I dalje sam pod jakim utiskom noćašnjeg koncerta Vranjkovića i benda mu.
Nisam veliki poklonik Vranjkele, ali otkako je promenio list i počeo pozitivnije da se ponaša, a i legao mi biološki minimum kao album koji mi je dao uvid u kako to sve zvuči za današnje standarde. Bila je pametna odluka otići na njega, posle dugog koncertnog posta.
Ono što mi je zapalo za oko tokom nastupa, super probrana setlista, dosta Blokej pesama, i te pesme zvuče kosmički kada ih opiče, pogotvo ove poslednje gde shredduju i pršte kosmičke eksplozije rifova. Samo zatvoriš oči i nisi više tu, već u svemiru.
Dobro su odradili i animaciije i osvetljenje, efektivni prikazi poslednjeg omota, Tarkovskog u Andreju, i Bremeplova.
Zvuk je bio odličan, malo su ga panjili na momente, ali nije bilo previše mikrofonije da ga umuti da bude nekih većih problema.
Smešno mi bilo kada je Vranjkela između pesama rekao nešto u stilu: Znam da je velika razdaljina između nas, mi smo ovde pod ovim reflektorima, ali vaši blicevi mi smetaju i ne mogu da čitam tekstove, ne znam ih sve napamet." Još će i stendap rutinu početi da radi.
I super je što su poslednjih 5-6 Blokej pesama svi ustali (svirači), i vidi se da su uživali u svakom momentu svirke, baš lep i prelep osećaj.