Treba citati! Majka nije znala ali nepismena baka mi je povazdan govorila. Vi i slicni vama, nepismeni i ljuti ljudi, ne znam da li ste samo bezobrazni ili zaista imate neki naročit problem da procitate tih par redova koje vam (sto bi rekla gospodja Fiona) cirkularno saljemo. Mi kazemo pozivite nas pre nego krenete, a vi po svom Sasa. Ko su oni da JA njih zovem, idem tamo da uzmem svoje i bas me briga!? Kako to?! Meni zato nije tesko da pisem. Naprotiv, bilo je neophodno pronaci način borbe sa vama čudnovatim stvorenjima, iako priznaću ni taj pocetak nije bio nimalo lak. Naivno razmisljajuci da svima izadjemo u susret i pomognemo svakom budalastom zahtevu čudnovatih stvorenja, bilo je slučajeva da doslovno venemo i utapamo se u ludilu s kojim nas svesrdno obasipate. Bilo je slucajeva da ste nas ucestalo gadjali i bili ste dobri u tome. Otrova vam ne manjka! Negde ste culi da je musterija uvek u pravu i da cete mlatarenjem negativne ocene nesto ostetiti nas rejting. To na zalost cudnovatih stvorenja ipak nije moguce. Vojska je ljudi koja nam je ukazala poverenje i koja se sa radošću vraća kupovati pa čak i čitati ovo zaludno mačevanje s vama. Znajuci ko smo, nas kupci daruju neretko i cokoladama, vinima, sitnim znakovima paznje, a vas salvama uvreda koje mi kao profesionalci ipak ne mozemo sebi dozvoliti. Sad, scena je ovamo, vidim njih sa prazninom svuda oko sebe. Scena treca, u nas su gadjali, pogodili ali preživesmo. Ustadose jaci, hrabriji, neustrasivi.. Za nove radne pobede, za dobre i dobro.. Ovaj put… Don Kihot, lično..