Preshao igru.
Dakle, ova igra bolje pristupa mentalnim problemima nego Hellblade: Senua's Sacrifice. Pored toga, zabavna je, blesava, na momente dirljiva, ali bez da se preterano trudi da bude srceparajutja. Likovi su mi simpatichni, iako su poprilichno ruzhni, ali to se i ochekivalo s obzirom da su takvi i u prvom delu.
Combat je, na zhalost, chist prosek. Iako postoje neprijatelji kojima je potrebno pristupiti na odredjen nachin, kasnije u igri je mogutje gotovo sve reshiti pesnicama uz pomotj jedne ili dve psihichke motji. Boss fights prate gotovo isti shablon, a nisu gotovo ni malo izazovni. Samo sam se na jednom namuchio jer je na pochetku i zaboravio sam da imam odredjenu motj, plus sam kurchevito igrao bez healing itema.
Art style mi se veoma dopada, kao shto mi se dopadao u prvom delu. Chini mi se kao da ima manje nivoa, ali su neki od njih vetji i ima kul gejmplej momenata koji se ne ponavljaju u drugim nivoima, chisto da se ne svodi sve na skakanje po platformama. Jedan nivo me je podsetio na Overcooked :3 Jedino mi je bedak shto nije bilo nivoa slichnom onom Milkman Conspiracy iz prvog dela. No, nivoi su definitivno raznoliki i izgledaju odlichno.
Humor je skroz na mestu. Ima fora koje mi nisu bile smeshne, ali igra se ne trudi kao neke igre da me bombarduje forama i fazonima. Mislim da je pronadjen fin balans da ne izgleda kao da igra trajharduje s humorom (kao shto to umeju mnoge igre danas).
Pricha mi se dopala. Saznao sam neke detalje o Razu i njegovoj porodici, kao i mnogo toga o samim Psychonauts-ima. Svidja mi se shto kraj ostavlja mogutjnost za nastavke, a nije cliffhanger.
Ne bih mnogo da duzhim, ali moram retji da definitivno vredi igrati drugi deo ako ste uzhivali u prvom. Ako niste igrali prvi deo, na pochetku igre dobijate informacije koje su dovoljne da igrate drugi deo bez da se osetjate kao da ste neshto propustili.
Shto se mene tiche
8.5/10
Par screenova: