• Dragi članovi, prochitajte OVU vest u vezi nove teme!
  • Molimo vas sve da pročitate PRAVILA FORUMA i da se istih pridržavate.
  • Secret Level Discord server je LIVE! Za više informacija kliknite OVDE

Secret Level Book discussion

timemaster

Caelondian
Co-founder
Moderator
Messages
2,044
Reaction score
4,780
Points
473
wwfcmIu.jpg

Hvala @Yuka Sakazaki , @jovcov i @Spidey na ovom prelepom baneru!​

Posto smo teska skupina nerdova, pretpostavljam da ima i citaca knjiga, ne samo stripova :D Hajde da preporucujemo naslove jedni drugima :D Sta citate, sta vam se ne svidja, koliko provodite vremena citajuci reviewove i ocene knjige pre nego sto krenete sa citanjem? Kolika vam je backlog biblioteka? Da li je ovo najsporiji vid zabave koji konzumirate? Koje zanrove preferirate?

Ja najvise uzivam u citanju epske fantastike i scifi romana. Tu i tamo se provuce neki moderni roman, ali i dalje se sve vrti oko trilera, misterija, akcija. Najmanje slobodnog vremena posvecujem knjigama, iako bih voleo nekada da ih citam vise nego sto igram igre. 2020. godina mi je bila jaca sa citanjem, utanjio sam u 2021. Poslednje knjige koje sam procitao:

aaUBT5I.jpg


Fin triler/misterija koji je prakticno stivo za plazu, da se cita sa pola mozga i uziva. Narativ je iz prvog lica, radnja eskalira kako vreme prolazi i onda dobijamo zadovoljavajuci zavrsetak napete situacija izmedju supruznika. Prepuna rupa u prici, ali ako se pristupi bez ikakvog kritickog gledanja, vredi vremena citaoca.

hoHejPa.jpg


Lepo Brandon Sanderson plese na granici izmedju YA i Adult scifija, u nekim momentima jeste YA, u nekima bas i nije. Poceo kao audio knjigu, posle presao na pisani format, mnogo mi je lepse lezalo zbog mnogo nepoznatih termina i reci. U sustini, Brandon je poceo da gradi svoj scifi unverzum kroz ovaj roman bacivsi nas u sred zbivanja bez preteranog uvoda ili istorije. Prica prati mladu i prgavu (ne mogu ni da opisem koliko dobro prenosi njenu narav u knjizi) Spensu, tinejdzerku koja iz licnih razloga pokusava da dokaze kako je i kako ce biti najbolji pilot na svojoj planeti dok bukti borba sa vanzemaljcima. Cak u jednom trenutku mislim da se dotakao i cosmic horora, ali verujem da i @s_hyperion ima po neku da kaze o ovome :)

A trenutno citam

bXGtOuL.jpg


U ocajnickoj potrazi za bilo cime sto je horor, naletim na preporuku od @VoivodBG za ovu knjigu. Kupim je na slepo, procitam prvu pricu i ostanem zainteresovan. I dalje imam utisak da ce sve biti na nekoj granici izmedju mistike i jeze (malo vise ovog prvog) ali nastavljam da citam.

Slobodno krenite da pisete vase utiske, zelje, preporuke :)
 
Drago mi je da se moj trud ceni. Sprd na stranu, svaka chast Spideyu i Jovcovu, kao i Timemasteru.
 
U zadnje vreme (zadnjih par godina :confused:) citanje knjiga sam totalno zapostavio. Zadnje sto sam uzeo da citam je Dina. Poceo da je citam u avgustu na odmoru, procitao pola, i onda pauza pola godine :/

Doduse citam klincu, pa samo sad zavrsili Hari Potera i Dvoranu Tajni, pre toga procitali Hobita i prve 3 knjige Artemis Faula :D
 
Last edited:
Mnogo hobija a malo vremena tako da nisam nista citao godinama. Od kako su audio knjige postale popularne planiram da odslusam nesto i nikako. Kada budem mogao ponovo da vezbam mogao bi dok sam na sobnoj bicikli da slusam audio knjige umesto da gledam serije. Nadam se da ce biti dobrih predloga ovde do tada.
 
Lepa tema, ja sam već neko vreme razmišljao da je otvorim, ali sve se nešto razmišljam ovo je prevashodno gejming sajt, a i pitanje je koliko ljudi zaista čitaju.

Od početka korone prošle godine, sabio sam do ovog meseca preko 30 i nešto knjiga. Pre toga sam imao problema poslednjih par godina jer mi se jednostavno nije čitalo. To su te neke oscilacije koje se dešavaju u ciklusima, nagledaš se filmova i serija, pa praviš post i skupljaš snagu za nešto novo.

Isto važi i za knjige, koje obožavam i smatram nezaobilaznim delom kulture, bile one od vrsnih svetskih pisaca, pa do pulp krimića ili epske fantastike ili naučne fantastike.

Ovo sam napisao na jednom drugom forumu prošle godine, ali sam doterao pa se možda i svidi nekome pa se usreći za još jedno lepo književno delo na policama.


Vernon Trodon Trilogija (izdavač Booka)




Viržini Depent mi nije strana, sećam se kada sam kao klinac-tinejdžer i gledao Kresni me (Baise-moi) film, u kojem je učestvovala kao režiserka i scenaristkinja (bazirano je po njenoj knjizi koju je izdala Laguna) i dobro mi je to ostalo u sećanju kao ludi gonzo film sa pregršt nasilja i golotinje.

Godinama kasnije, nisam ništa čuo o njoj i jedan kolega donese na posao prvi tom Vernona Trodona, svideo mi se naziv i omot i upitam ga jel valja nečemu, na šta se on nadovezao i spomenuo nju, da je svašta prošla u životu, bila kurva, radila u prodavnici ploča, radila kao novinarka (radila Lemmy iz Motorhead-a biografiju) snimala taj famozni film itd, odmah znaš da će vožnja da bude luda!

Čim sam krenuo da čitam, prvi tom sam prešao za 5 dana, a danas je čitanje knjiga postalo teško, što zbog hiljadu stvari koje moraš da završiš sa strane, i jako je malo slobodnog vremena na hobije i slične aktivnosti.

Ubrzo posle toga je pao drugi tom koji sam čitao dve nedelje i poslednji koji sam isto odložio na tri nedelje, jer jednostavno nisam hteo da se priča završi.

Ukratko sinopsis: Pratimo Vernona Trodona, 45 godišnjaka koji živi u Parizu i ostaje bez krova nad glavom i pokušava da se šalta kod poznanika i prijatelja dok se ne snađe.

Imamo uvid u stanje života Pariza iz raznih klasa neki su mu prijatelji dok drugi žele da mu zagorčaju život zbog njegovog poznanstva sa underground rok zvezdom Aleksom Bilčom koji je ostavio snimke u amanet i koji dovode u implikaciju poznatog filmskog producenta.

Depentova piše muške likove bolje nego što bi ijedan muškarac to mogao da opiše, odlično je uhvatila našu psihologiju, ego, nesigurnosti, ili čistu kurcobolju.

I sama je rekla da je stavila da glavni junak bude žensko (a vidi se da ima tu dosta iz njenih životnih iskustava) niko ne bi čitao knjigu. Ima tu istine. Velike istine.

Neverovatno je što je stil skoro pa dokumentaristički, iako nisam bio u Parizu od detinjstva, čini mi se da je sjajno uhvatila te razne izmešane kulture i to brdo dinamita koja se gradi nad netrpeljivosti, rasizmu i nepravdama koje snađu razne ljude.

Ima dosta šokantnih momenata, ali naspram većine šok radi šoka pisaca (Palahniuk mi sada prvi pada na pamet), ovo ima zaleđe i smisao i zaista je osvežavajuće iščitavati i uživati u svakom delu knjige gde se malo izbacimo iz tih naših sigurnosnih zona i zamislimo šta bi bilo da se ovo nama desi u životu i da shvatimo da smo i mi deo ovakvih priča i generalnog problema u društvu.

Uz sve to Depentova ima dosta muzičkih referenci koje se dobro uklapaju sa tim raznim ljudskim profilima i dobro su odabrani. Skoro savršena setlista se skriva u sva tri toma. Skidam kapu i na tome jer se vidi veliko muzičko znanje, a takvih je ljudi sve ređe.
 
Last edited:
Ja sam nekada (pre mnogo godina, kada sam bio mlad i nije me mrzelo) odrzavao profil na goodreads. Jako mi je kul ideja specijalizovane platforme. Medjutim nekako sam izgubio polet, a i dosta usporio sa citanjem kako su obeveze rasle. Prilicno sam siguran da godinama nisam nista tamo azurirao.
 
Ja sam nekada (pre mnogo godina, kada sam bio mlad i nije me mrzelo) odrzavao profil na goodreads. Jako mi je kul ideja specijalizovane platforme. Medjutim nekako sam izgubio polet, a i dosta usporio sa citanjem kako su obeveze rasle. Prilicno sam siguran da godinama nisam nista tamo azurirao.
Ja samo dodajem na wishlistu, a nisam nista procitao godinama :(
 
Počeću zapravo sa nečim što sam pročitao a to je roman Nagasaki od Erika Faja. Kratak roman , tipa manje od 100 strana baziran na istinitoj priči koja se desila u Japanu. Lagano štivo uz jutarnju kafu bukvalno može da se pročita.

Untitled.jpg
Sve počinje time što stvari nestaju, ili menjaju mesto.

Šimura-san živi sam u tihoj kući koja gleda na zaliv i brodogradilište Nagasakija. Taj sasvim običan čovek svakoga jutra odlazi na posao u gradsku meteorološku stanicu proklinjući zričanje zrikavaca, ručava sam i rano se vraća u svoj dom u kom vlada red i odmerenost. Ipak, on počinje pedantno da popisuje količinu namirnica u svojim kuhinjskim plakarima i proverava nivo pića u frižideru. Jer, u tome svetu u kojem ništa nepredviđeno ne može da se desi, nešto nije u redu.

„Kao što ću saznati kasnije, kad mi bude telefonirao jedan inspektor,agenti su na mojoj kući zatekli zaključana vrata. Nijedan prozor nije bio otvoren, što ih je začudilo. Pošto su obili bravu, još su se više začudili kad unutra nisu uhvatili nikoga. A sve je bilo zatvoreno. Verujući da je posredi neko zavitlavanje, zamalo nisu odmah otišli. Taj što je smislio tu šalu skupo bi platio, gospodine Šimura, naglasio mi je. Da umire savest, ipak, pretražili su svaku odaju. I tek u poslednjoj, u sobi sa tatamijima...“

Ovaj roman je inspirisan istinitim događajem, a pisac je od jedne male novinske vesti uspeo da, umnožavanjem glasova, saopšti razmišljanja o Japanu, starosti, usamljenosti, položaju žena u njemu. Na samom rubu stvarnosti, ovaj roman nas poziva da preispitamo
međuljudske odnose u savremenim društvima.







U procesu čitanja trenutno imam 3 knjige koje vrtim tako kad stignem i za šta sam raspoložen.

Profesorova Tašna od Hiromi Kavakami . Priznajem ovu knjigu sam kupio pošto mi je korica zapela za oko , i krenuo da čitam bez ikakvog znanja o istoj knjizi . Ispada da je ovo delom knjiga o jednom delu života i nekoj čudnoj i slučajnoj ljubavnoj vezi između dvoje ljudi . Takođe smeštena u Japanu , gde glavni likovi konstatno piju i jednu razne japanske specijalitete. Nisam još završio ali definitivno preporuka.

Profesorova-tasna.jpg







Cukiko je žena u poznim tridesetim, sklona izlascima u barove, dobroj hrani i prekomernom piću. U jednom od izlazaka naleteće na svog bivšeg profesora iz srednje škole, tri decenije starijeg od nje, visprenog i u dobroj formi, sa istom naklonošću ka dobroj hrani, pivu i sakeu.
Ovaj neobičan tandem, serijom slučajnih a potom sve namernijih susreta, dok godišnja doba prolaze pored njih, razvija neobičan odnos koji pomalo trapavo ali istovremeno snažno naginje ka ljubavi.
Savršeno konstruisana, duhovita i dirljiva priča o jednoj staromodnoj romansi u savremenom Japanu, „Profesorova tašna“ je nakon lokalnog uspeha i prestižne nagrade „Tanizaki“, postala veliki bestseler, prevedena na 15 jezika, a u SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj zadobila je kultni status.












Deca Vremena od Adrijana Čajkovskog . Ovo je teška SciFI knjiga , meni na trenutke dosadna i na trenutke fantastična . Planeta Zemlja je uništena , vreme je da preostalo čovečanstvo nađe novu planetu , ups zajebali smo stvari sad imamo ogromne pauke na planeti koju smo trebali da naselimo. Cool mi je što je jedno poglavnje sa ljudima a jedno poglavnje sa paucima.

deca_vremena_vv.jpg

Dobitnik jubilarne nagrade Artur Klark za najbolji roman.

Ko će naseliti novu Zemlju?

Epopeja o borbi čovečanstva da preživi na teraformiranoj planeti.

Ko će naslediti tu novu Zemlju?

Poslednji ostaci ljudske rase napustili su Zemlju na umoru, u očajničkoj potrazi za novim domom među zvezdama. Prateći stope svojih predaka, oni otkrivaju najveće blago prethodnog doba – svet teraformiran i pripremljen za ljudski život.

Ali u tom novom raju nije baš sve potaman. U dugim godinama otkad je planeta bila napuštena, rad njenih graditelja urodio je katastrofalnim plodovima. Planeta ih ne čeka netaknuta i nenaseljena. Njeni novi gospodari pretvorili su je iz utočišta u najgori košmar čovečanstva.

Sada su dve civilizacije na putu prema sudaru, i obe oprobavaju granice onog što su spremne da učine kako bi opstale. Dok sudbina čovečanstva visi o niti, ko je pravi naslednik ove nove Zemlje?

„Poput romana Stivena Bakstera sa epskim istorijskim zahvatom, uz široki zamah spejs opere Pitera Hamiltona i narativni polet, recimo, starih dobrih romana Dejvida Brina ili Grega Bera, Deca vremena su me brzo uzela pod svoje.“ SFF World

Deca vremena imaju istinsku srž klasičnih naučnofantastičnih romana, taj osećaj začudnog i neobuzdanu maštu, ali i šarm pisca koji zaista ume da zabavi i isprede dobru priču. Esencijalna naučna fantastika, knjiga koja se ne sme propustiti.“ SF Book


















I treća knjiga zahvaljući @VoivodBG je Pisar Tame od Tomasa Ligotija . Pročitao sam za sad samo tri priče iz knjige koje uopšte nisu loše . Nemam još neko formirano mišljenje . Zanimljive su bile priče pogotovo prva , ali nekako mislim da mi ne leži stil pisanja ili možda je prevod problem , nisam baš siguran. Nastaviću definitivno pa ću pisati utiske kad je završim.

bXGtOuL.jpg








"Moj stav je da je prokleta šteta što se organski život ikada razvio na ovoj ili bilo kojoj drugoj planeti, i da bol koji živa stvorenja nužno trpe čini samo postojanje neprekidnim i večitim košmarom. Ovaj stav nalazi se u pozadini skoro svega što sam ikada napisao."
Tomas Ligoti
 
Last edited:
@Spidey, drago mi je što sam uspeo još nekog na uputim na Ligotija.

U neku ruku Ligoti je specifičan jer uopšte nije kao neki od klasičnih horor pisaca poput Kinga i Barkera, već je direktan naslednik Lovecraft-a.

Sa time što Ligoti umnogome bolje opisuje i daje karakteristike likovima, koji nisu drveni likovi kao kod Lovecraft-a. Imao sam prilike da iščitam neke od priča na maternjem pre kupovine i to me poguralo (pored nabavke Bookinog izdanja) da uzmem Orfelinovo, i smatram da se nisam pokajao i da su oni odradili valjan posao sa prevedom, opremanjem i raznim intervjuima i esejima.

E, da zaboravih da dodam, ako si ikada čitao filosofe poput Siorana i Kjerkegora, spoznaćeš odakle Ligoti crpi svoju inspiraciju o našoj "divnoj" ljuskoj rasi. :alien:

Kavakamija sam jednom zamalo uzeo jer mi je isto zapala korica za oko, i opis sa poleđine, po ovome što opisuješ mi deluje dovoljno pitko i čitljivo, javi kakav ti je krajnji utisak kada završiš pa da vidim da možda nabavim to za kolekciju. (y)
 
Sandersonov fandom je ALL IN jer znaju da ce dobijati redovnu dozu zabave jos 20+ godina. :D
 
e, sad moze da se instalira fortnite i igra kao Vin :D
 
E ma davno sam to čitao, nego da se ubacim preko reda samo (kad je izdato. probao pre toga englesku varijantu ali nije išlo)


Što se tiče Orfelin izdanja, najjači mi je od onoga što sam čitao bio Ajkman - Hladna Ruka u mojoj. HOLY SHIT. Imam i drugu njegovu zbirku koju su izdali ali nije mi još došla na red
 
Last edited:
jedno pitanje: da li da Neuromancera citam na engleskom ili sa srpskim prevodom? vidim da je dosta kvalitetan prevod na nasem jeziku a i te godine 1984 kad je knjiga izdata nije bilo puno high-tech izraza. hvala.
 
Ja sam citao na srpskom onaj stari prevod i bilo mi je odlicno.
 
Isto shto je Stale rekao. Chitao sam neku staru iscepanu knjigu, pa kapiram da je to starije izdanje. Nisam imao problema s prevodom.
 
Back
Top Bottom