VoivodBG
nerealni elitista

The Council je point and click avantura sa RPG elementima koju je napravio Big Bad Wolf studio.
Ukratko sinopsis: Louis de Richet i njegova majka Sarah Faustine de Richet su članovi tajne okultne organizacije The Golden Order koja se bavi nabavljanjem raznih okultnih artefakata iz ruku mogućih zlica koje bi ih iskoristile za svoja nečastiva nedela.
Ušavši u trag misteriozne knjige dolazi do razdvajanja između majke i njega, i Louis uskoro dobija poziv da dođe na ostrvo, Lord Mortimer-a, čudnog i svemoćnog bogataša koji možda ima neke veze sa svime što se desilo.
Odmah da to sklonim sa puta, obožavam period koji su obuhvatili, retko se dešava da u video igrama imamo događanja ili odeću i enterijere iz 18 veka.
Big Bad Wolf su briljirali sa dizajnom ostrva i ogromne kuće koju istražujete tokom svih epizoda. Svaka prostorija je ukrašena do najsitnijih detalja i razrađena da ostavlja jak utisak.
Međutim što se tiče dizajna i izgleda karaktera, neki od njih izgledaju solidno, mada dosta je u suštini poput karikatura ili čak do neprijatnih "uncanny valley" momenata gde su vam jednostavno neprijatni za gledanje duže od par minuta. (npr. Gregory Holms, ta njuška se lako može naći u kakvoj noćnoj mori!)
Smatram da su bili i poprilično lenji sa pokretma likova sa pokretima i facijalnim ekspresijama, često mi se dešavalo da ide kakva posve dramatična scena, a jedan od likova je krut poput pruta i recimo iskazuje bes, a ne menja prazan teleći pogled sa lica. U nekim instancama zbog neobičnih i neprijatnih dizajna lica, takođe se dešava da prave takve grimase da se par puta dobro ismejete jer deluju komično na predramatičnu scenu koja će otkriti obrt ili bitan deo zapleta.
Glasovna gluma je i u ovom naslovu polovična, glasovni glumac koji daje Louis glas, je sve samo ne dobar glumac. Deluje mi kao da su čoveka stavili da snimi čitav tekst u jednom danu, samo čitajući papir i ne trudeći se da odglumi razne emocije koje bi trebalo da prožimaju lika. Mogli su da ulože novac u glasovnog glumca koji ima iskustva i koji bi mogao da isprati to na više emotivnih nivoa što se dešava tokom čitave priče.
Sam gameplay je jednostavan, možete koristiti klasično miša ili pak tastaturu za kretanje, razgovore, sakupljanje artikala i otvaranje dnevnika i gledanje statistika o liku.
Ono što se meni dopalo i što malo razbija tu povremeno monotoniju kod point and click igara je sistem dijaloga. Studio je ovo donekle osmislio kao stil borbe, da pojasnim svaki od ljudi koji se nalazi na ostrvu ima svoje mane i vrline, na vama je da provalite po čemu je neko jak, a gde mu slabost viri. Caka je ako pogrešite vi gubite poene koji su vama potrebni da pobedite u razgovoru i da biste dalje napravili napretka. Ima raznih skill tree-ova iz kojih možete da izvučete i nadogradite o raznim temama koje će vam pomagati ili odmagati u razgovorima sa dotičnima. Osvrnuo bih se da kad prvi put igrate igru dešavaće vam se iz neznanja u vezi igre da od samih početaka će verovatno biti dosta promašaja jer nećete imati naznaka u koje skillove da ulažete poene.
Simpatično to sve deluje na papiru što su osmislili, ali mislim da posle izlaska Disco Elysium-a koji je pokazao kako razgovori itekako mogu da budu jedna vrsta borbenog sistema, moraće ova momčadija da zavrne rukave u budućnosti.
Ne bih da spoilujem priču, samo bih napomenuo da sam u početku bio investiran u igru, ali kako je odmicalo i bližilo se sve kraju, desio se klasičan "jump the shark" momenat gde su otišli u nenormalnu krajnost koju nisam očekivao, iako su bacali neke sitne nagoveštaje tokom svih epizoda.
Najveći kuriozitet u vezi studija i igre, što ih je podržala Evropska Unija i neverovatno je da nisu više novca posvetili na neke od gorepomenutih detalja na koje sam se žalio i da su više poradili na optimizaciji i zatezanju same igre.
Postoji solidna igra u svemu ovome čak i sa svim negativnim aspektima, i voleo bih da oni kao tim sednu, zasuku rukave i osmisle još maštovitiji narativ.