PC Forgive me Father

[Undenis]

Forgive Me Father (PC)
Developer: Byte Barrel
Publisher: 1C Entertainment
Released: April 7, 2022
MSRP: $19.99​

As the only one left with full senses, you embark on a journey in search of answers and relief in this FPS game that is created in a distinctive retro horror comic book style and feels as if it came straight out of Lovecraft's books.
Be aware of your madness level which dynamically changes during gameplay and gives you additional power. Choose your active skills depending on your play style and use them to fight against the eternal evil. Explore this Lovecraft-inspired world that is full of hidden and hard to reach areas, and uncover the entire story to solve the mystery of this crazy place.

• Feeling of classic FPS from the 90s
  Timelapse animations, opponents and elements of 2D in a 3D environment; first aid kits and life points, non-reloading weapons, powerups during dynamic combat with numerous opponents.
  
  
• Custom combat experience
  With scripture in one hand and weapons powered by an unknown substance in the other, the player will face the challenge of maintaining their humanity. It is up to the player to decide how their equipment evolves, and to find ways of defeating hordes of unpredictable opponents.
  
  
• Dynamic level of madness
  Directly influencing not only the audio-visual experience, but the gameplay itself, its effect varies depending on the current level of player’s madness.
  
  
• The game is presented in a comic book style
  Hand-drawn graphics designed to maintain a distinctive comic book look, where any screenshot from the game could be a part of a new comic book.
  
  
• Mood straight from Lovecraft's dark novels
  All throughout the game, the player will feel the atmosphere of dread and horror that the works of H.P. Lovecraft are renowned for. Surrounded by the occult and forces of eternal evil, experience the feelings of hopelessness, madness and confusion, and the burning need to find answers and bring back some semblance of reason and sanity to the world.
  
  
• Many climatic levels and a varied bestiary
  A diverse world entirely made by hand, full of interesting enemies ranging from possessed inhabitants to monsters straight out of your worst nightmares.
  
  
• Two heroes to choose from
  Each with their own, unique development tree. Experience the story from the perspective of either a priest or a journalist.

 

[Undenis]

Moja preporuka za ljubitelje 2.5D retro fps igara. Jutros sam igrao nekih pola sata-sat i prilicno sam zadovoljan igrom muzika/art/gunplay (pogotovo shotgun) su na zavidnom nivou . Odabrao sam novinarku kao main classu (posto je action/agressive) orriented. Evo i malo skrinova iz igre :

 

[timemaster]

bogme jos me drzi hajp kada sam presao skoro Quake zbog tvoje platine, sad cu morati i ovo da probam

 

[Yuka Sakazaki]

Prešao sam juče sa novinarkom, pa bih mogao reći koju o igri.

Počnimo sa onim što se odmah vidi - artstyle. Meni je odličan, volim taj 2.5D trip, a dopada mi se i cel shading. Igra ume da izgleda čudno povremeno jer se neki 3D elementi ne uklapaju najbolje u ostatak igre, ali nije preterano često, pa ne postaje nepodnošljivo.



Muzika ume biti odlična, pogotovo kada se zakuva akcija i gitare počnu da papre. Voice acting mi delovao slabo, ali nije mnogo uticalo na iskustvo. Zvuk je veoma dobar, pogotovo zvukovi koje neprijatelji ispuštaju - ume biti jezivo kada si u mrklom mraku i čuješ jecaje jednog neprijatelja koji te je malo pre napao na prepad.
Kada već spominjem prepad, moram spomenuti i da je ovaj FPS zapravo horor igra. Najčešće će vas prepadati jump scare-ovi koji funkcionišu ovako: šetate se uskim hodnikom, pred vama je skretanje pod uglom od 90 stepeni, kada skrenete pred vama će biti neprijatelj koji će glasno da urlikne. Ne karikiram kada kažem da ti momenti postaju veoma predvidivi.
Srećom igra ima veoma dobru atmosferu koja popravlja te jump scare momente i čini igru zapravo strašnom u pojedinim trenucima. Igra ume biti veoma mračna, toliko mračna da bukvalno ne vidite ništa. U tim trenucima vam može pomoći samo baterijska lampa/fenjer. Dok koristite baterijsku lampu, ne možete koristiti oružje. Koliko god da nisam gotivio tu foru u Doom 3, toliko to gotivim u Forgive me Father. Više puta mi nije bilo svejedno u mračnim prostorijama kada osvetlim neprijatelja, opalim u njegovom pravcu, a zatim ponovo osvetljavam ispred sebe, a neprijatelj mi se unosi u lice.

Nema mnogo oružja u igri, mislim da ih ima samo 8, ali nije ni potrebno više, pogotovo ako se uzme u obzir da ni jedno nije beskorisno i da sam s uživanjem koristio različite puške u zavisnosti od situacije. Ubijanjem neprijatelja dobijate XP koji trošite kako biste unapredili oružje koje koristite, kao i svoj health, armor, svetlo, itd. Protip: odmah uzimajte skill koji vam daje više XP kada ubijate neprijatelje. Pored oružja imate i moći koje vam pomažu u toku borbe, ali imaju cooldown. Moći se razlikuju u zavisnosti od kojeg od dva lika vodite kroz igru i variraju od mača kojim vraćate health svakim udarcem, do nekakvog bullet timea.



Neprijatelja u igri ima mnogo, a igra vas postepeno upoznaje sa novima. Prijatno me iznenadilo kada sam skapirao da igra ubacuje nove neprijatelje čak i 3-4 nivoa pred kraj igre. U početku ni jedan neprijatelj ne predstavlja preteran problem, ali kako igra odmiče, tako primećujete da su noviji neprijatelji brži, imaju više healtha, jače udaraju, napadaju agresivnije, ali se i povlače povremeno. Ima par neprijatelja čiji su projektili veoma brzi, pa morate konstantno biti u pokretu i naučiti kako se neprijatelj ponaša, ako vam je stalo do čuvanja svog healtha. Borbe su često veoma zabavne, a umeju biti izazovne čak i na medium težini.
Deluje mi kao da igra nije najbolje balansirana kada je težina u pitanju. Uglavnom igram igre na medium tokom prvog prelaska, ali u Forgive me Father je često bilo momenata kada sam žalio što ne igram na većoj težini... sve do kraja igre kada i medium postaje poprilično izazovan. Težini doprinosi i save sistem koji ne dozvoljava save scumming, pa na većim težinama ima momenata gde morate da birate jednu od dve opcije: početi nivo od početka, pokušavati savršeno odigrati određenu deonicu igre na 2HP u nadi da će nekako da vas usere da vas ni jedan neprijatelj ne pogodi do sledećeg checkpointa.

Dizajn nivoa se kreće u rasponu od odličnog do teškog sranja (uglavnom poslednji nivoi). Ima i par gimmick nivoa (nivo pod vodom) koji ni malo nisu zanimljivi i deluju kao nekakav neuspeli eksperiment koji je ubačen u igru radi produžavanja dužine. Ima par nivoa koje bih s uživanjem ponovo igrao, ali zato ima i par koji kao da su iz neke druge igre. Sećam se da sam jedan nivo igrao oko 70 minuta, dok sam neke prelazio za ispod 5. Taj koji sam igrao 70 minuta bih spalio. Još jedna stvar koja me iritira je nedostatak podešavanja sensitivityja miša, a i osećaj kretanja ume da bude čudan, pogotovo kada pokušavate precizne skokove. Da, igra ima povremene platforming delove (pogotovo pred kraj igre) koje bih zabranio u ovoj igri. Ni malo ne stoje dobro ovoj igri, a pošto je kretanje takvo kakvo je, često sam se osećao trapavo. Tu je i činjenica da par platforming delova maksimalno uspore igru i izbace vas iz onoga što očekujete od ovakve igre - gotovo konstantna akcija.



Što se priče tiče, prisutna je. Toliko o njoj.
Lovecraft setting je, ako se ja pitam, prežvakan, a ova igra ne nudi ništa novo po tom pitanju. Pogodite ko je poslednji boss, imate samo jednu šansu, ubeđen sam da nećete pogrešiti.

Sve u svemu, Forgive me Father je zabavan horror FPS koji ćete preći samo ako ste uživali u igrama poput Blood (ovde nema hitscan smarača) i možete tolerisati loše odluke developera kao i često repetitivan gameplay. Igra ima odličnih momenata i ume biti zabavna, ali ti momenti često umeju biti ispresecani lošim dizajnerskim majstorijama (deo sa rotirajućim platformama na kraju igre je teško sranje).

7/10

 

[Xelios26]

Kako ja tek sad ovo vidim???
Wow...fala mlogo @Undenis

 

[JackRaid04]

Ni ja nikad nisam video, ludilo šta sve postoji od ovih retro fps

 

[Xelios26]

iliti sto bi deca rekla boomer shooter....mrzim taj izraz

 

[mozzribo]

iliti sto bi deca rekla boomer shooter....mrzim taj izraz

Baš sam danas razmišljao. Nije da ga mrzim, ali nije ni da mi je jasan. I ja sam igrao te igre kao dete, a nisam bumer. Ili je to zbog toga jer su ih bumeri pravili? Sa druge strane, ako oduzmemo moderan kontekst, boomer () shooter zvuči maksimalno bedes. Ja koristim izraz retro FPS, ali ni to nije sasvim na mestu jer su sve te igre često inovativne, pa čak i u grafici. Ali eto, to Ti je život.

 

[JackRaid04]

DUMAČINE

 

[Yuka Sakazaki]

Ja josh uvek igram ovo. Ponavljam nivoe koji su mi bili kul, a pored toga igra ima endless mode.
Ako je ikome delovalo kao da ne preporuchujem igru, imam 33 sata u igri.
Vredi je igrati, ali je potrebno spustiti ochekivanja.

 

[Yuka Sakazaki]

Preshao sam ponovo igru, ovaj put sa sveshtenikom. Zaboravio sam koliko je poslednji nivo shit s onim platforming delovima, a ni onaj nivo u kanalizaciji nije preterano bolji. Zabavna igra i dalje, mozhda bih mogao overiti drugi deo jednog dana. Trebalo mi je nekih sedam sati da je predjem ponovo, shto je sasvim okej za ovakvu igru.