Necro
Well-known member
1990. je izašla igra King's Bounty. Njen idejni tvorac je John Van Caneghem a igru je izdao New World Computing. Par godina nakon ove igre izašao je čuveni Heroes of Might and Magic. Ono što im je zajedničko je potezni borbeni sistem kao i akcenat na razvoju heroja. Može se reći da je King's Bounty postavio temelje kojima Heroes of Might and Magic serijal duguje svoj uspjeh.
2008. godine je izašla igra King's Bounty: The Legend. U pitanju je neka vrsta rimjeka odnosno spiritualnog naslednika igre iz 1990. Jedna je od mojih omiljenih igara uopšte. U glavnoj ulozi je heroj koji služi kralju i on može biti Warrior, Paladin ili Mag. Mag je naravno najbolji sa magijom ali zato može da povede manji broj jedinica sa sobom. Za Warriora važi obrnutno dok je Paladin nešto između ove dvije klase.
Za razliku od Heroja izvođenje na mapi (adventure map) nije potezno (turn-based) već je u realnom vremenu. Neki kažu da ih to izvođenje podsjeća na World of Warcraft. S druge strane borba je veoma slična Herojima. Ona je potezna a heroj ima mogućnost da barata magijama. Pored magija u KB postoji nešto što se zove Spirits of Rage. Na ovo možete gledati kao na još jednu vrstu magije. Ne znam kako drugačije to da opišem.
Tokom igranja KB vi vodite svog heroja po mapi, borite se sa raznim stvorenjima (slično kao u Herojima) i rješavate questove koje vam daje kralj ili drugi NPC-jevi. Glavni questovi su oni od kralja. Vaš heroj ima mogućnost da sa sobom nosi predemte (itemi) baš kao u Diablu i Herojima. Ti predmeti mogu da mu povećavaju atribute, manu i sl. Ono što nema u Herojima a ima u ovoj igri je borba protiv bosova. Bosovi su, tradicionalno, neka ogromna stvorenja ili čudovišta a borba protiv njih je takođe potezna. Igra djeluje bajkovito i veselo a dijalozi prilikom rješavanja questova znaju da budu duhoviti što igri daje poseban šmek. Treba reći da igra ima odličnu i odgovarajuću muzičku podlogu za koju je zaslužan Lind Erebros.
Igra ima odličan replay value. To je dijelom zbog toga što kada ponovo startujete novu igru nećete nailaziti na iste neprijatelje, iteme i spellove na istom mjestu kao i u prethodnom igranju. Drugi razlog zašto vas igra tjera da je ponovo igrate je što ona koristi istu formulu za privlačenje igrača kao čuveni Heroes of Might and Magic 3. Sjećam se kada je neko na twitchu izjavio šta mu je najzabavnije kod Heroja 3: "abusing gameplay mechanics". Znam da zvuči paradoskalno ali prava je poslastica samostalno otkriti strategije i fore za nadmudrivanje neprijatelja za koje vjerovatno ni kreatori igre nisu znali. Nakon toga igra djeluje još zabavnije i pitate se šta bi još mogli da otkrijete.
Nakon igre iz 2008. uslijedili su i nastavci: KB: Armored Princess, KB: Crossworlds, KB: Warriors of the North, KB: Dark Side. Ove igre se mogu slobodno posmatrati kao ekspanzije igre iz 2008. U njima su ubačene nove jedinice, potpuno nove lokacije, mogućnost letenja na konju, mini igre kao što je borba protiv nekoliko bosova za redom itd.
Slike iz igre:





2008. godine je izašla igra King's Bounty: The Legend. U pitanju je neka vrsta rimjeka odnosno spiritualnog naslednika igre iz 1990. Jedna je od mojih omiljenih igara uopšte. U glavnoj ulozi je heroj koji služi kralju i on može biti Warrior, Paladin ili Mag. Mag je naravno najbolji sa magijom ali zato može da povede manji broj jedinica sa sobom. Za Warriora važi obrnutno dok je Paladin nešto između ove dvije klase.
Za razliku od Heroja izvođenje na mapi (adventure map) nije potezno (turn-based) već je u realnom vremenu. Neki kažu da ih to izvođenje podsjeća na World of Warcraft. S druge strane borba je veoma slična Herojima. Ona je potezna a heroj ima mogućnost da barata magijama. Pored magija u KB postoji nešto što se zove Spirits of Rage. Na ovo možete gledati kao na još jednu vrstu magije. Ne znam kako drugačije to da opišem.
Tokom igranja KB vi vodite svog heroja po mapi, borite se sa raznim stvorenjima (slično kao u Herojima) i rješavate questove koje vam daje kralj ili drugi NPC-jevi. Glavni questovi su oni od kralja. Vaš heroj ima mogućnost da sa sobom nosi predemte (itemi) baš kao u Diablu i Herojima. Ti predmeti mogu da mu povećavaju atribute, manu i sl. Ono što nema u Herojima a ima u ovoj igri je borba protiv bosova. Bosovi su, tradicionalno, neka ogromna stvorenja ili čudovišta a borba protiv njih je takođe potezna. Igra djeluje bajkovito i veselo a dijalozi prilikom rješavanja questova znaju da budu duhoviti što igri daje poseban šmek. Treba reći da igra ima odličnu i odgovarajuću muzičku podlogu za koju je zaslužan Lind Erebros.
Igra ima odličan replay value. To je dijelom zbog toga što kada ponovo startujete novu igru nećete nailaziti na iste neprijatelje, iteme i spellove na istom mjestu kao i u prethodnom igranju. Drugi razlog zašto vas igra tjera da je ponovo igrate je što ona koristi istu formulu za privlačenje igrača kao čuveni Heroes of Might and Magic 3. Sjećam se kada je neko na twitchu izjavio šta mu je najzabavnije kod Heroja 3: "abusing gameplay mechanics". Znam da zvuči paradoskalno ali prava je poslastica samostalno otkriti strategije i fore za nadmudrivanje neprijatelja za koje vjerovatno ni kreatori igre nisu znali. Nakon toga igra djeluje još zabavnije i pitate se šta bi još mogli da otkrijete.
Nakon igre iz 2008. uslijedili su i nastavci: KB: Armored Princess, KB: Crossworlds, KB: Warriors of the North, KB: Dark Side. Ove igre se mogu slobodno posmatrati kao ekspanzije igre iz 2008. U njima su ubačene nove jedinice, potpuno nove lokacije, mogućnost letenja na konju, mini igre kao što je borba protiv nekoliko bosova za redom itd.
Slike iz igre:










