Trebalo mi je 11 sati da predjem igru, 17 da skupim sve sto postoji.
Ovakva igra je nesto sto je trebalo Soniju - simpaticna, zabavna igra drugacija od skoro svega sto su objavili u poslednjih nekoliko godina.
Grafika je jako dobra (sa izuzetkom gadnih SSR), muzika uglavnom dobra (robotske pesme su iritantne), neki nivoi su fenomenalni, a ljubav sa kojom su tretirane Sonijeve fransize je uporediva samo sa Smash serijalom.
Ovo je igra koju bi svako ko voli zanr ili Sony fransize morao da proba.
I pored svega toga, igru bih rangirao u rangu Crasha 4 i prilicno ispod najboljih igara u zanru.
Gameplay je nedovoljno unapredjen u odnosu na Rescue Mission, a dosta se gubi zbog toga sto igra nije u vr. To je najociglednije tokom obracuna sa bossovima koji, iako mehanicki unapredjeni u odnosu na vr igru, ne deluju nimalo impresivno kada se gledaju na tvu.
Igra je uglavnom laka, sa izuzetkom challenge nivoa gde se primeti da kontrole nisu toliko precizne kao u Mario igrama i gde je citljivost 3d prostora na slabijem nivou u odnosu na Astro Bot vr igru i Mario igre (pre svega zbog senke koja zbog detaljne grafike ne pomaze kao u nekim drugim igrama).
Motion kontrole su mi jako isle na zivce, a duvanje u kontroler je nesto najgluplje sto su mogli da smisle.
Posle Rescue Missiona sam ocekivao da ce Astro svet da se produbi boljim dizajnom sveta i protivnika, ali se to nije desilo.
Dosta toga je reuse-ovano (ukljucujuci i bossove), nivoi nemaju zajednicku nit i manje-vise se sve svodi na nostalgiju prema igrama koje smo igrali kada smo bili mladji.
Taj pristup ocigledno dobro funkcionise (prodaja je dobra, ocene odlicne), ali meni prva igra ostaje ubedljivo najbolja, delom i jer ne puca na nostalgiju i jer je za razliku od ove igra (koja ocigledno preuzima dosta od igara koje se izasle pre nje) bila ispred onoga sto Nintendo nudi.