Nakon skoro 84 sata, završih Nier Replicant. Nakon što sam dobio peti kraj, mogu samo reći da je divna igra, savršeno mi je legla.
Priča je nešto najbolje što sam iskusio u poslednjih mnogo godina. Da, ima klasične japanštine, plus je Yoko Taro čudan, ali jednostavno volim to, ni malo mi nije smetalo. Cela igra je emotivna vožnja koja svakim prelaskom udara sve jače. Bilo je delova igre gde sam se jedva naterao da igram dalje, toliko me bolelo igrati zbog određenih stvari koje sam naučio tokom igranja. Glavni likovi su mi prirasli k srcu, a vala i sporedni. Teško je pričati o priči a da ne spoilujem mnogo - ako volite emotivne igre, a ne smeta vam japanština (koja nije preterana, po meni), odigrajte igru.
Dopalo mi se što sam saznao malo više o Nier Automata, pogotovo što sam naučio više o nekim likovima iz Automate.
Igra je stara, izašla je na konzolama pre petnaestak godina, a na Steam pre 4. Pojma nemam da li je išta menjano, nisam upoređivao verzije, ali ništa mi nije smetalo u vezi grafike - skroz mi je bila nebitna.
Muzika je pun pogodak! Nier Automata ima bolji i raznovrsniji soundtrack, ali Nier Replicant ne kaska mnogo za Automatom. Bilo je delova igre u kojima bih samo ostavio lika da stoji dok slušam muziku.
Borbe u igri su mi odlično legle. Nisu kompleksne kao u nekim drugim sličnim igrama, ali igrač ima prostora da se razmaše i skakuće od neprijatelja do neprijatelja nastavljajući kombo. Nije ni blizu kompleksno kao, recimo, Ninja Gaiden, ali meni nudi sasvim dovoljno da mi ne dosadi čak ni nakon 80 sati igranja. Preporučujem igranje na hard, jer je normal poprilično lak, pogotovo kada se nabudži određeno oružje. Boss borbe umeju biti interesantne, pogotovo kada krene bullet hell divljanje, koje nije ni blizu onoga u Nier Automata, ali na momente ume da bude izazovno izbegavati projektile, pogotovo pred kraj(eve) igre.
Pored glavne priče, igra ima more questova, od kojih su neki u tipičnom MMO fazonu "skupi 10 kožuna ovna", ali nisam imao problema s time. Prisutan je i grind elemenat kada je u pitanju levelovanje oružja, sađenje raznoh povrća i cveća, kao i pecanje (nisam mogao da se zaustavim dok nisam upecao sve ribe u igri).
Nier Replicant mi definitivno ide u sam vrh najboljih igara koje sam igrao. Jedna od onih igara kojom ću smarati ljude dok je ne pređu. Ne pada mi na pamet ništa što bih promenio u igri, niti nešto što me iritiralo. Jednostavno mi je sve u igri savršeno leglo, ali priča je ono najbitnije - udara jako i bez milosti, maksimum emo.
10/10