
Da, daaaaaa... poslednju... sa timefall farme. Još pivo da odvezeš na inauguraciju predsedniku i to je to :D

Srećom, tvoja post DS depresija će trajati još samo punih nedelju dana. Drugi deo je tu, tik iza ćoška. Šta da rade oni koji su u startu odigrali... do sada su već pozaboravljali sve.

Inače, ja sam se mnogo zeznuo što nisam ranked ordere probao ranije. Njih sam kao ostavio za kasnije kada pređem igru jer mi nisu delovali da imaju mnogo smisla u toku igre. Ipak se kao takmičiš sa drugim igračima itd. Pogrešio sam. Ranked orderi, ako ostvariš dobar rezultat, se nagrađuju povećom količinom sirovina. Dušu dalo za gradnju puteva i sl.
 
Back
Top Bottom