Slušam već danima novi Mastodon. Vidno se ostarilo i usporilo, ušli su u prog dad rock fazon. Počinje udarnički i beskompromisno, ali kako se pesme udaljavaju postaju setnije i duže. Primetio sam da naspram starijih albuma, ne mogu da slušam album iz jedne ture. što je po meni veliki minus jer kada ide Mastodon gas, ide. I da je to ono što mi smeta na prvu loptu. Ali kada uzmem nasumično svaku od pesama, i vrtim XY puta , oseća se tu dosta solidnih arena rock momenata, a ovu bi izdvojio, jeste emo, ali je pesma VELIKA u svakom pogledu od rifova, refrena i produkcijski. I čini mi se da Brann najmanje peva na ovom albumu, jer ove klinove više pripisujem Troyu i Brentu, nešto slabo čujem Branna da peva na čitavom albumu...