Mislim da sam tad zapravo bio u srednjoj skoli, dosao neki klinac, sa nekim starijim covekom u kolima, taj covek je ostao u kolima, a ovaj klinac usao kod mene u stan, Dobar dan, uredno se rukao sa svima onako ljubazno i samouvereno, bez trunke stida, pustio mi neku igru na tv-u, za koju je unapred znao da radi... fora sa tim ps2 je sto je imao dva lasera, ako se ne varam jedan za CD, drugi za DVD... i on mi je pustio igru sa CD-a, sve dobro radilo, a DVD nije ni poneo namerno...
mada i tad je bilo nekih problema, dolazilo je do nekih prekida, on je kao pomeran onaj kabl pozadi da namesti sliku, a ja onako dobar i naivan, a i zeleo sam puno konzolu, reko uredu je sve, dao mu pare, on odmah zgrabio i otisao...
Posle sam izvalio da laser za dvd ne cita uopste diskove, zvao sam ga, zvoni, ne javlja se, tako sam ga zvao 2, 3 dana po ceo dan, pustao je da zvoni, pa kad mu je dosadilo, prekidao je, ili bi se javio da place da prestanem da ga zovem ili bi se smejao, nesto od toga... bio sam tolko besan da sam ga i po gradu kad setam trazio, iako je to bilo van pameti, jer nisam znao cak ni iz kog dela grada je.
Anyway odneo sam konzolu u servis, da stave novi laser za dvd, mislim da su mi uzeli izmedju 40 i 50 evra.
Tad sam video da na ovom svetu ima takvih govna, pa sam naucio lekciju za ubuduce, jer dotle nisam imao takve situacije.