Pošto me je kupio i demo siromašan sadržajem, super sam se zabavio do kraja igre. Dodali su slojeve borbe koji su još kompleksniji i kada se savladaju, baš se navučeš. U početku samo otvaraš botove kako bi otkrio njihova crit mesta ili da jednostavno naneseš štetu. Kasnije se i kroz hakovanje nanosi šteta kao i da se bot pregreje kako biste ga brže ubili.
Raznovrsnost sekundarnih oružja je takođe super jer svako ima drugačiji osećaj i ritam. Jedno je sačmara, drugo bacač raketa, pa onda imamo laser koji postaje sve jači što duže držiš obarač… I sve se to tako lepo uklapa u brzu dinamiku jer municije generalno nema puno. Tek sam skoro saznao da je Pragmata bila godinama odlagana. Ne znam da li ćemo ikada saznati zašto, ali borba u ovoj igri je toliko inovativna da delom verujem da je zbog toga. Trebalo je ovo nameštati jako dugo da osećaj bude pravi i dobar. Kada bih nekome opisivao, prilično dosadno zvuči - dok pucam u neprijatelja, moram da igram mini igru preko kvadrat, trougao, krug i x dugmadi. A ako mene pitate, pokidali su sa borbom.
Priča je samo okej, nisam oduševljen. Setting na mesecu je jako kul. ALI, glasovna gluma i izvedba su u nekim trenucima jako jeftini. Kada zažmurim i slušam ih kako pričaju, osećaj je kao da slušam dubovani anime. Diana stvarno zvuči kao odrasla žena koja imitira glas male devojčice. Povremeno ima usiljenih momenata, srećom, ne stalno, ima tu i tamo koja šarmantna scena. Kada sakupite određene collectibles (koji su predmeti sa planete Zemlje), Hugh ih poklanja Diani da se igra sa njima i kroz njih upoznaje Zemlju i običaje. Priča nije vanserijska i ne intrigira u kom pravcu će da se odvija. Nisam nikada pomislio "joj, moram da saznam šta se sledeće dešava”. Sve u svemu, meni je igra super i stvarno se dobro provodim igrajući je (gameplay >>> priča).
Pokušaću da uzmem platinasti trofej, ali izazovi i dodatni sadržaj u igri su prilično teški za moje kljakavo gamepad nišanjenje.