Nisam dugo slušao Slipknot, ali otkako je otišao Jordison, uzeo sam da preslušam prva izdanja ponovo i da vidim da li se to i dalje dobro drži. Odabrao sam Iowu jer je napunio 20 godina, jeste da je bilo juče, ali ko će da isprati sve te datume.
Drago mi je da posle preslušavanja, album je dobro izdržao test vremena. I dalje je beskompromisno brutalan i naoštren. Jordison je zaista bio vrstan bubnjar i to se uveliko može čuti čitavim albumom.
Ako bih imao neku zamerku, to su naravno tekstovi, i tada su bili infantilni, ali su služili svrsi da se mladi adolscenti iskaču i izlome od svih stresova koje ih brinu.
Ima tu i poštenih rifova i Corey je rafalno ispaljivao tekstove i šaltao se između vrištanja i repovanja.
Ujedno je ovo bio album koji je pokazao da itekako umeju i mogu da napišu mirnije i laganije pesme i da se dobro igraju sa aranžmanima, ali prave pesme u tom maniru se tek pojavljuju na Vol.3
Da li ga i dalje vrtite, da li vam se dopao kada je izašao, ili ne možete da ga smislite?