Moj prvi 3D akclerator je bila Riva TNT 2 Vanta. Bila je to budžetska varijanta TNT 2 kartice.
Procesor je bio Intel Celeron 400 MHz a računar je imao svega 32 MB RAM-a. Tih 32 MB je bilo usko grlo za igre kao što je Quake 3. Igra je znala gadno da zaštuca a pritom je hard disk dobro burgijao. Zahvaljujući tome sam otkrio šta je virtelna memorija.
Bio sam oduševljen kako je izgledao GLQuake (Quake 1 sa 3D akceleracijom). Skok sa softverskog renderinga je bio nevjerovatan. Mislim da sam tu mašinu imao negdje 2000 godine. Neke od igara koje sam igrao su: Bugs bunny Lost in time, Rayman 2, Midtown madness 1 i 2 (štucali zbog memorije), Quake 1, 2 i 3, Clive Barkers Undying, Oni, Tomb raider 2, Hexen 2, Fighting Force (bila je PC verzija), Stage Rollcage 2, Killer Loop, Heretic 2, Unreal, Unreal Tournament, Half-life, Counter-Strike, Blood 2, Fifa 2000.
Interesantno je da su na mene najveći utisak ostavile igre koje nisu tražile 3D akceleraciju kao što su Heroes of Might and Magic 3 i Starcraft. Kada sam dobio internet poskidao sam gomilu emulatora (callus, mame, zsnes) i uživao u čuvenom Mustafi i gomili drugih klasika sa konzola i automata. Super Mario 64 sam igrao preko Corn emulatora. Uspio sam da pokrenem Bleem i Tekken 3 (sa sve 3D akceleracijom) ali je emulator znao da poslije izvjesnog vremena zablokira. Poslije sam prešao na ePSXe i Connetix VGS.