Još uvek nisam video nijednu "old school" igru kojoj su promena osvetljenja dodavanjem ovih novih tehnika zapravo unapredila igračko iskustvo i ulepšala igru. Apsolutno svaka igra mi deluje kao da nije vođeno računa kako to izgleda - što je zapravo istina, u starim igrama osvetljenje je takvo kako jeste jer je to art director i osoba zaduzena za osvetljenje uradila i znalo se šta će videti krajnji korisnik, dok ove nove tehnike simuliraju "pravi svet" koji, po meni, nije, niti treba, da bude nešto čemu težimo. Ja ne želim simulaciju osvetljenja u svakoj igri, želim unikatna igračka iskustva čiji je ogroman deo vizuelni stil, i volim da vidim šta su umetnici zaduženi za to uradili sa onim šta imaju (ili su imali u to vreme).
Takođe, kada ne pričamo o starim igrama, gde mi je sve to užasno, sličnog sam mišljenja i za nove igre i moram priznati da me iritira - često vidim ove AAA igre gde recimo neke prostorije gde ima kao neka mala bara sa vodom i biva analizirana kao da je nešto najrevolucionarnije ikada jer se refleksije vide kakve jesu, kada pričaju kako je sve mnogo "kao u pravom životu"... A ja sve vreme stojim sa smorenom facom, i gledam onaj uporedni frejm sa igrom bez toga i uživam mnogo više u tome šta vidim tu, jer mi to deluje kao da je neko promislio i nacrtao za mene (kao sliku da gledam).
Samo zato što je moguće uraditi realistični simulaciju osvetljenja i fotona kako se odbijaju od delova prostorije, to ne znači da treba da radite po svaku cenu. Naravno, u nekim igrama je to cool i verujem da doprinosi ako se od početka misli na to i ceo fokus je na tome. Ali zar nije bolje bolje fokusirati se na stvari koje su zapravo bitne u igri?
Podelio bih i jedan klip (koji je već bio deljen ovde ranije), tiče se filma, ali je problem sličan i u potpunosti se slažem sa porukom: