• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

Movie TV Horror Film Thread

mozzribo

Kradljivac Zaboravljenih Priča
Messages
1,056
Reaction score
2,093
Points
303
SL_horrare.png

Dobrodošli. Molim Vas, zatvorite vrata za sobom. *škljoc*

Priznaću, ja sam malo probirljiv što se tiče filmova. Nije da neću pogledati one koje smatram lošim (neki od "najgorih" filmova su mi omiljeni), ali veoma retko ću okarakterisati film kao "kvalitetan" ili "dobar" na dovoljno razina da ga smatram vrednim ponovne pažnje. A kada se radi o jednom od mojih omiljenih žanrova, paradoks je još veći jer retko gledam horore. To je zato jer retko koji smatram hororom kao takvim - a to je da me od njega do srži prerasporedi jeza.

Naravno, ovaj thread je za svačiji ukus. Jer i ovaj gornji opis je samo odraz mog ukusa, a ne stvarnih kvaliteta umetničkih dela. Ko voli žanrove u gore i slasher fazonu, tu smo da pročitamo Vaše misli i utiske. Oni koje fole psihotrilere ili naučno fantastične groze, ovo je prostor. Umetnički, bombastični, trešeraje, komedije, koji god film Vi umete okarakterisati time da ima horor elemente, čeka na razotkrivenje svojih strahovitih sadržaja. Ono gornje sam samo naveo da učinim jasnim o kakvim filmovima ću ja pisati ovde vremenom, te da ih neće - na žalost - biti puno.

Svakako je falio ovakav thread na forumu gikova - sem ako nisam uspeo da nađem prethodnu, u grob zatrpanu inkarnaciju.

Kročite samo, prepručujem, sa oprezom. *gnjec* Nema garancije protiv niti povraćaja iz trajnih trauma.

Izlazna vrata su nestala. Možemo samo napred. A ni ja nisam ja, j̷̧̖͇̟̻̹̬̤͒͛͌̈́͋̈́a̶̧̦̼̬̤̼͆͐̈͂̀̈́ ̶̛̛͙̲͚͖̮̳͈̣͑́͒́̀̀̄̉̈̎̈́̑̅̍̓̾̓̈́̂͋̾̊̈̎̏̕̕͘͝͠s̵̢̨̛͇̜͔̤̮͚̬̬̣̗͓̹̔̌͂̑͑́̓̊̂͛͑́̽̐̀́͂̊̿͛̚̚͘͝͝͝͝a̶̢̢̛̗̻̯̥̟͎̥̯͎̘̣̅̽͋͐̊̽̀̅̈́͘̕͘ͅm̵̧̨̨̛͔͖̩̹͇̤̟̦̪̜͚̬̣̦͇͎͙̫͈̠͌̊̔̌͊̑̚͜ ̴̢̨̨̛̫̤̗͔̱̲̖͈̮̲̼̫̝̜͎̰͈̜̙͔͈̲͓̘̠̤̊̊̓̎͑͋͐̈́̎̇̈̊͋̀̅͌̈̉͂͑̊̑͒͊̚̕͜͠͝͠p̴̢͍̝͔̫̤͇̞̟̺̹̝̠͈̼̗̹̖̗͉̲͚̥̀͆͂̒̀̉̚͜͜ͅͅą̵̛̙̺̰̣̟̼̖͚̮̠̲͔̳̫̽͋̈͒͌͐̾͋͑̽̇͊̍̎͗̈́̿̽̂̑͒̅̒̓̋̽̔͂̃̚̚̚̕̚͝u̷̡̮͎̮͖̼̤͗̍́͆̃̽̃͛͘͘z̷̢̛̭̩̲̘͍̤̰͔͕͇̬͍̫͚̝͎͍̝̺̈͗̈́͗͐̽̐̓̂̽̓͂̀̈́̂̂̉̄̈̊͌̔̄̋̑̊̋̕͝ͅã̵̡̹͕̙̜̿̈́̓̈́͌͌̐͌͑̇̓̉̅͊̊̄̔͐̽̑̓̃̌̋̾̄̀̈̓̃̚͜͝͝͝͝͝ ̵̡̨̡̧̡̛̜̱̫̺̣̪̯̤̠̫̠̻̳͈̮̖̫̘͎̹̭̮͓͈͚̝̱̣́̈́͊̊̑̾̌̑͑̓̚͜͜͜ͅì̴̡̧̛̳͈̰̺͕̳̬̤̮̼̤̭̞̘͎̦̘̞͈̭̂̆̉̽͗͛̊̽̾̅́̾̍̀̀̓̒̀͛̏̂͋͆̈́͊̂̀͗͛͘̚͝z̸̛͎̰̦͚͍̟̳̤̓͂͗̈͋̅̊̐̊̅̂̽̆̊̐̃̚͝ṃ̵̧̡̱̺͍̻̤̻̼̤̱̼͇̹̥̯̠͇͙̠̬̙̟̗̮̋̾́̾̉̊͛́̍͛̈́̌͒́͐̔́͗̆͗̀́͒̈̆̒̌̌̂̊̄̆͑͘̚ȩ̸̜̲̤̻͈̮͔̫̪̯̥̦̬̞̼̘̫̥̥͖͉̹̟̬̙̱͑͆̀̔̋̄͋͠͝͝͝đ̷̛̛̛̘̰̪͔̼̻͇͑͋̃̅̈̇̄̍͊̋̍̈́͊̀͆͆͌͗͐̾͛̃͗̎̔͗̈́́̆̓̒̚͘͝͠͝ư̵̢̧̫̻̰͎̺̘̺̼͚̫̯̭̺̠̘̠͚̱̤̥̺̩̙͇̝̪͖̺̺̞̅̈́́͛̋̈́̓̀͊̃͗͑̃̚͘̕͠ͅ ̸͍͍͖͈̙̺̟͕̳̿͂̉̌͑͗͌͛̀͗̒̑͗̄̃̄̂́̅̈̅̄̕̕ͅo̶̢̡̜̜̤͇̥̦͔͚̩̪͛̾̔̄̋ẗ̴̨̛͎̬͓̝̖͉̹̻͚̮͎̤̦̤̤͍́̓̍̃͂̉̾̊́̍͗̈̈́͝͝͠k̸̛̛̤͖̺̤̗̱̱̫̹̦̰̊̍̊̽̿́͛̃̀́̈͗́̍̀̀́̅͘̚͘͝ͅͅù̸̻͔͕̪̙̻̼̬̭̯͈͓͔͇̹̖̞͋͑̽͗͂͘͘c̶̡̬̥̤̭̰͕͈̜̗͇͗͜ͅͅa̵̧̪̯̰̱̫̦̻̥̪͉̤͔̺̖͍̻̎̽̿͆̇͑́̉̋́̋̆̄̽́ͅj̵̟̊͂̃̇̾̆͌̇̀̆͒͒̅̓̓́͐̈́͑̋̑́͑̚͘͝͝ą̸̨̮̩͚̱̬͕̭͈̝̰͛͊̊̂̇̃̆̃̏̓́̊͆̏̀́͑͒͆̿͌͑͋́̒͋̋̈́̆̀̅̚̚̚͠͠ ̴̡̧̢̢̡̡̛̳̻͇̫̟͙̜͉̣̤̻̭̼̜͍̠̘͉̼̼̙̤͕̙͖͐̎̋͜͝ͅt̴̢̡̢̛̩̹̰̘͙̠̞̙̯̝̞̗̯͇̳̗̱̖̠̠͙̩̖͖̳͍̞̼̮͌̈̏̎̕v̶̦̜̖̤̤̪͚̺͓̩̦͚̭͓̩̭͓̰̦̤̺̭̂̈́̄̎̅͐̊̾͠͝ͅȏ̷̧̜̥̘̰̠͙̭̰̝͔͔̠̈̃͋͑̇͒͊̌̐̃g̵̛͕͕̒͒͑̋́̏̉̋́̔̋͋̎͗̀͑͛́̋̑͌͆͗̆͘͘͝ ̸̛̜̘̣̺̝̫̤̪͇̤͉̪̠̘͍̓̄̒̈́̆͊̔̔̓̐̿͌͐̍͜͠s̴̥̫̗̯̼̤̩̼̩͔͍̲͎̘̤̃̄͋́̐͌͐͋͑̊́̀̀̀̎͒̊͂́̅̇̍̀̌̈́̎̔̆̏̈̐͌̋͐̋̊̆͜͠ͅͅr̵̢̧̬̻͉̥̰͓͎̫̥͈͓̪̺̩̒͊̿̃̂͜c̵̛͙̰̳̼̠̥̯̘͉̯͎̔̇͆̉͊͊̊̊͒̀́͆̄̔̂͌̀̂̓́͗̀̓̂̂́̉̇͘̚͝a̸̛̮̞̬͕̭̿̍́̉̿̂̔̌̄̇̊̐̿̄͛̏̉̌̍̾͌̈̋̋͛̾͒̕̚̚͜͝͝ ̵̢̛̙̹̖̳͎̠̫̠̗̺̫̯̩͎̹͎̭̩̹͕͚̩̮͖̯̗̫̯̫̥͚̙͍̬̓́͌̾̌̅̚͜ͅį̶̨̛̳̼̫̬͚̲͉̜̗̼̘̺̱̾̍̓̌͒͆͊̾̅̊̓̒̽̓̿̑͐͌̈́̚͜ͅͅ ̸̨̡̡̢͖̜̲̲̟̮̣̞̰͇̝̲̯̻̤̞͙̣͔̲̲͓̹̙̹̭̓͛̈́̅ṿ̴̨̡̡̨̛͙̘͖̣̝͈̟̲̫̭̫̠̙͚̳̜͍͓̗̩̤̈́̈̀͆̕ͅr̶̜̤̗͇̲̼͖̱͈̤̹͔͈̞̬̗̗̰̘̙̜̠͒̔̈́̏̔̅̄̑̓̊̃̓͗̔͌̈́̿͂͆̾͆͌͛͗̂́̀̈́̕̚͜͜͝ȩ̷̧̡̛̛̗͚̲͖̰̩͈̣͍̫̩̜̦̞͓̰̝̖̲̼̉͂̄̆̏̄͌͒̓̍̾̍͗͑͋̿͗̓͘͘͘͜͝b̵̨̡̢̛͈̘̯̫̙̺̤̻̪̟̫̮̖̞̣̫͔͓̼̹͈̹̀̾̾̓̇͐̐͂̈́̑͗̿̈́͂̈́̈́͌͑̅̐̐̎̒̚͘͜͜ã̴̧̧̡̡̛͇͍̭̰̲͎̞͓͓͉̺̠̤̖̫͖̻̜͎͔̳̭̙͕̘͕̌͆̉̄̄̾͆̓̾͘̚͜ͅͅm̶̨̧̧̢̛͉̜̠͎̪͓̜͎̙̻̣͍̩̜̗̙͖͚͎͇̱͎̱̦̓̑̉̇͋̾̃͐͗̓̓́̋͒̅̔͒̐̀̈́̈́͒͌̇̔͊̕̕͠ ̸̣͙̗̟̯̘͖͔͕̙̯́͛̄̓́͂́̍̽̔̈́̃̈́́͑̈́͑͛͘͝͝͝m̶̡̨̡̛̙̺͈͖̤̝͍̠̗̣͖̖̩͚͓͚̣͙̮͖͎̖̳̲͓̗̠͛̃̇̏͋̈̀̒̋́̾̿̔̒͆̈́̇̇̈͊͆̀̕͠͝ơ̷̡̡̠̫͇̝̫͈̤̤̣͖͓̻̳͕̳͍̖̪̤̫̝̤͇͓̱͚̟͇͉͋͊́͛̈́͗̍̏̑͌̏̇̀̔͋͗̉̔̔̾̐̔̋̎͋͒̉̔͐͊̍͋̌́̂͜ͅͅm̴̨̧̢̛̛͈͙͙̙̝͙͓̮͖̗̤̦̝̤̳͙̻̰̳̦͓̠͕̭̻̓̊͋́͊̈́̈́͛̋͐̿͆͛͋̏́̆̉̀́͐́̊̉̅̆̔͌̕̚͝͝ͅé̷̡̨̛̬̳̪̰̘̝̟̩̱̯̠̖̰͓̪͙̰̬͉͚̔̊̇̒̾̂̔̓͌̓̍̒̍̚͜͝͝ͅͅņ̷̢̧̢̡̯̜̩̩̲̦̙͎̱̻̥̯̦̺̱͖͎̯͕̤̤̜̞͓̝̩͈̫̫͑̀̊͊̆̊̈̓̒͊̄͋̒͜͜͝ͅͅͅt̶̩̍̄͝͝e̷̡̨̗̫̗͓͙̲̬̦͔̠̞͇͙̗̙͔̻̤̘̥͇̯̮͉͕̭̼͈̳͙̙̊̔̋͗̿͜ ̸̩̠́͊͊̀͂͋͋́͋͋͘s̸̡̡̧̡̛̳̪͉̥̻͉̬̹̺̰͓̤͇̮͎̘̗̱̳͇̣̋̏̌̂̈̈́̓͗̉̔̉͗́̀̿̕̚̚͠͠ͅͅl̶̗̣̙̠̪͍̠̲͓̩̜͈̈́̽̌̆́͑̋̌̓̈́̈́͆̆̈́̉̈́̐̅́̀̂͆̋̐͆͊͛́͐̏̕̚̕͝͠͝͠a̵̛̤̥̘͕̜̱̪̬͙̮̯̠̲̰͛̀̐́͑̄̈͋͐̿̀̅͒͋̀̉̐̏̋̿͂̊̔̂̄̔͆́̈͒̕̚̚̕͜͠͝͠b̷̡̹̗͖͎̹̩̪͎̭̀͛̅́̈́̓̂̽̈́͗̃͆̀̄̉̐̅͌̈́͆̏̑̂̈́̒͑͗͒̓̇͜͝͝͠͝͠o̵̢̢̢̡̦͔̜̱̣̪̯͙͎̹̘͇̹̞͓̥̦̥͍͓͈͋̀͑̄̒̊̆̉͊̄̕s̷̢̹̰̳͐͂́́̂̋̒̽̓͗̀̎̓̓̔͆͋́̋́̾̀̂̐͗̑͐̏̎͛́̍̀́̌̓̕͘͜ͅt̵̨̧̬̖͕̺̦͚̪͉͐̉i̸̧̢̨̦̱͈̣̘͚̳̮͇͚̣͍̭͉̮̬̼̩̼͔̥̙̱͑͌͛͑̒́̅͑͑̀̀͛͘͘͝ ̵̧̧̲͖̙̣͇͎͍͈͎̦͎̪̭̩͉͈̘̹̘͉̈́͊̆͆̀̾̈́́͒̈̑̓͆̇̒͆̄̀̍̊̄̓̒̎͗͗̾̓͋͑͜͝͝͝k̵̢̼͙̙̖̞̲̖̞̩̥̠̫͖̗̯̖̙̯͓͊̈͛͌̓͆̔́͐͊̐̓̐̂̐͂͐̅̾̌̋̅̀́̂̂̕͠ͅả̶̡̡̨͈̭̫͇̟͎̭̠̙̹̥̹̠̥̣̞̪̞̝̝̥͎̮͓̝̗̯͒̏̃́̏̔͗̄̃̂̈͂̈́̕̕͜͜d̷̡̨̡̛̛̼͖̭̘̼̬͎͚̺͖̯͎̫͎̟̱͇̰̤̫̉́̀̂͗͂̅̀͗̔̆̈́̈̂̅͑͗̔͑͌́̽̋͐̓̓̆̂͑̕͝͠ḁ̸̧̡̨̯̝̭̱͔̲͈̘̫̲̰̳͕̬̟̹̰̣̊͛̃͆͋́̇̈́̽̀̀̀̓̀͊̀̉͑̅̓̾̑͝͝͝͠ ̸̡̧̧̬̠͉̯̼̯̙̗̘̟̖̤͍̿̓̈́̈̐̎́̃͗́̌̂͑͂͆̂͗̑̅̑̈́̌̑̋̍̅͋͐̽̓͋͆̉̀̈́̐̕̕͜͜k̷̛̻̫̔̍̂̊̉͛̃̔̕ŗ̷̼̫̦̹̯̙͙͙̘͈̹̺͊̾́͋́̓̆͆̕ơ̴̢̯̜̟͙͌̔͋͛͐̓̕č̷̨̢̢̨̢̛͔̬̤̳͎̘̝̼̟̺͔̫̰͕̄̈́͑́̈́̉̈̂ͅȋ̷̯͇̩̫m̵̧̧̡̡̞̦̹̆̓̀̀͗̐́̉͝ͅ ̴͎̥́̓̊̄̃̐̿̍̒̍͛̓̍͌̉́̆̆͑͠š̶̡̨̨̢̬̙̯͇̹̱̭̣̹̮̠͚͎̜̪͍̝̝̼̗̪̻͍͇̞͎̰̪̞͕̯͎̀͜ͅv̴̡̻̗̙̻͈̿̓̾͘͝e̵̛̛͚̼͚̪̲̱͉̘̘͍̦̹̦̠̽̈́͗̿́̄̾̿̈́͛͐̉̂̉̿̈́̐̑̿͋̿͌͂̅͑́̍́̅̈́͒̕͜͠ ̷̨̡̛̬̜̬̩̱̠̖̫̮̫͎̰̼̲̺̻̟͈̩͋͂͗̊͊̏̄̋̇͊͊̏͌̊͒͆́̓̓͋̅̔̋͛̈́͆͋̉̃͛́̓̚͝͠ͅb̴͉̦̬̭̬̳̬͚̩̠̖̰̔̽̀͗̔́̊̓͌̓̄͆͌͐͛̓̑͘͜͜͜͠l̶̛̛͕̺̞͎̟̗̘̫̤̤͔̱̗̬͇̠̪̼̣͓̙̏͗͋͑̍̔̎̇̍́̄̍̆̌̽̿́̑͌̂̍̾͘̕̚͝͝ȋ̶̧̤̻̖͓̦͇̖̈̈́́̊́͗̀́̌͘̚͜ž̶̧̛̳̯̝̣̪̩͍̫̱̪͉͔̺͙̗̣̥͚̝͔̞̜͈̰͙̗̱̄̐͗͐̋̾͐͌̌̆̑͂̓̉͆̏̿͆̔͌̇̂̐̍͊̾͘̕̚̚͜͜͝͠ẻ̴̡̙̘̤̩̗̯̮̭̖͍̞͑͂͋́́̍̉́͑͌̓̈́̋͐̄̓̎̔̂̏̈́̈́̅̆̌̓̀̈́͋̈́̀͘͜͠ͅ ̶̨̢̡̛̛̮̠̞̝̞͔̮̗̘̗̣͓̹͙͈̲̣̮̖̭͚͉̙̘̘͗́̉͛̔͌̀̓̒̾̏̅̈́̃̋̓̈́̀̑̂͆̏̋̃̉̋̊̍̌͑̋̓͛́͘͘̕͜͜i̶̧̢̛̝͇͍̩̮̹͈͙̤̣͎͒̈́̓͌͗͐̈̑̒̃͆̚͠ͅ ̸̡̡̧̧̨̧̬̠͙̱̟̩͈̲̭̱͙̥̭̬͚̝̹̮̙̭̘̤͚̥̹̞͗́͛̈́̌̈́͌̆̀̊͜͜b̵̡̨̤̬͕̱̮͚͍̠͓͍̲͉̗̫̩͖̰̜̭̮̼̝̤̹̮͍̈̽̍́̔͊̄̊̽̃́̀̆̇͊͗̾͂̄̓̒͘͝͠ͅl̵̨̨̢̛̻̭̝̼̰̙͈̬͇̣̰̼̦͔͙̫͓̥̙̜̳̞̝͖̹̩̹̣̥͇̻͓̞͂͆̆͆̌̊̕ȋ̸̧͔͚̥̝͓͙̞̘̰͆̇̂̓̚̕ͅž̷̡̛̮͎͇̟͇̯̼͕͙̣͔̜̙̗͕̈́͋̂̈́͑͌̆̄̎̀̀̉͊̇̑̑̆́̅̂̈́͘ͅͅȩ̶̡͍̺̰͕̲͖͚̭̹̘͍͖̮̲̣̗̩̟̲̝͙͇̋͑̈́͌̉͜͝ ̸̧̢̢̨̨̧̧̡̩͕͎̼̗̻̖͈̬͚̰͙̬͖̝͕͖͔͖͍̰̖͕̯̩̟͇̥̠͆̉͑͋̃͋̋̃́̇̃̀́͋̑̔͋̊̚͜͝͝ͅi̷͍͓͖̗͉̠̊̇͑͛͂̉͛̇́̽̑̌͋̐͊̒̒͒͛̍̀̆̀̆̇͌̆͑̉̉̎͘͝͝͝ ̵̢̧̡̢̨̨͉̺͓͔̣̙̤̪͚̼͇̳̻̻̩̳̟̰̖͚̪͔̩̐̃̿͑̓̔͐̅̇̎̈́͂̔̐̏̾̒̄̀̇̓͆́̄͋̒̂̕͜B̵̡̡̡̛̲̦͉̼͉͔̖͇̹͉͉͙̳͉͈̹̪̟̪̘͙̪̫̲͈̫͍̄́̓͂͛̋̏̈́̽̓̒͌̅̉̀̓́̾̂̎̚͜͜ͅͅL̷̨̢̧̞͚̗̜̞̱͕̬̤͖̇̄̒͌̈́͛̅́͆̀͗̓̍̀̉̒͠Ḯ̵̛̼̙͙̤̞̣̹̹̥͋̓͆̓͒̔͋̐̀͐̃̈́̓͒̾̀̍͊̉̕͘̕̚͜͝ͅŽ̴̨̧̠͈̩̩̖̓̽͑̏̏̿̌͂̿͠͝E̷͎̬̲̼̳̘͇̩͔͊͜͠ ̵̢̨̨̯̝͎̥̪͓̝̝̖̣̝͇͓͈͍̬̤̺͓́́͌̀̓͑̽̎̈͆́́̈́͆͑͂̆͌͐͛̇̓̆͐͐̈́̓͗̍͗͜͜͝͠͝r̴̛͇̻͓͕̠͉̜̈́̉́͒̾̊͐̐̅̿̒̽̾̓̃͗̉̕̕ͅà̵̡̢̛̲̯̦͎̮̦͓͚͎͖̲̬̬̰͊̓̆͌̃̐̀̋͑͑̓̒̓̓̾̈̃̋͊͛͋̀̉̏͐̑̉̕͘͘̚͝z̸̢̡̢̢̢̛̜̩̝̖̯͎̜̹̣̪̯͔̼̞͙̹͈̩̩̣̹͇̼͎͒̓͌͐̎̈́͐̅͒̃̔̏́͑̍̋̎͂͂͌̀̓͘̚̕͜͝ǒ̴̧͎̯͈̹̻̪̜̜̂̀̀̍́́́͒̎̑̓͗͒̿͐̓́̇̿͒̈̔̌̅́̄̄̂͊̕̚ṭ̸̡̧̛͎̦̥͇͔̺̫̬̲̮͙̲͔̜͓̪̰͓̙͙̭͈̲͋͋͌̐̑̓̎́͐̀̀͛̈́͆̎̆̂̀̕̕͠͠͝͝͝k̵͚̰̪̭̬̹̯͓͈̮̹͉͍̇̍̊͋͐̕͠r̶̛̛̛̟̯͍̾̒͑́͒̍̃̔͑̄͂̈̈͑̀̃̄̆͐̃̈́͌̆̍͊͑͒́͝͝i̸̧̡̧̨̱̲̟̠̖͍͈̼̯̮͖̲̞͍̮̟͒̈́̈̑̉̏̂̐̚͝͝ͅͅͅͅv̷̦̞̰̠̰̘̟̙̟̯̳͇̦̳̬͉͔̬̬̣̲͔͉̩͕̹̩̺̪͛̎͒͊̽̅̌̕͜͜͜ͅę̴̢̢̞̙̘͍͖͎̫̘̓͛̿͝n̴̠͉̮̬͔̥̞͖͚̗̞̾͂̊͛͌̓͑̑͗̀͘̕̕͘͜͝j̸̡̝͈̩̮͇͉̯͍̗͖̞̻́̈́̋͊̄͆̋̅͜ǘ̴̧̢̡̧̨͔̝̻̙͍͖͍͖̼̳̺̭̫͓͎͚̣͕̳̲͉͕̯̙͖͍̬̟̠̱͕̯͈̮̈́̍̉̓̏̀̓́̾̆̋̊͑̉̉̚̕̚͘͝͝͠ ̶̢̢̢̡̨̺̞̩͉͎̲̤͓͚̜̭͍̖͖̻̞͓̠̪͙̞̋͗̏͒͂͂́͒͂̎̌̒̚̕ͅt̶̻̳̬̻̞̄͐̎̓̍̈́̄̓̍̀̊̋̈́̾̕͜͜v̵̧̡͇͔̣̞̪͚̼͉̰͙̮̙̬̱̰̥͖̯̫̤̠͙̔̈̈́̾̈́͌͐͊̽͌̒̎͗̓͒́̽̏̚͠ò̷̡̡̧̨̧̫̣͚͍̪̰̫͍̭͙̩̮͉̼̱͍͍̬̮̙̩̜̭̳̬͉̊̉̌̿͂́̊͒̈́̓̄͛͑͆͒̂̾̔͆̉͒̆̒́̑̿̏̐̅̐̃͛̓̀͗̚̕̚͜g̸̨̢̤̱̭͍̙̲̟̩̣͔͉̖͎͓͇̲͚̭͇͚̹̤̦͉͙̞͇̉͆̓̓̌̓̓̏̊͋̀̀̊͘͠͝͝ͅͅ ̷̧̲̻̖̳̭̱̗̭̲͕͍̙̮͚̙̪͙̬̙̭̥̩̗̩̺̯̜͙̤̲̣͆͑̈́̔͋̅͝a̷̘̫̱̜͕̻̺͈̺͗̋̍̑̽̎̄̏̈́̿́̿̚͘ͅͅl̷̡̛̫͖͔͔͕̣̩̗̟̬̠͖̩̹̼͓̞͙̭̘̥̮͔̬͙̟̣̈́̊̀͐͂̐̐̈͗̋͒̆͋͐̀̿̄̈͛̽̍́͛̽͒̑̾̈́̏̕͝͝͝͝ͅt̸̡̨̨̛̛̥͔̗͔̞̖͍̝͔̺͓̥̙̞̗̺̟̻͉͕̰̠̞̦͓̼̺́͌͋̋̎͌̿̾͆͑̀̆̍̍̂͂̓̅͐͆̈́̑͂͋̌̂̾̽͌̋͜e̶̡̝̝̙̠̺̗͔̹̖͉̙̫̤̮͓̯̠̮͉͉͚̠̣͎̠̲̝͔̼̥̣͇͓͒̀̑̈́̾̄̋̒̏̊̚͘͜͠͝ͅr̴̨̢̢͎̖̘̻̬̠̘̥̯̲̼̬͈̜͖͓͕̙̮̜͉̤̰̈́͜ ̷̡̗̦͕͆̐͆̌̀͊̊̽̉̌̔͋̄̓͗́͆͗̈̔͌̀͘͘̚͘͝͝ḙ̴̡̡̛̲͔̳̼̪͇͖̥̲̬̠̠̜̯̬̤̪͇̯͔̞̯͓̱̩͇̪̪̣̙̅͂̿̉̋̓̏̄̏̌̈́̏̏̉̂͊̅̀̉͋̽͆̇̀̇̋̈́͗̌̔̔̑̕͘̕͝͝͝g̵̡̢̧̡̧̧̢̢͉̩̞͔̘͍̹͕͓̲̳̫̭̦͎͖̱̦̤̽́̆̈́́́̉̈́͌͑̎̽̒̈͐̍̽̏͐̎̌̑̆̊̽̀̎̍̕͘͜ͅͅͅa̸̤̠̝̽̃̒̎̈́͐̾̊̽̀͊̑̈́̎̋̄̋̆͐̈́͑͊̑̌͑̉͗͌͗̕͘̕͠͠͝
 
Last edited:
Počnimo sa jednim od najboljih horora ikada.

Jacob's Ladder (1990).jpg

Ko još nije video: gledajte i strahujte. Ima možda jedan jump-scare (skočiplaš?) u celom filmu. Trepet se svodi na veoma izmereno doziranje psihičkog i ezoteričkog užasa koji - barem u mom slučaju - menja čoveka zauvek. I to ne na loš način: film je, u svojoj suštini, veoma pozitivan. Ali implikacije i narativni ambiguitet izvrću čovekovu dušu. Ne znam da li sam strašniju filmsku umetnost do sada doživeo, iako ima još par naslova koji su došli veoma blizu.

Ako je neko gledao, rado ću prodiskutovati (uz krišćenje spoiler tagova). Ispod sledi moje mišljenje sa spoilerima.

Prvo kao prvo, davno sam video Jacob's Ladder poslednji put, vreme je ponovo da bacim gled (nakon toga ću najverovatnije imati novije misli). Nisam gledao analize, tako da mogu samo da pričam o tome kako ja doživljavam film, a to je da u on nema konkretne interpretacije. Ima barem nekoliko na;ina da se objasni (droga, postojanje nakon smrti, posttraumatski stresni poremećaj, unutrašnji svet čoveka, ludilo, itd...). Mene inače najviše plaši beskonačnost u kombinaciji sa patnjom: da nema izlaza iz bolja (pogotovu biološko-fizičkog, ali i duhovnog). To je ono što sam doživeo tokom gledanja ovog filma. Pakleni doživljaji koje sebi stvaramo i treba da se suočimo sa njima, ali bez narativa, jasnoće i načina da ih prevaziđemo. Iako protagonista dobija pomoć u vidu mudrosti i fizičkog smirenja tokom sesija kod Louis-a, on je ipak izgubljen i ne ume da shvati šta se događa, sem možda da ovo više nije onaj stari život - iako ni to nije shvatio dovoljno dobro, koliko sam ja primetio. Čak, kada je suočen sa nekim šizofrenim momentom, kao da je centar nekog teatra zla, ili kada je jasno da zapravo gleda u odraz sebe, on pokušava, ako i većina nas što bi pokušavala, da ignoriše situaciju. Da li je to paraliza ili koping mehanizam, manje je bitno. No, film veoma vešto koristi perspektivu glavnig lika da vrti pažnju čoveka u spirali konstane nelagodnosti. Bez skrivanja da nešto nije u redu, priča nam nudi razne odgovore na razloge raspada realnosti, ali nikada ne pruži jasnoću. Gledaoc mora sam da mašta, i u tom maštanju je gde se istinski horor rađa. Čovek pretvori eksterni horor u sopstveni, unutrašnji, i baš kao i Jacob, suočava se sa svojim skrivenim tajnama koje ga plaše. I taj horor ostaje sa čovekom - mene prati kroz život. Ali služi i kao alhemijski element u meni - uz taj strah se suočavam sa sobom i dobijam uvide preko kojih mogu da se menjam. Uglavnom na bolje.
 
sa velikom radoscu otpozdravljam ovaj thread jer retko koji film mi unosi jezu da mogu da ga smatram hororom koji me je unistio, a zeljan sam takvih filmova :D

ovako iz glave za mene dobri horori:

It Follows
Creep (hajde moze i dvojka iako je slabija od 1)
Conjuring
Gerald's Game
ring


ima ih jos sigurno, ali cu morati da potrazim po imdb listama koje sam naznacio da sam odgledao. najvise volim horore gde ima sto manje supernatural, ali ako su dobro odradjeni, prijaju mi i takvi
 
Meni su vrhunac japanski horori, Ringu, Grudge, Shutter i tome slicno...
Stephen King filmovi tipa IT i ostali... generalno filmovi sa jezivom atmosferom, koji vataju na jezu, a ne na jeftine jump scare-ove, to uvek vise preferiram.
 
Meni je baš suprotno, japanski horori iz tog perioda me uopšte ne rade, dosadni su do zla boga. Ali mi je House iz 1977 odličan.
 
Moj omiljeni zhanr, a ujedno i onaj koji sam gledao u 99% sluchajeva u poslednjih 10+ godina.
Shto se tiche Japan i horora, u istom sam klubu kao s_hyperion. Najmanje mi je legao Ju-On, a ni Ringu vala nije ostavio nekakav utisak na mene, bolja mi je bila americhka verzija.

Vetjina vas znate, ali prvi "horor" mi je bio Predator. Tada nisam josh ni ishao u osnovnu, imao sam nekih 6 godina, pa je meni taj film bio horor. Nakon toga sam pocheo da gledam tonu horora iz osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog veka. U to vreme sam horore uzimao ili na osnovu prednjeg omota kasete i teksta na pozadini, ili na osnovu predloga koje mi je davao radnik video kluba kada je skapirao da uzimam samo horore. Tada mi je manje-vishe svaki horor bio dobar, bitno je bilo da ima nekakvih chudovishta i krvi, a sise i dupeta su bila samo bonus.

Tada sam voleo Children of the Corn, The Gate, Hellraiser, Tales From the Crypt, Tales From the Darkside, Demons (Demoni), Night of the Demons, Critters, Xtro i Xtro 2, 976-EVIL, Prince of Darkness, Warlock i Warlock: The Armageddon, Demon Knight, Alien, itd.
Ovo iznad su oni koje sam gledao vishe puta. Ne znam samo kako sam neke od njih mogao da gledam vishe puta poshto su teshko smetje, ali okej, klinci gonna klinc.

Tamo negde sa 16 godina mi Grunt otkriva 4chan i 420chan, a tamo pronalazim zaljubljenike u horor filmove i kechanje (vishe o tome u drugom threadu :3). Poshto sam bio mali edgelord, naravno da sam odmah gledao da iskopam neke "zajebane" horor filmove. Tada sam odgledao Begotten, Salo, or the 120 Days of Sodom, August Underground, Cannibal Holocaust, kao i neke manje poznate (osim u edgelord krugovima) gore filmove koje ne bih da nabrajam jer su teshko smetje (keywords: gore, vomit, torture, flower, flesh...). Danas tvrdim da u tim filmovima nema ni h od horor i da su svi do jednog trajhardersko djubre. Ako vam neko kazhe neshto u fazonu "Gledaj Slaughtered Vomit Dolls", znajte da je taj i dalje na nivou napatjenog pubertetlije i da njegovo mishljenje nikako ne uzimate za ozbiljno.

Nije me dugo drzhalo to patjenichko drkanje na morbidne i nasilne "horore", a tada je pocheo prvi period u kojem nisam gledao filmove. Par godina kasnije sam otkrio da postoji more found footage horror filmova, pa sam pogledao the Poughkeepsie Tapes, REC, Cloverfield, Paranormal Activity, itd. No, zasitio sam se, pa duzhe vreme nisam gledao filmove... shto traje do danas. Gledao sam razno smetje tada, vishe od polovine se ni ne setjam. As Above, So Below mi je bio dobar, a the Descent mi je vrhunski (ne americhka verzija).

Retko gledam filmove, a kada ih gledam, gotovo obavezno moraju biti horor. U poslednjih nekoliko godina je bilo par koji su mi odlichno legli, a omiljeni mi je THE CREEP! Odgledao sam ga minimum 4 puta i svaki put me odushevi, drugi deo mi je takodje dobar, ali prvi je vrh!
Evo i nekakve liste horor filmova koji su mi se dopali u poslednjih desetak godina:

- The Creep
- The Endless
- The Cabin in the Woods
- Get Out
- VHS
- A Dark Song
- The Void
- Southbound
- Spring

To je sve shto mi trenutno pada na pamet, znam da sam more toga zaboravio.
Za kraj, meni poenta horor filma nije samo da me uplashi i izazove jezu. Volim kada uspeju da me nasmeju (kao Night of the Demons i Cabin in the Woods), a volim i kada me nateraju na introspekciju (kao the Endless), svidja mi se i kada probude u meni neke emocije koje nisam ochekivao da tju osetiti gledanjem horor filma (recimo a Dark Song).
 
Ja slabije gledam ovaj zanr. Poslednji filmovi koji su mi se dopali i koje smatram odlicnim su iz Azije. U pitanju su oni horori koje najvise volim - koji atmosferom stvaraju jezu i nelagodnost. Rec je o Cure, Audition i The Wailing. Nesto slabiji, ali i dalje dobar mi je i A Tale of Two Sisters.

Skroz sam zaboravio na Audition, to mi je bio kul film, kao i Ichi the Killer i Visitor Q.
 
Audition se zavrsio bas bas kako nisam zamisljao, a do samog kraja mi je bio odlican
 
E da, zaboravio sam na Hereditary, to mi se isto svidelo. Za promenu nije iz Azije :D Jos uvek nisam pogledao Midsommar, od istog rezisera.

Hereditary odlican, uvek je zabavno gledati sa ljudima koji ne znaju nista o filmu. Po meni Toni Collete je trebala oskara dobiti za tu ulogu. Midsommar je super , bas cudan film i slowburn , obavezno pogledaj extended verziju.
 
Moj omiljeni zhanr, a ujedno i onaj koji sam gledao u 99% sluchajeva u poslednjih 10+ godina.
Shto se tiche Japan i horora, u istom sam klubu kao s_hyperion. Najmanje mi je legao Ju-On, a ni Ringu vala nije ostavio nekakav utisak na mene, bolja mi je bila americhka verzija.

Vetjina vas znate, ali prvi "horor" mi je bio Predator. Tada nisam josh ni ishao u osnovnu, imao sam nekih 6 godina, pa je meni taj film bio horor. Nakon toga sam pocheo da gledam tonu horora iz osamdesetih i devedesetih godina dvadesetog veka. U to vreme sam horore uzimao ili na osnovu prednjeg omota kasete i teksta na pozadini, ili na osnovu predloga koje mi je davao radnik video kluba kada je skapirao da uzimam samo horore. Tada mi je manje-vishe svaki horor bio dobar, bitno je bilo da ima nekakvih chudovishta i krvi, a sise i dupeta su bila samo bonus.

Tada sam voleo Children of the Corn, The Gate, Hellraiser, Tales From the Crypt, Tales From the Darkside, Demons (Demoni), Night of the Demons, Critters, Xtro i Xtro 2, 976-EVIL, Prince of Darkness, Warlock i Warlock: The Armageddon, Demon Knight, Alien, itd.
Ovo iznad su oni koje sam gledao vishe puta. Ne znam samo kako sam neke od njih mogao da gledam vishe puta poshto su teshko smetje, ali okej, klinci gonna klinc.

Tamo negde sa 16 godina mi Grunt otkriva 4chan i 420chan, a tamo pronalazim zaljubljenike u horor filmove i kechanje (vishe o tome u drugom threadu :3). Poshto sam bio mali edgelord, naravno da sam odmah gledao da iskopam neke "zajebane" horor filmove. Tada sam odgledao Begotten, Salo, or the 120 Days of Sodom, August Underground, Cannibal Holocaust, kao i neke manje poznate (osim u edgelord krugovima) gore filmove koje ne bih da nabrajam jer su teshko smetje (keywords: gore, vomit, torture, flower, flesh...). Danas tvrdim da u tim filmovima nema ni h od horor i da su svi do jednog trajhardersko djubre. Ako vam neko kazhe neshto u fazonu "Gledaj Slaughtered Vomit Dolls", znajte da je taj i dalje na nivou napatjenog pubertetlije i da njegovo mishljenje nikako ne uzimate za ozbiljno.

Nije me dugo drzhalo to patjenichko drkanje na morbidne i nasilne "horore", a tada je pocheo prvi period u kojem nisam gledao filmove. Par godina kasnije sam otkrio da postoji more found footage horror filmova, pa sam pogledao the Poughkeepsie Tapes, REC, Cloverfield, Paranormal Activity, itd. No, zasitio sam se, pa duzhe vreme nisam gledao filmove... shto traje do danas. Gledao sam razno smetje tada, vishe od polovine se ni ne setjam. As Above, So Below mi je bio dobar, a the Descent mi je vrhunski (ne americhka verzija).

Retko gledam filmove, a kada ih gledam, gotovo obavezno moraju biti horor. U poslednjih nekoliko godina je bilo par koji su mi odlichno legli, a omiljeni mi je THE CREEP! Odgledao sam ga minimum 4 puta i svaki put me odushevi, drugi deo mi je takodje dobar, ali prvi je vrh!
Evo i nekakve liste horor filmova koji su mi se dopali u poslednjih desetak godina:

- The Creep
- The Endless
- The Cabin in the Woods
- Get Out
- VHS
- A Dark Song
- The Void
- Southbound
- Spring

To je sve shto mi trenutno pada na pamet, znam da sam more toga zaboravio.
Za kraj, meni poenta horor filma nije samo da me uplashi i izazove jezu. Volim kada uspeju da me nasmeju (kao Night of the Demons i Cabin in the Woods), a volim i kada me nateraju na introspekciju (kao the Endless), svidja mi se i kada probude u meni neke emocije koje nisam ochekivao da tju osetiti gledanjem horor filma (recimo a Dark Song).

Fina istorija ličnog ukusa. :D Slažem se da neke stvari za mene nisu horor iako nose tu etiketu, ali moramo priznati da koliko god su edži, nekome oni ipak jesu horor. Ja recimo jako ne volim body horror, ne zato jer ga smatram lošim, već ne dobijam ništa od njega, nije mi strašan samo odvratan i prečesto nema dubljeg smisla (čast izuzecima, u budućim postovima ću verovatno spominjati po koji naslov - Hellraiser je recimo zanimljiv primer). Ali, to ne znači da ne vidim vrednost tih filmova, samo nisu za mene. Naravno, ne pričam o kalibrima (lupam: ) Intestine Fuser Gore Aliens. No, i to je niša za sebe. XD

Found footage ume biti super. Čak i kada nije horor (kao Europa Report).

Kada već spominjem Hellraiser... Clive Barker-ova priča je veoma uznemirujuća ali film nikada nisam uspeo da zavolim. I pored svih nastavaka (od kojih sam samo neke video), nadao sam se rebootu koji bi bio ono što volim... I bilo je barem dva pokušaja (jedan stariji i jedan relativno noviji), ali su oba projekta mrtva. Sada čekamo šta će biti od trenutnog potencijalnog rimejka. Ne vezujem velike nade, jer su pomenuta prethodna dva ubijena jer su bila "preozbiljna" i za "zrelu publiku". Bojim se da će noviji bit' za tinejdžere. Eh. Evo malo konceptualnih slika od onih prethodnih pokušaja koji su obećavali:

UFxcVUZUMW8HuR99cZBZWnJ0viZDCy.jpg

rkMZKGT8ZC2cxdBEIRu5YRypBI78U7.jpg

origins2.jpg

origins5.jpg

origins8.jpg
 
Slažem se da neke stvari za mene nisu horor iako nose tu etiketu, ali moramo priznati da koliko god su edži, nekome oni ipak jesu horor.
Mislim da me nisi razumeo. Ne kazhem da ti filmovi nisu horor/strashni/odvratni, vetj da su samo dno kace kada je ovaj zhanr u pitanju, i, po meni, jedina svrha je drkanje na ko je realnije prikazao scene muchenja. Zamisli nekog klinca koji ti upada sa "e brate gledaj pain olympics (ako nisi gledao, nemoj)" i onda te smara kako si sisica jer ne zhelish da gledash nakon shto ti je prvih par sekundi bilo dovoljno da zakljuchish da gledanjem tog sranja ne dobijash nishta osim loshih flesheva za vreme drkanja u kasnijim godinama.

IMHO, August Underground i slichni filmovi su u toj kategoriji - smetje koje je zanimljivo jedino klincima koji tripuju da je kul biti sociopata. Mozhda je zanimljivo nekome ko se bavi filmovima, eto. :)

Shto se Hellraiser tiche, u istoj chorbi je kao i Alien - davno umrlo, ne vredi nadati se boljem.
 
Secam se kada je bio jedan period od 2-3 nedelje u srednjoj skoli gde su svi sekli vene na Hostel. Nisam ni malo uzivao u takvom tipu filma
 
Back
Top Bottom