Danas sam posle 3-4 dana pauze (zbog nedostatka vremena) odigrao nekih 2-3 sata. Sad već u igri imam nešto manje od 40h, a tek sam na polovini iste (ch. 7). Kuririšem, gradim puteve i mostove, uživam u svakom trenutku igre. Igra mi je sve samo ne dosadna, prosto vuče da se igra, a u mom slučaju je isto tako bilo i sa prvim delom. Čim sam dobio pristup off-roader-u, ne izlazim iz njega osim kad moram, jer skupljam sve kao hrčak, storage je pun materijala za izgradnju i raznih stvari za isporuku. Dosta je brže, lakše i praktičnije ići vozilom nego peške, može više stvari da se ponese, a i zaštićene su od vremenskih (ne)uslova. A ovaj Skill Up ne mora da koristi vozila ukoliko ne želi, može da ide i peške i vuče floating carrier, ako mu to više odgovara, opcija u igri svakako ne manjka.
Oдслушах целу рецензију и није ми јасан у делу који каже: "DS2 је пријемчивији и забавнији од DS1 али забава није оно што тражим у DS играма." А шта је поента игара него пре свега забављати се? Или ја погрешно схватам концепт видео игара.
А на основу свега виђеног у снимку рекао бих да је игра и даље махом delivery sim само овога пута се више вози, а мање иде пешке што ми је још мање интересантно.
А на основу свега виђеног у снимку рекао бих да је игра и даље махом delivery sim само овога пута се више вози, а мање иде пешке што ми је још мање интересантно.
Kao i u prvom delu na igraču je da odluči kako će stići do destinacije, vozilima ili peške. Ne moraš da koristiš vozila uopšte (osim kad treba da se dostavi veća količina stvari koja je teška) ako ne želiš.
Nisam jos odigrao pa necu kenjam unapred al barem sto sam video po reviews, smara me sto smo konektovali celu Ameriku a svet i dalje pust sa hologramima likova. Ocekivao sam da ce malo vise step-up i da naprave zivlji svet.
Dollman je definitivno najgori element u igri. Znači blatantno ti kaže sve što treba da uradiš ili primetiš. Ko da si retard. Čudi me kako nisu stavili opciju da se njegovi komentari u toku igre ugase.
Prešao sam igru za 70ak sati, ali je moglo mnogo brže, nego što sam ja gnjavio sa sporednim stvarima i konstantno bio neoptimizovan kurir.
Kojima je baš... dao sebi oduška u ovoj igri Ako ste mislili da je jedinica u nekim delovima preterivanje, ovde je otišao mnooooooogo dalje od toga. U nekim trenucima je stvarno ozbiljna srceparajuća situacija, da bi se već u sledećem trenutku to naglo prekinulo nečim maksimalno idiotskim. Toliko idiotskim da ako pokušate da zamislite, nećete uspeti. Ja sam mislio da sam "pripremljen" na Kojimine ludosti, ali definitivno nisam bio za ovaj level
Igra je prava definicija nastavka, u smislu gameplaya. Oprema, oružja, vozila, pomagala, toliko toga ima iz prvog dela i dodatih novih stvari da nećete koristiti 80% toga. Probaćete od svega po malo, ali ćete se držati loadouta koji odgovara vašem stilu igranja. Takođe, igra je lakša od prvog dela, gde smo praktično učili da hodamo sa Samom, dok je ovde sve mnogo lakše i brže. Spoticanja o neravnine na terenu su ređe, balans je tu ali jako retko. Nisam imao potrebu ni jednu jedinu građevinu da napravim, jer su generatori bili svuda postavljeni, mostova ima u izobilju, neko vreme sam se fokusirao na pravljenje puteva ali kada sam video koliko teren nije surov kao u prvom delu, batalio sam sve i normalno sam prolazio motorom ili kombijem.
BT više nisu toliko opasnost koliko smaranje koje je neizbežno na putu do željene lokacije. Kada malo igra odmakne, dobijete dovoljno sredstava za sređivanje istih da je to suludo. Premoćno u nekim momentima, ali ne smem o tome pisati zbog dragocenih spoilera. Ja sam voleo okršaje sa Homo Demensima u prvom delu, a ovde mi je to još zabavnije. Mislim da su pokušali i uspeli da u Decima Engine-u iskopiraju Fox Engine osećaj borbe iz MGS5. Fox Engine je i dalje mnogo utegnutiji od Decime, koja je više "floaty". U početku sam se šunjao i sređivao neprijatelje jednog po jednog, da bih kasnije uletao u neprijateljske baze. Opremio bih se sa nekoliko pušaka, prišao bazi, najavio se "hey dumbass" ili šta već Sam kaže, i počeo da roštiljam. Borbe sa velikim BTjevima nisu previše duboke - drži stičk u nazad, lagano se povlači i ispali sve metke koje imaš u BTja dok ga ne ubiješ. Kada ponestane municije, drugi igrači će ti kroz Tar dobaciti sve što treba (hvala eufratu na dobacivanju pušaka od početka do kraja igre )
Odabir pesama i sama muzika je po meni bolja nego u prvom delu, ima mnogo kvalitetnih numera koje su odlično legle u svakoj ozbiljnoj i svakoj idiotskoj sceni. Pošto je ovo i dalje delivery simulator gde se provode desetine sati slušajući bat koraka ili zvuk motora kombija, skoro stalno sam slušao pesme preko in-game mp3 playera. Woodkid me je oduševio kao umetnik, a i dalje pevušim neke pesme po kući, neću reći koje su, da ne bih spoilovao.
Priča je... huh, all over the place. Postoji nekoliko momenata u igri koji su absolute cinema kada je u pitanju hajp i prženje tokom borbi, ne sećam se kada sam takvu količinu adrenalina osetio poslednji put. Da nisam igrao noću, vrisnuo bih kao devojčica par puta.
Kaiju borba na kraju, prvo otkrivanje Tomorrow-inih moći, Samova borba za Terminal Fort Knot, spasavanje Sama od večne vatre kojom ga Higgs prži
Ali zato imam strašne zamerke za neke likove i način na koji su razvijeni a za neke sam se pitao zašto uopšte postoje. Dollman je po meni nerazrađen lik totalno, Mimir mi je bio zanimljiviji u God of War. Njegova origin priča je okej, ali je jako dosadan kao kompanjon za putovanje. Možda na nivou Atreusa (samo što je Atreus tinejdžer, a ovo odrastao čovek).
I dalje mi nije jasno zašto je morao da ubije Deadmana i Fragile. Deadman mu je bio najbolji prijatelj i njegov odlazak je tako ofrlje odrađen da sam bio jako besan. Fragile je trebalo da predstavlja romantičnog partnera, a Kojima odluči da ode na kartu "a, pa ona je mrtva od početka igre" samo smo svi odlučili da krijemo to od tebe. Ruke mu se osušile
Norman Reedus je jako lepo izneo stoičkog polu-mutavog protagonistu, a Higgs je bolji kao antagonista u ovom delu.
Takođe, igra UBIJA sa "Hey sam, this is Tarman" momentima. ZNAM DA SI TI, VIDIM TI SLIKU TOKOM POZIVA. Ili na primer - "hej, super, skupio si sve, hajde sada da se vratimo u bazu i dostavimo pakete". Ili, "super, sada možeš da isplaniraš put kako god ti poželiš" - ZNAM, PRETHODNIH 50h SAM TO ISTO RADIO.
DS1 je po meni bolja igra kada je priča u pitanju. Imali smo nešto novo u gaming svetu, sve je bilo nepoznato i drugačije. DS2 je nastavak i više nema šansu da donese taj osećaj novog i nepoznatog, ali je zato unapredio sve mehanike naspram prvog dela. Nisam siguran da je potreban neko prizeman da kontroliše Kojimino pisanje, jer je ovo neki novi nivo ludila koji mi nije smetao, čak sam se nekoliko puta glasno smejao jer nisam mogao da verujem šta gledam i slušam . Kojima je odlučio da se igra, da bude Homo Ludens u svakom smislu te reči i mene je uspeo da zabavi. Pored svih zamerki na priču, ja sam i dalje uživao od početka do creditsa.
PS. ne guglajte pesme za drugi deo dok ne završite igru
This site uses cookies to help personalise content, tailor your experience and to keep you logged in if you register.
By continuing to use this site, you are consenting to our use of cookies.