Posle 89 sati, 41 dan igranja, Valhalla gotova, nakon sto sam napravio ogromnu pauzu posle AC2 Brotherhood.
Ovo je bila... saga, najprostije bi se moglo reci. Sve ono sto sam napisao u prvom postu stoji, content je jako zanimljiv, gluma varira od ok do dobra u vecini slucajeva, tehnicki, ovoj igri treba jos puno poliranja.
Da pocnem sa
dobrim stvarima:
- Glavni lik, Eivor, u mom slucaju muskarac, kojem glas daje Magnus Bruun (glumac kojeg sam voleo u
The Last Kingdom seriji) je jako lepo razradjen. Njegov prelaz iz nepoverljivog, tvrdoglavog i krvozednog vikinga u mudrog i strpljivog vodju je neprimetan. Neprimetan u smislu da su jako dobro odradili njegovo sazrevanje, najslicinje je evoluciji Arthura Morgana iz RDR2. On je ujedno i najveci razlog zasto sam igrao igru ovoliko dugo i sa uzivanjem od pocetka do kraja. Prosto su napravili do jaja dopadljivog lika sa kojim uzivate da igrate.
- Gameplay. Kao i svaki AC, dodjete do vantage pointa, osmotrite okolinu, nadjete hiljadu i jednu sporednu stvar po svetu i krecete da istrazujete po sopstvenom nahodjenju. Oruzja nema mnogo, kao ni armora, sto je meni odmah plus, jer sam zeleo neke setove da kompletiram i da koristim neke odredjene tipove oruzja. Ostalo me nije zanimalo. Najcesce sam igrao dual wielding, dve sekire ili dva bodeza. Stealth je uproscen i nije tako zadovoljavajuc kao u starim AC igrama. Sa razlogom je igra okrenuta akciji i borbama, jer pobogu, viking ste. Mnogo dobri specijalni melee potezi, malo slabiji oni koji podrzavaju bezanje i napad iz senke. Kako vreme prolazi, ulazite u flow borbe, mnogo se mocno osecate, a uz malo nepaznje na hard tezini, mozete i da zaginete.
- Sporedne stvari. Kako sam napredovao kroz igru, selektivno sam birao sta cu da istrazujem a sta ne. Kao neko ko stalno juri lore, ima sasvim dovoljno zanimacija koje su mi davale jos po neki detalj o prici koju prozivljavam. Rezultati truda su uvek bili zadovoljavajuci i nikada nisam doziveo antiklimaktericnu nagradu za cimanje. Ono sto mi je bitno da sam citav lore u igri pokrio.
- Pricu cu da stavim i u pozitivno i u negativno. Prica je hit and miss, i to narocito mislim da je tako zbog obima kampanje koju je Ubi zeleo da postigne. Verovatno da nas sto duze zadrzi u Valhalli. U igri ukupno ima 21 oblast koju mozete da istrazujete i u svakoj od tih oblasti imate main pricu od nekoliko misija koje mogu da budu duze ili krace. One koje su dobro odradjene ce se lako pamtiti zbog upecatljivosti danskog/vikinskog lore-a, a bogami i engleskog lore-a. U takvim oblastima cak nisam ni hteo da jurim sporedne stvari jer me je zanimalo sta ce dalje da se desi. Narocito deonice u Asgardu i Jotunheimu, jer pobogu, napokon igram medju njihovim bogovima.
Sada one
lose/
neutralne stvari:
- Tehnikalije su lose ili podnosljive u zavisnosti koliko vas je igra uvukla. Nekada se usne ne pomeraju izmedju dva sagovornika, u sred ozbiljne cut scene se nadje random neprijatelj koji baulja oko nas i vice u pozadini, nekoliko puta je morao reload da se desi da bi se misije aktivirale, ocigledni zvucni efekti se izgube u scenama. Ovo me je sve podsetilo malo i na ps3 eru kada mi je bilo bitno da se igram i da uzivam u avanturi, a sve ove sitnice ce da se zaborave cim prodje neko vreme, sustina ostaje. Srecom, nije bilo T posinga, koji mi je uvek presmesan.
- Prica, kao sto sam gore rekao je hit and miss. Ovde gde je miss, je bas to. Likovi su neuverljivi, gluma im je bland i povrsna, a motivi su glupavi. Cesto sam se zapitao "da li stvarno moram ovo da radim zbog saveznistva? Mozda mi i ne trebas?" Toliko likova prodje kroz Eivorovu avanturu da kada nekoga pomenu posle 20ak sati, ja pokusavam da se setim ko je to i u kojoj oblasti sam i sta radio sa njim. Vidljivo jesu upecatljivi, ali niko nije imao nikakav epski RPG style govor kojeg cu pamtiti jako jako dugo.
- Sporedne stvari. Opet, naucivsi sta je meni licno bitno a sta ne, znao sam sta izbegavam. Mnogo toga je u igri namesteno samo da se provede malo duze vreme ili za one koji jure 100%. Probao sam sve sporedne zanimacije, ali nisam se previse na mnogim zadrzavao. Ja sam zadovoljan sa svojih 85%.
- Trajanje. Igra je prosto, po mom ukusu, predugacka. Mnogo se stvari moglo iseci i strpati u sjajnih epic vikinskih 20h. Isti efekat zadovoljstva igraca pri zavrsetku bi dobili, ali znam da to nije po Ubi standardima njihovih igara. Nekada mi je cudno kako me Odiseja nije zadrzala kao Valhalla jer je ovaj trojac copy paste jedan drugog sa nekim varijacijama. Mozda jer sam ovih dana vise u fazonu vikinga nego grcke mitologije koju takodje bas volim (Hades <3 )
Od mene igra dobija 7/10, sto je jako nisko po danasnjim standardima, a meni su neke od omiljenih igara 7/10

Zivo me zanima kakvi ce DLCovi biti jer jedva cekam ponovo da igram kao Eivor. Do tada, back to pixel indies i krace sp igre. Dugo vremena ce proci dok ne upalim ponovo neku open world igru